Poslovni broj: Usž-3972/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5258/2024-6 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5258/2024-6 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/22-014/134, URBROJ: 251-02-01/-001-23-5 od 26. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/84, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-8 od 10. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 23. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2023. kojim se djelomično zamjenjuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1303, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 14. studenoga 2016., na način se ranije određena novčana pomoć usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.) u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja stekla temeljem pravomoćnog upravnog akta primjenom općeg akta Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba'', 16/16. i 19/16.; dalje: Odluka/16) pa smatra da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22.- dalje Odluka/22.) nije relevantna za ovaj spor jer je tužiteljica rješenjem stekla pravo na novčanu pomoć temeljem Odluke/16, dok Odlukom/22 nije zadirano u taj opći akt ili u prava nastala Odlukom/22. Ističe da je Grad Zagreb, Odlukom/22 izmijenio isključivo pronatalitetnu mjeru propisanu u Odluci/18, a nije onu Odlukom/16 pa je posljedično tome Grad Zagreb svojom voljom odlučio intervenirati u sadržaj prava iz Odluke/18, ali ne i iz Odluke/16 te je sud posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da je sud povrijedio pravo na pravično suđenje tužiteljice jer je propustio provesti test razmjernosti već je paušalno i apriori sudio „argumentom autoriteta“ primjenjujući stavove Visokog upravnog suda u presudama, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. te Usoz- 8/22-68 od 5. srpnja 2022. Nadalje navodi da je sud paušalno dobio prigovor tužiteljice u odnosu na povredu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je propustio suditi i u odnosu na prigovor povrede prava vlasništva. Ističe da obrazloženje presude ne sadrži propisane dijelove u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje navodi da je prigovorila da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis već nečitak rukopis čime nije ispunjen nužan zahtjev iz članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te je prigovarala da internim općim aktima prvostupanjsko tijelo nema ovlast pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i da samim time postupati u smislu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno navodi da iz Priloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 13/22. i 31/22) proizlazi da nisu svi službenici koji imaju takav "naziv" isto i ovlašteni, već da ovlaštenja ovise upravo o kategoriji i rangu službenika na tom mjestu. Smatra da je prvostupanjski sud nezakonito i pogrešno ocijenio da je rok propisan člankom 6. Odluke/22. procesni instruktivni rok, već da se radi o prekluzivnom roku. Poziva se na brojne odluke ESLJP-a i USRH koje smatra primjenjivima u konkretnoj upravnoj stvari. Zaključno smatra da je sud nezakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice, uključujući i njeno saslušanje, čime je povrijeđena jednakost oružja i isključena individualizacija potpuno nerazmjerno i nezakonito. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te da joj se nadoknade troškovi upravnog spora uvećani za trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava te je suprotno navodima žalbe odgovorio na sve navode tužbe.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 10. svibnja 2023. na temelju odredbe članka 6. Odluke/22. zamijenjeno ranije prvostupanjsko rješenje od 14. studenoga 2016. kojim je tužiteljici određena novčana pomoć za roditelja odgojitelja te je rješenjem tuženika odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja.
8. Odluka o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22), bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
9. Odredbom članka 10. Odluke/18-22 propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen, a Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-654/2024 od 25. veljače 2026. odbačena je ustavna tužba kojom se osporavala ta presuda ovog Suda.
11. U presudi poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023.Sud je ocijenio, kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.)
12. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.
13. Nadalje, neosnovan je navod tužiteljice da je sporno ovlaštenje osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje jer je, pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku, rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.
14. Naime, Sud je, uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.), utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 73. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku, u opis poslova višeg stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.
15. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22., a koji stav je ovaj Sud već potvrdio u brojnim svojim odlukama.
16. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predlaže nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu podatke spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
17. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja) na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.
18. Neosnovano tužiteljica prigovara da je svoje pravo roditelja odgojitelja ostvarila temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16.) pa da nije bilo osnove za primjenu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“,10/18., 20/21., 25/22.) na pravo ostvareno temeljem Odluke/16. Naime, Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16.,19/16.) prestala je važiti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18.) pa je Odluka/18-22 pravilno primijenjena na pravo na naknadu tužiteljice.
19. S tim u vezi treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Pored navedenog, valja reći da odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.
20. Nadalje se ističe da je prvostupanjski sud odgovorio i na prigovor tužiteljice o povredi prava vlasništva te je ujedno i ocijenio da nema osnove za zaključak da bi osporenim rješenjem tužiteljica bila stavljena u nepovoljniji položaj po bilo kojem kriteriju u odnosu na usporedivu kategoriju korisnika mjere novčane pomoći za roditelja odgojitelja.
21. Slijedom svega navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
