Poslovni broj: Usž-4900/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-270/2025-8 od 27. studenoga 2025. i presude istog suda, poslovni broj: Us I- 270/2025-6 od 20. listopada 2025, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Poništava se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 270/2025-8 od 27. studenoga 2025.;

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-270/2025-6 od 20. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda kao nepravodobna je odbačena žalba koju je tužitelj 24. studenoga 2025. izjavio protiv presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-270/2025-6 od 20. listopada 2025.

2. Tužitelj pobija zakonitost rješenja o odbačaju žalbe navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio dan kada mu je presuda dostavljena. Ističe da mu je presuda uručena 10. studenoga 2025., a ne 6. studenoga 2025., kako to navodi prvostupanjski sud, stoga je žalba koju je podnio 24. studenoga 2025. pravodobna. Žalbi je priložio dokaz, evidentirano kretanje poštanske pošiljke izdano 5. prosinca 2025. od Hrvatske pošte d.d., 34550 Pakrac.

3. Žalba protiv rješenja o odbačaju žalbe je osnovana.

4. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pogrešno odbacio žalbu kao nepravodobnu primjenom članka 132. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) ocijenivši da je žalba podnesena po proteku roka od 15 dana propisanog člankom 131. stavkom 1. ZUS-a. Uvidom u evidentirano kretanje poštanske pošiljke izdano 5. prosinca 2025. od Hrvatske pošte d.d., 34550 Pakrac, vidljivo je da je tužitelju dostava pokušana na dan kada je prvostupanjski sud uzeo da je dostava izvršena te je rok počeo računati od dana 6. prosinca 2025., a ne od 10. studenoga 2025. kada je prema navedenom izlistu Hrvatske pošte d.d. presuda tužitelju zaista uručena i od kada mu je počeo teći rok za ulaganje žalbe.

5. Imajući u vidu navedene činjenice prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski je sud rješenjem o odbačaju žalbe povrijedio zakon na štetu tužitelja. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u rješenju i žalbu uzeti u rješavanje.

6. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-270/2025-6 od 20. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/20, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 5. veljače 2025.

7. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/24-01/1913, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 30. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 5. rujna 1991. do 14. studenog 1991.

8. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih ZUS-om te povrede članka 18. stavka 1., članka 19. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da je u spornom razdoblju bio pripadnik prvih dobrovoljačkih odreda, bio je na stražama za vrijeme kojih je nosio oružje, vršio je ophodnje sela, a uz pomoć vojske radio je na evakuaciji napuštene stoke. Njegove navode potvrđuju iskazi svjedoka, zapovjednika KR i AR, načelnika štaba obrane općine Pakrac

8.1. Tužitelj dalje navodi da je stradao 17. siječnja 1992. u Drezi, mjestu u općini Pakrac. Kao dokaz je priložio otpusno pismo koje za koje navodi da tijekom postupka i spora nije bilo razmatrano. Ambulantno se liječio od 17. siječnja do 6. veljače 1992., a do 19. veljače 1992. liječen je u Bolnici Popovača. Od ožujka do srpnja 1992. bio je raspoređen u ophodnje i noćne straže sa LR i MR. Nakon jedne takve noćne smjene njega i MR zaustavili su UNHCR-ovi vojnici te ih odveli u Policijsku postaju u Pakrac kojom zgodom je bio kažnjen zbog nošenja oružja. Navodi da je 30. travnja 1995. mobiliziran za dovoz stoke na kojim je zadacima radio „četiri, pet mjeseci“ što dokazuje potvrdama veterinara HR i ČR. Upravna se tijela o navedenim činjenicama nisu očitovala. Zbog toga su odluke neobrazložene čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Tužitelj predlaže Sudu da izvrši uvid u monografiju brigade koja je pisana temeljem dokaza, a ne netočnih evidencija. Predlaže Sudu da usvoji njegovu žalbu i vrati predmet tuženiku na ponovni postupak.

10. Žalba nije osnovana.

11. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

12. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja od 30. siječnja 2024. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Donja Obrijež u vremenu od 5. rujna do 14. studenog 1991. saslušani su svjedoci KR i AR, kao i tužitelj. Izvršen je uvid u arhivsku građu bivšeg Ureda za obranu Pakrac te je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na popisima pripadnika Narodne zaštite.

12.1. Tužitelj je izjavio da se u Pakracu 5. rujna 1991. uključio u odred Narodne zaštite. Navodi da je naoružan stražario po mjestu, da je sudjelovao u akciji 6. listopada 1991. kada su neprijatelji napali položaj hrvatskih branitelja u Gornjoj Obriježi.

Zapovjednik mu je bio KR.

12.2. Svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja da je isti bio pripadnik odreda Narodne zaštite. Međutim, iz izjava tužitelja kao ni svjedoka ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima. Svjedok KR izjavio je da je vršio dužnost zapovjednika, između ostalog i za područje Donje Obriježi, da je tužitelj došao u Donju Obrijež u rujnu 1991. i prijavio se za pomoć. Naveo je da je tužitelj sudjelovao u ophodnjama, da je 6. listopada 1991. sudjelovao u akciji pomoć i napadnutim hrvatskim braniteljima te da je radio na skupljanju stoke. Svjedok AR je izjavio da je bio načelnik Štaba obrane za općinu Pakrac, da je tužitelj od 1. listopada do 15. studenog 1991., kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ Donja Obrijež bio raspoređen na čuvanju sela i da je sudjelovao u akciji 6. listopada 1991.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavke 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.

14. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete propisane u članku 3. stavcima 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom.

15. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da upravna tijela nisu provela potpun dokazni postupak, ovaj Sud nalazi da iz spisa proizlazi da su u postupku saslušani predloženi svjedoci te pribavljeni podaci iz službenih evidencija, čime je upravno tijelo postupilo sukladno načelu materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.). Sama činjenica što izvedeni dokazi nisu doveli do zaključka koji tužitelj smatra pravilnim ne znači da postupak nije proveden zakonito.

16. Žalbeni navodi (odlomak 8.1. presude) koji se odnose na događaje koji ne ulaze u razdoblje od 5. rujna 1991. do 14. studenog 1991. za koje vrijeme tužitelj traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, ovaj Sud nije razmatrao jer isti nisu relevantni za odluku u ovom upravnom sporu. Naime, navedeni navodi, i kada bi se prihvatili kao vjerodostojni, ne dokazuju odlučnu činjenicu – pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite u smislu članka 3. Zakona.

17. Nadalje, pravilno je ocijenjeno da aktivnosti koje tužitelj opisuje (stražarske dužnosti, pomoć braniteljima, skupljanje stoke) same po sebi ne predstavljaju sudjelovanje u borbenom sektoru u smislu citirane zakonske odredbe, koja zahtijeva izravno sudjelovanje u oružanom otporu agresoru ili djelovanje u neposrednoj vezi s takvim otporom.

18. U vezi navoda žalbe valja istaći da pobijanom presudom nisu povrijeđena ustavna prava tužitelja iz Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) budući da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje činjenica i predlaganje dokaza, a odluka upravnih tijela i prvostupanjskog suda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

19. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

20. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić