Poslovni broj: Us II-251/2025-13
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Amagi – udruge za promicanje slobodnog društva, sa sjedištem u Sesvetama, Mostarska 44, OIB: 17371863135, zastupanog po predsjedniku udruge FJU, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave u postupku prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 22, travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave ove presude odluči o žalbi koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I- 008-03/25-01/19, URBROJ: 514-16-01/01-25-03 od 7. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 25. listopada 2025. podnio tužbu ovome Sudu u kojoj navodi da je 17. kolovoza 2025. izjavio žalbu protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-03/25-01/19, URBROJ: 514-16- 01/01-25-03 od 7. kolovoza 2025. Tuženik o toj žalbi nije odlučio do podnošenja tužbe, iako je od dana predaje žabe do slanja tužbe prošlo zakonom predviđeno vrijeme za rješavanje, tj. 60 dana. Poziva se na članak 121. Zakona o općem upravnom postupku i članak 25. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da je tuženik propustio donijeti odluku u zakonom propisanom roku te su ostvarene pretpostavke za podnošenje tužbe jer je protekao i dodatni rok od osam dana.
1.1. Tužitelj predlaže Sudu da naloži tuženiku da riješi o njegovoj žalbi i da tuženika obveže da mu naknadi trošak upravnog spora u iznosu 23,00 eura koliko iznosi mjesečna pretplata koju je platio za mjesec listopad 2025. a za korištenje digitalnog alata – Chat GPT Plus.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost iste. Smatra da mu je rok za rješavanje o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja zainteresirane osobe započeo teći 29. listopada 2025. danom dostave uredne žalbe sa spisom predmeta na rješavanje. Navedeno stoga jer tako prvostupanjsko tijelo iskazuje stav da neće postupiti sukladno članku 113. stavcima 2. i 5. Zakona o općem upravnom postupku.
2.1. Tuženik opisuje svoje postupanje po žalbi tužitelja koju je tužitelj dostavio i tuženiku i zainteresiranoj osobi 17. kolovoza 2025. Navodi da je 19. kolovoza 2025. od zainteresirane osobe zatražio da mu dostavi spis na nadležno rješavanje ukoliko sama ne postupi po članku 113. Zakona o općem upravnom postupku. Isto je traženje ponovio 29. rujna 2025. Ističe da su člankom 113. stavkom 6. Zakona o općem upravnom postupku propisane ovlasti i postupanje prvostupanjskog tijela po žalbi (stavci 2. i 5.) te da je stavkom 6. navedenog članka propisano da će prvostupanjsko tijelo, ako ne odbaci žalbu te ne zamijeni pobijano rješenje novim, dostaviti bez odgode žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu.
2.2. Tuženik napominje da mu je prvostupanjsko tijelo, ovdje zainteresirana osoba , dostavilo spis predmeta 29. listopada 2025. te se razdoblje od 17. kolovoza do 29. listopada 2025. ne može smatrati propuštanjem tuženika. U tom se smislu poziva na ovosudsku presudu, poslovni broj: UsII-154/25 od 1. listopada 2025. te ističe da bi u suprotnom moglo doći do paralelnog rješavanja predmeta tuženika i zainteresirane osobe.
2.3. Tuženik predlaže Sudu da odbaci tužbeni zahtjev, podredno da ga odbije kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
3. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.
4. Tužitelju i zainteresiranoj osobi je dostavljen odgovor na tužbu tuženika sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Činjenično stanje je među strankama nesporno. Sporna je primjena prava, Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13., 85/15. i 69/22.; dalje: Zakon) i ZUS-a.
6.1. Zakon u članku 25. propisuje da se protiv rješenja tijela javne vlasti može izjaviti žalba tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (stavak 1.) te da je tuženik dužan rješenje o žalbi donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe (stavak 3.). ZUS u članku 3. točki 3. propisuje da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da odluči o redovnom pravnom lijeku.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj žalbu protiv rješenja zainteresirane osobe podnio elektroničkom poštom 17. kolovoza 2025. i tuženiku i zainteresiranoj osobi. Dakle, nesporno je da je tuženik znao za žalbu . Navedeno tuženik ni ne spori jer navodi da je kontaktirao zainteresiranu osobu u vezi rješavanja konkretnog predmeta, 19. kolovoza 2025. i 29. rujna 2025., na način koji je opisan u odlomku 2.1. ove presude.
8. Tuženik pogrešno tumači da mu je rok za odlučivanje o žalbi počeo teći od 29. listopada 2025. kada mu je prvostupanjsko tijelo, zainteresirana osoba u sporu, dostavilo urednu žalbu i spis predmeta. Prema članku 25. stavku 3. Zakona, tuženik je dužan odlučiti o žalbi u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Navedena zakonska odredba ne veže početak roka uz dostavu spisa predmeta, već uz predaju uredne žalbe. Suprotno tumačenje bi dovelo do pravne nesigurnosti, omogućilo bi prvostupanjskim tijelima da neaktivnošću odgađaju odlučivanje o žalbi, čime bi bilo dovedeno u pitanje pravo stranke na učinkovitu pravnu zaštitu.
9. Tuženik, koji je imao saznanja da je tužitelj uložio žalbu, ne može svoju zakonsku obvezu odlučivanja u roku uvjetovati radnjama zainteresirane osobe već je bio dužan osigurati uvjete za pravodobno odlučivanje o žalbi. U situaciji kada spis nije dostavljen, tuženik je bio ovlašten i dužan poduzeti sve potrebne mjere radi njegovog pribavljanja, ponoviti požurivanje ili, u konačnome, odlučiti o žalbi na temelju raspoloživih podataka. Odredbu članka 113. stavka 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.), kojom je propisano da će prvostupanjsko tijelo ako ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim, bez odgode dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu, treba tumačiti u svrhu osiguranja učinkovitosti postupka, a ne kao pretpostavku za početak tijeka roka za odlučivanje drugostupanjskog tijela.
10. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije donio odluku o žalbi tužitelja u roku od 60 dana od njezina ulaganja, Sud je na temelju članka 117. stavka 3. ZUS-a odlučio da će tuženik u postupku nakon ove presude u zadanom roku riješiti o žalbi tužitelja sukladno članku 151. stavku 1. i 2. ZUS-a (točka I. izreke).
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan. Sukladno članku 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Trošak korištenja digitalnog alata ne predstavlja nužan trošak postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
