Poslovni broj: Us II-59/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Hrvoja Miladina, predsjednika vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Gordane Marušić – Babić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JB iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Ureda gradonačelnika, Službenika za informiranje, Zagreb, Trg Stjepana Radića, u predmetu pristupa informacijama, odlučujući o tužbi radi šutnje uprave povodom nedonošenja rješenja o zahtjevu tužitelja, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 7. travnja 2026. podnio tužbu radi šutnje uprave . Ukazuje da je presudom ovog Suda poslovni broj: Us II-234/2024-6 od 20. veljače 2025. poništeno rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske od 21. listopada 2024. (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke poništeno rješenje Grada Zagreba, Ureda gradonačelnika, službenika za informiranje, od 14. svibnja 2024.

1.1 Ističe kako tuženik do podnošenja ove tužbe nije proveo postupak niti je donio i dostavio rješenje tužitelju. Predlaže da Sud naloži tuženiku donošenje odluke u ponovljenom postupku povodom zahtjeva za pristup informacijama tužitelja.

2. Tužba nije dopuštena.

3. U konkretnom slučaju iz navoda tužbe, razvidno je da tužitelj nije koristio redoviti pravni lijek u nastavnom postupanju, po donošenju citirane presude ovog Suda od 20. veljače 2025., kojom je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

4. Naime, u daljnjem postupanju, nakon donošenja citirane presude, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno postupiti prema uputi iz iste, u rokovima iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21 dalje ZUP).

5. Člankom 101. stavak 3. ZUP-a propisano je ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

6. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je u slučaju nedonošenja rješenja od strane prvostupanjskog tijela u propisanom roku imao pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu (Povjereniku za informiranje Republike Hrvatske), a tek po donošenju rješenja o žalbi, odnosno u slučaju nedonošenja rješenja o žalbi u zakonskim rokovima, tužitelj ima pravo zaštite u upravnom sporu.

7. Prema odredbi članka 46. stavak 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.

8. Kako u konkretnom slučaju prema navodima tužbe proizlazi da tužitelj nije koristio pravo žalbe, kao redovitog pravnog lijeka, zbog šutnje prvostupanjskog tijela da donese odluku u ponovljenom postupku, predmetna tužba je preuranjena, slijedom čega je na temelju odredbe članka 46. stavak 1. točke 1. i 3. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Miladin