REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1313/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-737/2025-2 od 16. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10199/2023-75 od 17. listopada 2024., na sjednici održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
Ujedno ističu povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačena pitanja su:
"1. Može li sud bračnu stečevinu temeljiti isključivo na postojanju braka bez utvrđenja postojanja bračne zajednice i stvarnog doprinosa radom u stjecanju imovine, protivno definiciji bračne stečevine iz obiteljskog zakona?
2. Može li supružnik koji nije bio ugovorna strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju steći pravo vlasništva (suvlasništva) na imovini obuhvaćenoj tim ugovorom, ako je umro prije primatelja uzdržavanja?
3. Predstavlja li imovina stečena na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju bračnu stečevinu u smislu Obiteljskog zakona, ako je ugovor sklopio i izvršavao samo jedan supružnik, dok drugi supružnik nije bio ugovorna strana niti je na bilo koji način sudjelovao, niti je objektivno mogao sudjelovati, u izvršavanju obveze uzdržavanja?
4. Može li se imovina stečena na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju smatrati bračnom stečevinom, ako je utvrđeno da je stvarna svrha pravnog posla bila raspodjela imovine prednika za života na potomka – ugovornu stranu, a ne stjecanje imovine radom bračnih drugova?
5. Može li se zakonska presumpcija o jednakim dijelovima bračne stečevine primijeniti na imovinu stečenu ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ako supružnik koji nije ugovorna strana nije sudjelovao u uzdržavanju i umro je prije primatelja uzdržavanja?
6. Uživa li zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige pošteni stjecatelj koji je u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva oslanjajući se na zemljišnoknjižno stanje u slučaju kada se naknadno ističe postojanje izvanknjižnog prava treće osobe te ima li u takvom slučaju načelo povjerenja u zemljišne knjige prednost pred općim načelom da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima?" .
1.3. Kao razloge važnosti naznačene su odluke viših sudova - istog drugostupanjskog suda u predmetu Gž-6403/13, te Županijskog suda u Varaždinu u predmetima Gž-1360/2006 i Gž-910/12.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa tako nije riječ o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Predlagatelji, u suštini, problematiziraju situaciji kada jedan bračni drug sklopi s trećom osobom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (i pritom drugi bračni drugi umre prije primatelja uzdržavanja) - je li imovina predmet tog ugovora bračna stečevina ili posebna imovina davatelja uzdržavanja.
3.3. Kada se predlagatelji pozivaju na rečene odluke kao suprotne, valja odgovoriti da se radi o odlukama viših sudova, a ovaj sud je izrazio shvaćanje o tom pitanju, pa je tako u odluci Rev-2097/11-2 od 10. lipnja 2015. jasno rečeno:
„Ugovor o doživotnom uzdržavanju u svojim bitnim obilježjima predstavlja naplatan pravni posao jer se obveza uzdržavanja preuzima zauzvrat prijenosu dijela ili čitave imovine. Tek iznimno može biti riječ o mješovitom pravnom poslu koji sadrži i ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o darovanju, a to samo u okolnostima ako je pri njegovom zaključenju bila svjesna nerazmjerna korist za davatelja uzdržavanja i ako su ugovorne strane u vrijeme sklapanja ugovora svjesne postojanja nerazmjera i na njega dobrovoljno pristaju. U tom smislu, suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, imovina koja je stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, dakle bračnu stečevinu.“
3.4. Stoga je pobijana odluka sukladna tom izraženom shvaćanju (drugo, treće pitanje i peto pitanje) i nije ispunjena pretpostavka iz čl. 354. st. 1. - al. 1./2./3./4. U odnosu na prvo pitanje predlagatelji nisu dostavili dijelove spisa (čl. 387. st. 3. ZPP) iz kojih bi bilo vidljivo da je postojanje bračne zajednice bilo problematizirano u postupku, čime u odnosu na prvo pitanje nisu ispunjene zahtijevane pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP. U odnosu na šesto pitanje predlagatelji nisu naznačili potrebne razloge važnosti.
4. Iz tih razloga naznačena pitanja ne utječu na pravnu poziciju podnositelja, pitanja nisu važna za odluku u sporu i nije riječ o važnim pitanjima iz odredbe čl. 385.a st.1. ZPP.
5. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP ovaj sud je uočio da predlagatelji svojim navodima iz prijedloga nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), pa tako ni ona na koja se pozivaju – jamstvo i zaštita prava vlasništva te pravo na pravično suđenje. Predlagatelji nisu naznačili u kojem aspektu prava bi bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ono što se uočava, na temelju dostavljenoga, je da su tuženici kontradiktorno raspravljali, da su nižestupanjski sudovi dali dostatne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama kojima su se rukovodili u donošenju odluke, te da je sud stvarno ispitao slučaj. Ne nalazi se ni vjerojatnim postojanje okolnosti koje bi dovele do povrede prava vlasništva.
6. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog je odbačen.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
