REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1391/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Puli - Pola poslovni broj Gž-1503/2025-2 od 3. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5434/2023-21 od 22. kolovoza 2025. na sjednici održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda Puli - Pola poslovni broj Gž-1503/2025-2 od 3. studenog 2025. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“
III. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su predložili da im Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda Puli - Pola poslovni broj Gž-1503/2025-2 od 3. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5434/2023-21 od 22. kolovoza 2025.
Tužiteljica je predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je osnovni ugovor u CHF kreditu konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat tražene pretplate po osnovi valutne klauzule (pre)plaćene temeljem odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o CHF kreditu, a koje je sud utvrdio ništetnima? 2) Da li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015.) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?
3) Da li se u situaciji kada se samo dio preplaćenog iznosa unese u aneks ugovoru o CHF kreditu i iskoristi za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, može zaključiti da aneks ugovora o kreditu ima puni restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštenu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF koja je bila sadržana u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ili tužitelj ima pravo tražiti isplatu razlike do punog iznosa preplate?
4) Da li vrijedi presumpcija da su potrošači znali odnosno morali znati promjene tečaja EUR koje su egzistirale od dana zaključenja ugovora o kreditu pa do dana konverzije?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i viših sudova.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2) Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3) Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
4) Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP navodeći da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda odnosno da praksa revizijskog suda nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP sadržajno navodi da je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/2014, dalje: Ustav ).
3. Na prijedloge nije odgovoreno.
4. U odnosu na prijedlog tužiteljice:
4.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužiteljica sadržajno osporava pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, a koje se odnosi na dio kojim je odbijen njen zahtjev za isplatom novčanog iznosa koji je prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novineˮ broj 102/15, dalje ZID ZPK) priznat i utvrđen kao iznos kojim je preplatila obvezu iz osnovnog ugovora i koji je uračunat u podmirenje budućih obveza prema ugovoru o kreditu a na što upućuje čl. 19.c toč. 4. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 146/25, dalje: ZPK).
4.2. Pritom tužbenim zahtjevom tužiteljica ne osporava ugovornu odredbu Aneksa ugovora o kreditu kojim je između parničnih stranaka ugovoreno da će se utvrđen preplaćen iznos koristiti za podmirenje budućih obveza.
4.3. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je odgovor na postavljeno pravno pitanje sadržan u jasnoj zakonskoj odredbi, kao i da odluka tužiteljica u odnosu na sporno pravno shvaćanje ne iznosi adekvatne razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP (budući da odluke na koje se poziva ne sadrže izravno suprotno pravno shvaćanje) prijedlog tužiteljice nije osnovan.
5. U odnosu na prijedlog tuženika:
5.1. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje citirano u izreci ovoga rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 3. ZPP i to zbog neujednačene prakse ovog revizijskog suda (na isti način i Revd-2467/2025 od 1. srpnja 2025. i dr.).
5. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na pravno pitanje citirano u izreci ovoga rješenja dopušten, dok se u pogledu preostalih pravnih pitanja i povreda temeljnih prava temeljem iste odredbe prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.
6. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. III. izreke.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
