Poslovni broj: Usž-3315/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Anamarija Company d.o.o., Sesvete, Prelčeva 46, OIB: 72416125182, koju zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, Ulica Charlesa Darwina 4F, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1901/2023-27 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1901/2023-27 od 14. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/214, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 4. svibnja 2023. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude (točka III. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 4. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/5129, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 01. veljače 2023. kojim se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Anamarija Company d.o.o., Sesvete, ozljeda nastala 19. kolovoza 2021., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 ne priznaje ozljedom na radu te mu se s osnove navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II. izreke).
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude i prijedlog za donošenje dopunske odluke u bitnome navodeći kako tuženik neosnovano smatra da postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja, što čini zapreku priznanju ozljede na radu. Tužitelj osporava takav zaključak liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, pa time i odluku tuženika koja se na istome temelji, navodeći da je obrazloženje povjerenstva manjkavo, nejasno i proturječno s medicinskom dokumentacijom . Prvostupanjski sud je na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda i tegoba tužitelja opisanih u medicinskoj dokumentaciji proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku koji u nalazu i mišljenju u bitnome navodi da sporna dijagnoza prema MKB- 10 klasifikaciji bolesti S83.2 (rascjep meniska, sadašnji) nije nastala uslijed štetnog događaja, odnosno ozljede na radu od 19. kolovoza 2021., već se radilo o ranije nastalom oštećenju meniska. S obzirom na to da iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio površinsku ozljedu koljena u vidu lakšeg uganuća koja je izražena kao šifra S83 pod MKB-10 klasifikacijom bolesti, tužitelj ističe da je uskladio tužbeni zahtjev na način da se šifra dijagnoze S83 prizna ozljedom na radu jer smatra da su za to ispunjeni uvjeti. Tužitelj dalje ističe kako činjenica što dijagnoza šifre S83 nije bila predmet odlučivanja u upravnom postupku, ne sprječava da ista bude priznata kao ozljeda na radu. Slijedom svega navedenoga, predlaže Visokom upravnom sudu, presudu Upravnog suda u Zagrebu shodno žalbenim razlozima, poništiti i presudom riješiti upravnu stvar, odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak te tužitelju dosuditi trošak sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod svojih navoda iz osporenog rješenja. Prvostupanjsku presudu smatra zakonitom i predlaže odbijanje žalbe.
5. Iako uredno pozvana, zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu tužitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
9. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirane članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. - nastavno: Zakon) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
10. Iz izjave tužitelja proizlazi da je 19. kolovoza 2021,. prilikom upravljanja paletarom u skladištu poslodavca, napravio malo jači iskorak, pri čemu je osjetio pucanje u koljenu. Vremenom je noga natekla, tužitelj je osjećao sve jaču bol i otežano se kretao, radi čega je otišao na hitan prijem u KB Dubrava gdje je inicijalnim pregledom utvrđeno kako nema vanjskih i funkcijskih znakova akutne ozljede niti je rtg pokazao koštanu traumu. Tužitelju je preporučeno mirovanje te uzimanje analgetika po potrebi (nalaz KB Dubrava, Hitna medicinska služba od 19. kolovoza 2021.).
11. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužitelja kojim je tražio priznavanje dijagnoze bolesti šifre prema MKB-10 S83.2 posljedicom ozljede na radu od 19. kolovoza 2021., navodeći da su liječnici prilikom prvotne ozljede propustili pravilno istu kvalificirati sukladno važećoj klasifikaciji ozljeda MKB-10.
12. U upravnom je postupku provedeno medicinsko vještačenje u dva stupnja. U nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva tuženika od 14. ožujka 2023. navedeno je da se dijagnoza S83.2 (rascjep meniska, svježi) ne može smatrati ozljedom na radu od 19. kolovoza 2021. jer su učinjenom dijagnostičkom slikovnom obradom verificirane degenerativne rupture, odnosno oštećenja kronično promijenjenih struktura. Stoga je, sukladno činjeničnom stanju utvrđenom provedenim stručno-medicinskim vještačenjem, doneseno prvostupanjsko rješenje kojim tužitelju tražena dijagnoza nije priznata ozljedom na radu jer za to nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. stavka 1. Zakona.
13. U prvostupanjskom je upravnom sporu provedeno sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Romanu Paviću, dr. med. , spec. opće kirurgije i traumatologije i spec. hitne medicine, koji u nalazu i mišljenju navodi da klinički pregled tužitelja nije potreban. Sudski vještak ističe da spec. radiolog u nalazu magnetne rezonancije desnog koljena od 12. studenoga 2021., decidirano navodi kako je intenzitet signala u području oba meniska desnog koljena povišen u smislu degenerativnih promjena (mucinozna degeneracija). Parcijalna ruptura prednjeg roga medijalnog meniska s dislokacijom, kao i suspektna ruptura hvatišta prednjeg roga lateralnog meniska desnog koljena, prema intenzitetu signala na učinjenoj magnetnoj rezonanci nisu opisana kao svježa ozljeda (od 19. kolovoza 2021.), već kao ozljede koje su se dogodile znatno prije tog datuma i to u sklopu degenerativno promijenjena oba meniska. Sudski vještak stoga zaključuje da dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 (rascjep meniska, sadašnji) nije uzročno-posljedično povezana s događajem od 19. kolovoza 2021. U predmetnom slučaju riječ je o degenerativno, mucinozno promijenjenim meniscima te su stoga isti predisponirani za moguće ozljeđivanje koje se kod zdravih meniska ne bi dogodilo. Vještak zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o degenerativnoj, kroničnoj bolesti koja se pogoršavala, iz kojeg razloga je tužitelj podvrgavan endoskopskim kirurškim zahvatima radi liječenja (posljednji je bio 27. travnja 2022.).
14. Na ročištu održanom 28. veljače 2025., stalni sudski vještak je dodatno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, pri čemu se očitovao i o prigovorima tužitelja, ostavši u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, čime su potvrđena stajališta nadležnih liječničkih povjerenstava u dva stupnja u postupku koji je prethodio ovom sporu i to da je za ozljeđivanje tužitelja, dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 postojala predispozicija zdravstvenog stanja u vidu kroničnih, degenerativnih promjena meniska, a što je zapreka priznavanju ozljede na radu u smislu članka 67. točke 5. Zakona. Tužitelj nema svježi rascjep meniska u smislu dijagnoze šifre bolesti S83.2, već se radi o rascjepu meniska starijeg datuma koji nije u vezi sa štetnim događajem.
15. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao vjerodostojan i objektivan dokaz, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno najvišim medicinskim dostignućima. Dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka na ročištu, prema mišljenju prvostupanjskog suda, u potpunosti su otklonjeni tuženikovi prigovori na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
16. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud zaključio da je u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.
17. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje, prema ocjeni Suda, tuž itelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
18. Sud u cijelosti prihvaća zaključke sudskog vještaka koji su logični, uvjerljivi i iscrpno obrazloženi. Sudski vještak je podrobno analizirao raspoloživu medicinsku i ostalu dokumentaciju te jasno obrazložio ocjenu o uzročno - posljedičnoj vezi između dijagnoze S83.2 i događaja od 19. kolovoza 2021.
19. Stoga Sud smatra da su u prvostupanjskom sporu pravilno utvrđene odlučne činjenice na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Ovakav zaključak ne mogu dovesti u sumnju žalbeni navodi kojima tužitelj iznosi svoje viđenje okolnosti konkretnog slučaja kao i svoje viđenje pravilnog rješavanja predmetne upravne stvari.
20. U odnosu na prigovor tužitelja, da činjenica što dijagnoza šifre S83 nije bila predmet odlučivanja u upravnom postupku ne sprječava da ista bude priznata tužitelju kao ozljeda na radu, ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem predmetna dijagnoza nije bila predmet priznavanja u postupku koji je prethodio ovom sporu niti je bila prijavljena, pri čemu niti zadatak vještaka nije bio odgovoriti na pitanje je li tužitelj u predmetnom događaju zadobio eventualno neku drugu ozljedu, druge šifre oznake bolesti prema MKB-10 klasifikaciji. Očitovanje sudskog vještaka na raspravi 28. veljače 2025. dano je u kontekstu odgovora na pitanja opunomoćenika tužitelja o možebitnim drugim dijagnozama zadobivenima u predmetnom događaju.
21. Vezano na prigovor tužitelja da sud nije riješio o tužbenom zahtjevu u cjelini treba reći da je u ustaljenoj upravno-sudskoj praksi (presude, poslovni broj: Usž- 2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članaka 116. i 117. ZUS-a.
22. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković