REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-411/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zaprešić d.o.o., Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, kojeg zastupa punomoćnik DT, protiv tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2143/2025-2 od 21. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Povrv-6/2025-5 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2143/2025-2 od 21. svibnja 2025. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza poslovni broj Ovrv-19279/2024 od 25. listopada 2024., te je odbijen tužbeni zahtjev, kojim tužitelj od tuženoga potražuje isplatu iznosa od 7,96 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2024. do isplate, kao naknadu troškova postupka, odbijen kao neosnovan (stavak I. izreke), dok je tužitelju naloženo nakaditi tuženom trošak postupka u iznosu od 131,64 € (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, poslovni broj Povrv-6/2025-5 od 21. ožujka 2025., te se sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza poslovni broj Ovrv-19279/2024 od 25. listopada 2024., kojim je tuženom BT naloženo isplatiti tužitelju Zaprešić d.o.o. iznos od 7,96 € sa zakonskom zateznom kamatom počam od 5. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženom BT naknaditi tužitelju Zaprešić d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 31,64 €, u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženog BT za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.

II Nalaže se tuženom BT naknaditi tužitelju Zaprešić d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 13,27 €, u roku 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4262/2025-3 od 10. studenoga 2025. tuženiku dopustio reviziju u odnosu na pravno pitanje:

„Smije li drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi u parnici u sporu male vrijednosti, preinačiti prvostupanjsku presudu zbog toga što je u njoj prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog procesnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženika. Predlaže reviziju tuženika odbiti.

6. Osnovano revident kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene procesnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za parking.

8. Tužitelj tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je kritične zgode bilo u vlasništvu tuženog, 18. travnja 2024. zatečeno bez valjane parkirališne karte u [adresa] u [adresa], slijedom čega potražuje isplatu cijene dnevne parkirališne karte za parkirališnu zonu u kojoj je kritične zgode zatečeno predmetno vozilo, a koja iznosi 7,96 €.

9. Sud prvog stupnja temeljio je svoju odluku na zaključku da tužitelj nije dokazao niti osnov, niti visinu potraživanja, s obzirom da nije dokazao da je tuženi pasivno legitimiran u ovom sporu, jer nije dokazao njegovo vlasništvo na naprijed navedenom vozilu, kao i da nije dokazao visinu potraživanja.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku s obrazloženjem da je tužitelj naveo da je vlasništvo tuženoga na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] utvrdio sukladno Sporazumu o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koji Sporazum je dostavio u spis, a obzirom da je tuženi osporavao navedeno, tada je sukladno pravilima o teretu dokazivanja, na njemu bio teret da dokaže suprotno.

10.1. Nadalje navodi da je netočan i zaključak da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja, s obzirom da je, iz Cjenika komunalnih usluga parkiranja na uređenim javnim površinama tužitelja, objavljenim na mrežnim stranicama isporučitelja komunalne usluge - trgovačkog društva „ZAPREŠIĆ" d.o.o. (tužitelja), vidljivo da visina dnevne parkirne karte iznosi upravo 7,96 €, te naposlijetku da je pravna osnova za naplatu dnevne parkirne karte Ugovor o korištenju javnog parkirališta što ga je korisnik sklopio s organizatorom time što je parkirao svoje vozilo na javnom parkiralištu pod naplatom, a korisnikom se sukladno čl. 3 . st. 3. Odluke smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila.

11. Drugostupanjski sud nadalje navodi da je zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja i pogrešnog pravnog stava, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te je stoga, sukladno odredbi čl. 373.a ZPP, pobijanu presudu preinačio i održao na snazi platni nalog.

12. Predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP.

13. U sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. ZPP presuda suda prvog stupnja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Drugostupanjski sud ne može u sporu male vrijednosti preinačiti prvostupanjsku odluku zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.“.

15. Radi svega navedenog reviziju tuženika valjalo je prihvatiti i ukinuti pobijanju presudu te temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug