Poslovni broj: Usž-4392/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OH, državljanina [adresa], smještenog u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. i žalbi odvjetnika Milana Banića protiv točaka III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3167/2025-12 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3167/2025-12 od 7. listopada 2025.

II. Poništavaju se točke III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3167/2025-12 od 7. listopada 2025.

III. Nalaže se tuženiku da odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju besplatne pravne pomoći, isplati iznos od 625,00 (slovima: šesto dvadeset pet) eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja, po odvjetniku Stjepanu Babiću, za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/25- 06/5427, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 19. kolovoza 2025. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu, te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja po odvjetniku Milanu Baniću za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

2. Rješenjem tuženika od 19. kolovoza 2025. odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je u naknadnom zahtjevu naveo da su se problemi s polubraćom pogoršali i da mu prijetnje smrću onemogućavaju siguran povratak u [adresa], naglašavajući postojanje životne opasnosti. Ističe da su se intenzitet i priroda prijetnji značajno promijenili od trenutka podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i da nije mogao predvidjeti eskalaciju u ranijem postupku. Stoga smatra da bi se porast intenziteta prijetnji na razinu opasnosti za život trebao cijeniti kao nova i relevantna činjenica za naknadni zahtjev. Navodi da tuženik nije dao razumljivo i potpuno obrazloženje za odbacivanje zahtjeva i da je paušalno donio zaključak o nepostojanju novih činjenica. Smatra da je tuženik trebao provesti individualnu procjenu njegovih izjava danih tijekom postupka. S obzirom na to da je sud razmatrao meritum stvari prije nego li je proveden potpuni postupak dokazivanja i procjene vjerodostojnosti prijetnji smrću, smatra da je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Predlaže poništiti točku I. izreke prvostupanjske presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.

4. Odvjetnik Milan Banić, pružatelj pravne pomoći, žalbom pobija točke III. i IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je na temelju Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22. – dalje: Pravilnik) 26. kolovoza 2025. u 13:46 sati zaprimio e-mail obavijest tuženika da ga je tužitelj izabrao s Liste pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (dalje: Lista) kao izabranog opunomoćenika za pokretanje upravnog spora protiv osporenog rješenja tuženika. Navodi da je tužitelj svoj izbor njega i još dvije zamjene potvrdio potpisom pokraj njihovih imena na Listi, kao i da odvjetnik Stjepan Babić nije bio izbor tužitelja. Ističe da je 26. kolovoza 2025. putem e-maila obavijestio tuženika da prihvaća zastupanje tužitelja, da je najavio svoj dolazak u prihvatni centar, da je 28. kolovoza 2025. posjetio tužitelja u prihvatnom centru uz prevoditelja za arapski jezik i da mu je tužitelj potpisao punomoć za zastupanje, pri čemu niti jednom nije spomenuo da je 26. kolovoza 2025. opunomoćio odvjetnika Stjepana Babića za zastupanje u istom predmetu. S obzirom na sve poduzete radnje, navodi da je kao pružatelj besplatne pravne pomoći podnio tužbu s prijedlogom za odgodni učinak u skladu sa Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 3/23. - dalje: Zakon) i Pravilnikom. Nespornim smatra da tužitelj u predmetnom postupku može imati više opunomoćenika, ali da se besplatna pravna pomoć ne može odobriti za dva opunomoćenika. U vezi s navedenim ističe da odvjetnik Stjepan Babić u ovom predmetu može biti samo izabrani opunomoćenik, a ne i pružatelj besplatne pravne pomoći. Napominje i da je podnio zahtjev za naknadu troškova besplatne pravne pomoći, a što treba razlikovati od troškovnika kojim se traži naknada troškova upravnog spora u skladu s člankom 148. ZUS-a. Predlaže poništiti točke III. i IV. izreke pobijane presude i dosuditi mu naknadu troškova pružene besplatne pravne pomoći.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je na isto pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Žalba odvjetnika Milana Banića je osnovana.

8. Ispitujući točke I., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, u odnosu na točku I. izreke presude Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima, dok ih u odnosu na točke III. i

IV. izreke presude ocjenjuje osnovanima.

9. Člankom 43. stavkom 2. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona. Prema članku 47. stavku 3. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

10. Prema članku 47. stavku 6. Zakona naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-435/2025-8 od 6. svibnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/11345, URBROJ: 511-01- 212-24-8 od 20. siječnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen.

12. U tom je postupku utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 4. listopada 2024., u kojemu je u bitnome naveo da je [adresa] napustio iz ekonomskih razloga zbog boljih materijalnih mogućnosti koje pruža Europska unija te je naveo da nije imao problema u zemlji podrijetla zbog kojih bi tražio zaštitu državnih tijela niti ju je ikad tražio. Na saslušanju 20. studenoga 2024. naveo je da je zemlju podrijetla napustio zbog obiteljskih problema s braćom oko imovine i zbog straha koji je imao nakon njihovog povratka iz zatvora.

13. Predmetni upravni postupak pokrenut je naknadnim zahtjevom tužitelja za međunarodnu zaštitu od 1. kolovoza 2025. U zahtjevu je naveo da mu polubraća ne dozvoljavaju da se vrati kući i da prijete da će ga ubiti, uz obrazloženje da iste činjenice nije ranije navodio jer nije mislio da će se situacija toliko zakomplicirati.

14. Postupajući po predmetnom zahtjevu tuženik je utvrdio da izjave tužitelja ne sadrže nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke, dok iznesene činjenice predstavljaju iste razloge na kojima je tužitelj temeljio svoj prethodni zahtjev (problemi s braćom i financijski problemi). Stoga je tuženik odbacio zahtjev na temelju članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona.

15. U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski sud je, nakon uvida u pravomoćnu presudu kojom je odbijen tužiteljev prethodni zahtjev za međunarodnu zaštitu i spis upravnog postupka, pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odbacivanje naknadnog zahtjeva, obrazloživši navedenu ocjenu dostatnim i valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

16. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da tužiteljev novi zahtjev ne sadrži nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke ili koje tužitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 3. Zakona. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da je tužitelj u naknadnom zahtjevu i tužbi samo opisao ranije okolnosti zbog kojih se boji povratka u [adresa], a vjerodostojnost njegovih izjava i osnovanost straha već je bila razmotrena u prethodnom upravnom sporu.

17. Tužitelj u ovom postupku nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ispunjavanja propisanih pretpostavki za prihvaćanje naknadnog zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja na temelju činjenica i dokaza iznesenih u predmetnom postupku u vezi s činjenicama i dokazima upotrijebljenim u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 4. Zakona, ovaj Sud smatra da činjenice na koje tužitelj ukazuje u naknadnom zahtjevu, odnosno dokazi kojima predlaže utvrđivanje tih činjenica, ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je presudu obrazložio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. U odnosu na odobrenu besplatnu pravnu pomoć, prvostupanjski sud je opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Stjepanu Babiću, priznao trošak besplatne pravne pomoći na temelju članka 11. Pravilnika uz obrazloženje da se isti nalazi na Listi, prvi je podnio tužbu i njega je tužitelj na raspravi pokazao kao opunomoćenika, dok isti trošak nije priznao odvjetniku Milanu Baniću jer se trošak pravne pomoći može priznati samo jednom opunomoćeniku.

20. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda jer isti nije u skladu s podacima spisa upravnog postupka.

21. Prilikom podnošenja zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći tužitelj je na Listi zaokružio tri opunomoćenika, odvjetnika Milana Banića (redni broj 2), odvjetnicu Jelenu Cekić (redni broj 5) i odvjetnika Nikolu Drobca (redni broj 7) i svoj je izbor potvrdio vlastoručnim potpisom pored svakog imena odabranih pružatelja pravne pomoći. Tuženik je prvog odabranog pružatelja pravne pomoći, odvjetnika Milana Banića, obavijestio o obvezi zastupanja u upravnom sporu (e-mail od 26. kolovoza 2025.), a koju obvezu je odvjetnik istoga dana prihvatio putem e-maila te je najavio i svoj dolazak u [obrt]. Nakon što mu je tužitelj potpisao punomoć za zastupanje u skladu s člankom 5. stavkom 4. Pravilnika, odvjetnik Milan Banić je 28. kolovoza 2025. podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv ovdje osporenog rješenja tuženika od 19. kolovoza 2025.

22. Iako se odvjetnik Stjepan Babić također nalazi na Listi (redni broj 1), njega tužitelj u upravnom postupku nije odabrao kao pružatelja besplatne pravne pomoći, već iz spisa upravnog spora proizlazi da se radi o izabranom opunomoćeniku u skladu s člankom 26. stavkom 1. ZUS-a.

23. Pri tome se prvostupanjskom sudu napominje da se kod donošenja odluke o troškovima besplatne pravne pomoći uzimaju u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći, dok se ovlast za zastupanje određuje prema načinu na koji je dana i prema sadržaju ovlaštenja koje je dano u punomoći, a ne prema vremenu podnošenja tužbe.

24. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je postupak određivanja odvjetnika Milana Banića, kao pružatelja besplatne pravne pomoći, proveden u skladu s člankom 5. Pravilnika i da ju je odvjetnik pružao do opoziva punomoći na ročištu 6. listopada 2025., to je ovaj Sud poništio točke III. i IV. Izreke pobijane presude (točka II. Izreke) i odvjetniku Milanu Baniću je, u skladu s Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23.) u vezi s člankom 9. stavkom 2. Pravilnika, priznao za sastav tužbe trošak pravne pomoći u visini od 625,00 eura (točka III. izreke).

25. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora izabranog opunomoćenika tužitelja, odvjetnika Stjepana Babića, trebalo odbiti u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS -a (točka IV. izreke).

26. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan