Poslovni broj: Usž-1043/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-567/2021-11 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-567/2021-11 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21-03/03182391913, URBROJ: 341-99-06/2-21-000222 od 27. siječnja 2021.

2. Osporavanim rješenjem od 27. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: 140-02/18 03/03182391913, URBROJ: 341-25-06/2-08-069475 od 5. studenog 2020. kojim je tužitelju priznato, počevši od 1. siječnja 2004., pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Njemačkom („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, 7/98.) u mjesečnoj svoti od 381,57 kuna.

3. Tužitelj osporava presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila sudskog postupka. U bitnome navodi je tuženik ponovno pogrešno utvrdio visinu hrvatskog dijela mirovine za razdoblje u kojemu je radio u SR Njemačkoj kao radnik zagrebačkog poduzeća „Osnova“. Dalje ističe da nije sporno da je bio zaposlen u poduzeću „Osnova“ u Zagrebu u razdoblju od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970. i po povratku iz SR Njemačke od 1. lipnja 1975. do 31. listopada 1975., od čega 4 godine (od 1971. do 1975.) u Münchenu, SR Njemačka, te da je bio osiguran na zdravstveno i mirovinsko osiguranje po tadašnjem osiguravatelju iz SFRJ. Ističe da je sporno koliko je mirovinskih doprinosa uplatio tadašnji poslodavac, što nije mogao kontrolirati, iako je od poslodavca dobivao rješenja o plaći, koja je i priložio upravnom tijelu. Navodi da tuženik posjeduje podatke o njegovim plaćama za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970. na osnovu kojih je mirovina izračunata, međutim u matičnoj evidenciji HZMO-a nema podataka o doprinosima od siječnja 1971. Smatra da mu ne smije ići na štetu propust hrvatskog mirovinskog osiguranja odnosno činjenica što tuženik ne raspolaže isplatnim listama za sporno razdoblje. Mišljenja je da je teret dokaza nedostajućih uplata za mirovinske doprinose na tuženiku. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 30. rujna 2003. podnio zahtjev radi priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u SR Njemačkoj.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 452330 od 5. studenoga 2020., tužitelju je priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine, počevši od 1. siječnja 2004. prema članku 179. i članku 32. stavku 1. i stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. , 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 40/10., 121/10., 130/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13. i 157/13., dalje: ZOMO).

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 18. travnja 2018., kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. rujna 2014. i predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak na način da zatraži od MATRIX 91 d.o.o., Zagreb, (pravnog sljednika „Osnova“) svu originalnu dokumentaciju o isplaćenim plaćama i iznosima uplaćenih doprinosa od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. iz kojih bi se moglo utvrditi na koje su iznose uplaćivani doprinosi u spornom razdoblju te da novim rješenjem odluči o pravu na razmjerni dio starosne mirovine.

10. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj do 1. siječnja 2004. navršio 62 godine života, da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se računa za izračun mirovine do 1. siječnja 2004. iznosi ukupno 6 godina, 9 mjeseci i 8 dana, dok je nositelj mirovinskog osiguranja SR Njemačke utvrdio razdoblja osiguranja od 31. svibnja 1958. do 30. travnja 1966., od 1. studenoga 1975. do 28. prosinca 2003., s prekidima u trajanju od 36 godina i 2 mjeseca. Prema navedenom, ukupan mirovinski staž osiguranja, određen prema članku 25. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Njemačkom iznosi ukupno 42 godine, 11 mjeseci i 8 dana, a čime je 1. siječnja 2004. tužitelj ostvario uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine iz članka 179. i članka 32. stavka 1. i stavka 3. ZOMO-a.

11. U postupku izračuna mirovine utvrđeni su prosječni vrijednosni bodovi prema člancima 75. do 77. ZOMO-a i izračunati sukladno članku 184. ZOMO-a, najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi od 1,2658 za razdoblje od 1. siječnja 1970. do 31. prosinca 1970, a polazni faktor prema članku 78. stavku 1. točki 3. ZOMO-a. Mirovinski faktor za razmjerni dio starosne mirovine određen je prema članku 80. stavku 1. točki 1. ZOMO-a.

12. Razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, određen je u skladu s člankom 27. Ugovora, a izračunava se prema odredbama članka 74. ZOMO-a tako da se osobni bodovi (8,5726) pomnože s mirovinskim faktorom (1,000) i aktualnom vrijednošću mirovine koja na dan priznavanja prava iznosi 44,51 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine „Narodne novine“, 35/04.), te počevši od 1. siječnja 2004. iznosi 381,57 kn mjesečno

13. U smislu članka 74. stavka 2. ZOMO-a, od 1. siječnja 2012. u svotu mirovine uračunava se, kao sastavni dio mirovine (504,67 kn) dodatak na mirovinu u svoti od 105,47 kn, određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07.) te mirovina od 1. siječnja 2012. iznosi 610,14 kn. Uz prvostupanjsko rješenje od 5. studenoga 2020. priloženi su pregled mirovinskog staža, pregled usklađivanja mirovine i ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini.

14. Prosječni vrijednosni bodovi za izračun mirovine utvrđeni su na temelju raspoloživih podataka o plaćama tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 1970. do 23. srpnja 1970. kod poslodavca „Jugokeramika“, Zagreb, i za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970. kod poduzeća „Osnova“, Zagreb. U ponovljenom postupku nisu pribavljeni platni podaci za sporno razdoblje od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. s obzirom na to da se isti ne nalaze u službenim evidencijama tadašnjih poslodavaca tužitelja, te ih ne posjeduju niti tužitelj kao niti Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba.

15. Člankom 96. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

16. Člankom 99. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom.

17. Člankom 110. stavkom 3. ZOMO-a propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice osiguranja te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.

18. Povodom žalbe tužitelja, tuženik je proveo računsku kontrolu izračuna iznosa mirovine, pri čemu je utvrdio da su svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine pravilno određeni te da je i iznos mirovine pravilno izračunat.

19. Tuženik je potvrdio da mirovinski staž tužitelja u Republici Hrvatskoj koji se računa za stjecanje prava razmjerni dio na starosne mirovine, prema odredbama članka 22. do 28. ZOMO-a, ostvaren u razdoblju od 23. siječnja 1969. do 31. listopada 1975., iznosi ukupno 6 godina, 9 mjeseci i 8 dana, kako je to pravilno utvrdilo prvostupanjsko tijelo.

20. Mirovinski staž i relevantne elemente koji služe za izračun mirovine tužitelja, upravna tijela su utvrdila na temelju podataka o plaći i o ostvarenom stažu tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 1970. do 23. srpnja 1970. i za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970., a koji su uneseni u matičnu evidenciju tuženika. Poslodavac tužitelja dostavljao je podatke o plaći i naknadi plaće te su kao pravilni prihvaćeni od strane tuženika i uneseni u matičnu evidenciju.

21. Budući da se visina mirovine određuje na temelju vrijednosnih bodova iz cijelog radnog vijeka, počevši od 1. siječnja 1970., nadalje, odredba stavka 7. članka 75. ZOMO-a o vrijednosnom bodu uzima se u obzir samo u slučaju kad za osiguranika nema podataka ni za jednu godinu osiguranja o ostvarenoj plaći, a ako postoji podatak o stvarno ostvarenoj plaći barem za jednu ili više godina osiguranja, prosječni vrijednosni bodovi izračunavaju se na temelju stvarno ostvarenih plaća koje su poznate, (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1991/2006 od 14. lipnja 2011.).

22. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, a imajući na umu naprijed citirane zakonske odredbe, nema zakonske mogućnosti da se vrijednosni bodovi za sporno razdoblje obračunaju na temelju priloženih rješenja o rasporedu radnika na radno mjesto i određivanju osnovice za obračun osobnog dohotka jer ista nisu dokaz u smislu članka 110. stavka 3. ZOMO-a. Obveznici uplate doprinosa nisu uplaćivali doprinose prema plaćama koje su isplaćivane, već prema osnovicama osiguranja na koje je poslodavac prijavio radnika Zavoda, o čemu ovisi utvrđivanje mirovinske osnovice, dok u konkretnom slučaju, isplate liste za tužitelja koja se odnose na sporno razdoblje ne postoje.

23. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela zakonita slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku, ocijenivši da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost izračuna razmjernog dijela svoje starosne mirovine te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge za svoju odluku, pa ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

24. Prvostupanjski sud osporavanu je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev s obzirom na to da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene mjerodavnih odredbi ZOMO-a.

25. Imajući na umu navedeno, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

26. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković