Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3656/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠL, zbog prekršaja iz čl. 17. st. 2. kažnjivo po čl. 28. st. 1. t 1. Zakona o turističkoj pristojbi ("Narodne novine", broj: 52/2019, 32/2020, 42/2020), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava u Puli, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-337/2024-3 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava u Puli i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, okrivljenik GL oslobođen je od optužbe na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi, činjenično opisanog u izreci presude, s obrazloženjem da djelo, kako ga je ovlašteni tužitelj opisao, po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi Prekršajnog zakona, navodeći da iznajmljivač GL uopće nije plaćao svoje obveze, odnosno godišnje paušalne iznose turističke pristojbe u iznosu od 185,81 eura za 2022. godinu i 185,80 eura za 2023. godinu, čime je u prekršaju od 1. kolovoza 2022., neplaćanjem prve rate dospjele 31. srpnja 2022., a koju obvezu nastavlja i u 2023. godini neplaćanjem daljnjih zaduženja. Okrivljenik je oslobođen jer navedeni rokovi nisu bili sadržani u optužnom prijedlogu, kao ni točno vrijeme počinjenja prekršaja propisano člankom 160. stavkom 2. Prekršajnog zakona, a sve bez da je sud tužitelja pozvao na nadopunu ili ispravak na način i u roku iz članka 161. stavka 4. istog Zakona.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj.
8. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi iz razloga što u činjeničnom opisu djela u optužnom prijedlogu nedostaje vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno nisu navedeni propisani rokovi za ispunjenje zakonske obveze okrivljenika, iz čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivni element prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.
9. Odredbom članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi propisano je da će se kazniti osoba koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu „ako ne uplati godišnji paušalni iznos turističke pristojbe jednokratno u cijelom iznosu do 31. srpnja tekuće godine ili u tri jednaka obroka, s tim da prvi obrok dospijeva 31. srpnja, drugi 31. kolovoza, a treći 30. rujna tekuće godine“.
10. Iz prethodno citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je rok uplate godišnjeg paušalnog iznosa turističke pristojbe bitno obilježje predmetnog prekršaja, slijedom čega je isti rok potrebno konkretizirati u činjeničnom opisu djela.
11. U predmetnom slučaju okrivljeniku je optužnim prijedlogom stavljeno na teret da je „pri pružanju usluga smještaja u domaćinstvu u objektu u 3et, erh, nije uplatio godišnje paušalne iznose turističke pristojbe i to: 185,80 eura za 2023. god. i 185,81 eura za 2022. god, već je na to ime evidentiran dug pri turističkoj zajednici reh u ukupnom iznosu od 371,61 eura“, pa da je time počinio prekršaj iz članka 17. stavka 2. kažnjiv po članku 28. stavku 1. točki 1. Zakona o turističkoj pristojbi.
12. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
13. S obzirom na to da u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja tužitelj nije naveo rok u kojem je okrivljenik bio dužan ispuniti zakonsku obvezu, a što je bitno obilježje predmetnog prekršaja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je okrivljenika oslobodio od optužbe.
14. Neosnovano žalitelj u žalbi prigovara da je sud trebao, u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, što isti nije učinio. Naime, odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona propisano da, ako sud ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, iz toga proizlazi da navedena odredba isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlazi zakonsko obilježje prekršaja.
15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, pravilno odmah donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.
16. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
