Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2638/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja ZONA BLUE d.o.o., Zagreb, Ulica Mije Sinkovića 4, OIB 27328421181, kojeg zastupa opunomoćenik Laurenz Wolfgang Vuchetich, odvjetnik u L Vuchetich Sadrić odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 89755384389, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LEDO PLUS d.o.o. za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1 A, OIB 07179054100, koju zastupa opunomoćenik Domagoj Valenčak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Trgovec & Valenčak d.o.o. u Zagrebu, Savska opatovina 36, radi registracije žiga, 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo klasa UP/I-384-04/22-010/1328, ur. broj 559-03/3-24-010/VK od 8. travnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Nalaže se tuženiku da donese novu odluku u roku od 60 dana, uz obvezu da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude. IV Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa UP/I-384-04/22-010/1328, ur. broj 559- 03/3-24-010/VK od 8. travnja 2024. usvojen je prigovor zainteresirane osobe LEDO PLUS d.o.o. (dalje Ledo) na objavljenu prijavu za registraciju žiga br. Z20221328A, podnesenu za verbalni žig "LEDOLINO" podnositelja, ovdje tužitelja, te je tužitelju odbijena prijava za registraciju tog žiga u odnosu na sve prijavljene proizvode Međunarodne klasifikacije proizvoda iz razreda 21: kalupi kao kuhinjski pribor; kalupi za pravljenje kockica leda; kozmetički pribor; posude s ledom za rashlađivanje; toaletni pribor.

U bitnom, prigovor I je usvojen jer je tuženik utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu (Narodne novine 14/2019), odnosno da postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u pogledu komercijalnog podrijetla proizvoda, uključivo vjerojatnost da će javnost, zbog sličnosti osporavanog žiga „LEDOLINO“ i ranijeg žiga podnositelja prigovora br. 20011091 „LEDO“ i identičnosti suprotstavljenih proizvoda, iste percipirati na način da potječu od istog proizvođača.

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 1. t. 2. Zakona o žigu. Smatra da, da bi žigovi Leda onemogućili registraciju žiga tužitelja, se moraju kumulativno ispuniti sljedeće pretpostavke: mora postojati istovjetnost ili sličnost između žigova, mora postojati istovjetnost ili sličnost između proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima i mora postoji vjerojatnost da će takav dvostruki identitet dovesti javnost u Republici Hrvatskoj u zabludu. Iako je za registraciju Tužiteljeva žiga dovoljno da nije ispunjena samo jedna od navedenih pretpostavki, u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od navedenih pretpostavki.

Obrazložio je da ne postoji istovjetnost ili sličnost između žigova. U predmetu B (C-251/95) Sud Europske unije utvrdio je kako se u procijeni istovjetnosti odnosno sličnosti treba voditi ukupnim dojmom žigova, što uključuje procjenu njihovih razlikovnih i dominantnih elemenata. U konkretnom slučaju, osim istog korijena koji čini riječi „led“, ne postoji sličnost između žigova Leda i žiga tužitelja. Naime, nijedna pravna ili fizička osoba ne može imati monopol na riječ „led• i izvedenice te riječi. Nadalje, krovni žigovi Leda registarskog broja [registarska oznaka] i Z20020213 sastoje se od jarke crvene i plave boje s slikom bijelog medvjeda koji na sebi ima jarko crvenu leptir mašnu. Verbalni dio, odnosno riječ „ledo” zauzima vidno manji dio navedenog žiga. Dakle, dominantni elementi krovnog žiga su figurativni. Bitno za napomenuti je da svi proizvodi Leda na sebi sadrže figurativne krovne žigove zbog čega ih nije moguće zamijeniti s proizvodima bilo kojeg drugog subjekta na tržištu. Čak i proizvod Leda , torta „Ledolina“, u pogledu koje je registriran zaseban žig „LEDOLINA” registarskog broja [registarska oznaka], na svom pakiranju sadrži navedeni figurativni krovni žig. Slijedom navedenog, razvidno je da Ledo označavanjem svakog svog proizvoda upečatljivim krovnim žigovima onemogućava dovođenje javnosti u zabludu u pogledu porijekla svojih proizvoda te zamjenu svojih proizvoda s proizvodima bilo kojeg drugog subjekta na tržištu. Upravo prepoznatljivost krovnih žigova omogućava da javnost može jasno razlučiti da se ne radi o proizvodu Leda ako taj drugi proizvod označen sa znakom s izvedenicom riječi „led” nije ujedno označen krovnim žigovima.

Također, isti verbalni element svih žigova zainteresirane osobe i žiga tužitelja odnosno riječ „led” ne može biti razlog onemogućavanja registracije tužiteljeva žiga. Osim što je jezik, a i riječi koje ga čine, slobodan, riječ „led” služi kao opis proizvoda kojeg tužitelj nastoji zaštititi. Naime, korištenjem riječi „led”, tužitelj nastoji dočarati karakteristike svog proizvoda potrošačima (opisni žig). U činjenično usporedivom predmetu R 1000/2009-1, GigaFlex / FLEX, Žalbeno vijeće Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo („Žalbeno vijeće”) je utvrdilo kako je riječ „flex” sadržana u verbalnom žigu stranke jasna izvedenica riječi fleksibilnost koja služi kao opis proizvoda obuhvaćenog žigom. Nadalje, Žalbeno vijeće je utvrdilo kako ne postoji monopol nad riječima, stoga činjenica da je verbalni dio figurativnog žiga Leda također riječ „led” nije dovoljna da bi se onemogućila registracija prijavljenog žiga stranke. U istom predmetu, figurativni žig sadržavao je sliku labuda na crvenoj i plavoj pozadini što je Žalbeno viječe utvrdilo dominantnim. Posljedično Žalbeno vijeće je zaključilo kako je verbalni element odnosno postojanje riječi „flex” u oba žiga irelevantno. Isto tako, u konkretnom slučaju, bijeli medvjed s crvenom leptir mašnom kao amblem Leda je dominantni i razlikovni element krovnih žigova koji istovjetnost korijena verbalnog elementa oba žiga (riječ „led”) čini irelevantnim.

Nadalje pojašnjava da je tužitelj tražio registraciju žiga za razred 21 MKPU-a i to s popisom proizvoda: kalupi kao kuhinjski pribor; kalupi za pravljenje kockica leda; kozmetički pribor; posude s ledom za rashlađivanje; toaletni pribor. Drugim riječima, radi se o kozmetičkom proizvodu odnosno kalupu koji se napuni vodom kroz mali otvor na vrhu i zatim, nakon što se formira led, kalup s ledom se direktno nanosi na kožu koja se onda kružnim pokretima masira u intervalima od 30 sekundi. Proizvod Tužitelja je kozmetički odnosno toaletni pribor koji služi smanjenju pora, uklanjanju sitnih bora i akni, smanjenju boli i oteklina, smirivanju iritacija, opeklina, crvenila i sl. Dakle, radi se o kozmetičkom proizvodu primarno namijenjenom njezi kože.

S druge strane, tužiteljevi krovni žigovi i verbalni krovni žig registarskog broja [registarska oznaka] su u pogledu razreda 21 MKPU-a registrirani za proizvode: pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju, češljevi, spužve, četke, pribor za čišćenje, žica za struganje parketa, sirovo ili poluobrađeno staklo, stakleni proizvodi, porculanske i keramičko posuđe, rashladne boce. Dakle, žigovi tužitelja i Leda ne obuhvaćaju iste proizvode unutar razreda 21 MKPU-a.

Konačno, tužitelj i Ledo djeluju unutar različitih industrija, Ledo u prehrambenoj, a tužitelj u kozmetičkoj. Posljedično, ne postoji sličnost između njihovih proizvoda. Ledo je proizvođač i distributer sladoleda te općenito smrznute hrane (smrznuto tijesto, povrće, riba, meso, gotova jela i sl.). Izvan proizvodnje smrznute hrane, Ledo navodi kako još ulaže u rashladne uređaje odnosno hladnjake za svoje proizvode. Dakle, svi proizvodi Leda su vezani isključivo za prehrambenu industriju odnosno Ledo ne egzistira na tržištu kozmetičkih proizvoda.

Valja napomenuti i da žig „LEDOLINA” uopće nije registriran za proizvode iz razreda 21 MKPU, s obzirom da, kao i drugi žigovi Leda, obuhvaća prehrambeni proizvod. Dakle, uopće nema mjesta utvrđivanju istovjetnosti ili sličnosti između proizvoda obuhvaćenih žigovima.

Također, krovni žigovi i verbalni krovni žig Leda koji se deklarira kao „najveći hrvatski proizvođač i distributer sladoleda te općenito smrznute hrane, su registrirani za svih 45 razreda MKPU-a s popisom koji obuhvaća primjerice sljedeće proizvode i usluge: hladno oružje, britve, mehanički i električni brijaći aparati, vozila, uređaji za kretanje po zemlji, po vodi ili zraku, vatreno oružje, municija i projektili, eksploziv, medicinske usluge, veterinarske usluge, diskoteke, golf, igre za novac, igre na sreću, izložbe, kinodvorane, klubovi i sl. Dakle, razvidno je da je Ledo registrirao proizvode koje ne proizvodi i usluge koje zasigurno ne pruža što predstavlja povredu dužnosti nositelja žiga da stvarno rabi žig u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran. Drugim riječima, stvarna uporaba žiga u smislu čl. 20. Zakona podrazumijeva uporabu koja nije samo formalna (simbolična) i ne služi samo očuvanju prava koja proizlaze iz žiga.

Nadalje je tužitelj obrazložio da ne postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj. Iz sudske prakse nedvojbeno proizlazi kako dovođenje javnosti u zabludu postoji kada javnost odnosno potrošači, zbog istovjetnosti ili sličnosti žigova i proizvoda/usluga pretpostavljaju da su ti proizvodi/usluge od nositelja ranijeg žiga. Sama činjenica da kasniji žig potrošača podsjeća na raniji nije dovoljna odnosno ne predstavlja dovođenje javnosti u zabludu. Nužno je da potrošač pretpostavlja da proizvodi nositelja kasnijeg žiga pripadaju odnosno potječu od nositelja ranijeg žiga. Kao što je već navedeno, tužitelj i Ledo djeluju na različitim tržištima odnosno unutar različitih industrija, Ledo proizvodi i distribuira smrznutu hranu dok tužitelj nastoji plasirati novi dermatološki odnosno kozmetički proizvod na tržište. Dakle, između proizvoda tužitelja i Leda ne postoji sličnost, a kamoli istovjetnost.

Tužitelj navodi da je Ledo u upravnom postupku koji je prethodio pokretanju ovog upravnog spora podnio istraživanje koje pokazuje da preko 95% potrošača dobro poznaje čime se Ledo bavi, odnosno da preko 95% potrošača percipira Ledo kao „ikonu” na tržištu sladoleda i smrznute hrane. Dakle, razvidno je da javnost Republike Hrvatske uopće ne povezuje Ledo s kozmetičkom industrijom. Također, proizvodi tužitelja i Leda nisu čak ni dostupni potrošačima na istim mjestima. Proizvodi Leda prodaju se u okviru trgovina kao što su Konzum, Studenac, Interspar i sl., dok će se proizvod tužitelja prodavati na njegovoj službenoj web stranici, u kozmetičkim salonima, dermatološkim ordinacijama te u drogerijama (BIPA, dm). Dakle, potrošači ne mogu doći u susret s proizvodima tužitelja i Leda na istim mjestima što također onemogućuje zamjenu proizvoda tužitelja za proizvode Leda.

S obzirom na to da između proizvoda tužitelja i Leda ne postoji sličnost, a kamoli istovjetnost (osim istog korijena verbalnih elemenata žigova odnosno riječi „led”), da proizvodi Leda i tužitelja nisu dostupni potrošačima na istim mjestima te da potrošači povezuju Ledo isključivo s prehrambenim proizvodima, ne postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, ne postoji mogućnost da će potrošači dovesti Tužiteljev kozmetički proizvod namijenjen smanjenju pora, uklanjanju sitnih bora i akni, smirivanju iritacija, opeklina, crvenila i sl. u vezu s Ledom i/ili njegovim žigovima.

Tužitelj smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o žigu. Sukladno čl. 10. st. 1 . t. 3. Zakona, kada postoji istovjetnost ili sličnost između žigova (što ovdje nije slučaj), a proizvodi pokriveni žigovima nisu ni istovjetni niti slični (što ovdje jest slučaj), raniji žig koji uživa ugled u Republici Hrvatskoj može onemogućiti registraciju kasnijeg žiga ako nositelj ranijeg žiga dokaže kako bi uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila. Osim što ne postoji ni sličnost niti istovjetnost između žigova, nisu ispunjene ni ostale pretpostavke. Naime, općepoznato je da se tuženik ne može osloniti na svoje privatno poznavanje tržišta kada ocjenjuje uživa li raniji žig ugled u Republici Hrvatskoj. Zaključak o uživanju odnosno ne uživanju ugleda u Republici Hrvatskoj Naslovno tijelo može izvesti isključivo iz od strane suprotstavljenih stranaka podnesenih dokaza. U pogledu dokazivanja činjenice da raniji žig uživa ugled u Republici Hrvatskoj, teret dokaza je na nositelju ranijeg žiga – Ledu. Međutim, Ledo nije dokazao da njegovi žigovi uživaju ugled u Republici Hrvatskoj. Kako bi dokazao ugled svojih žigova, Ledo je podnio: PowerPoint prezentaciju od 04. lipnja 2008. koja je sastavljena na temelju anketiranja provedenog od 25. ožujka do 09. svibnja 2008.; PowerPoint prezentaciju o tržišnim udjelima u 2007. prema panelu trgovina; Excel tablicu marketing ulaganja od 2002. do 2007. Razvidno je da su svi podneseni dokazi zastarjeli, odnosno da predočuju jedino poslovanje Leda prije 20 godina, a ne uglednost njezinih žigova danas. Posljedično, nisu mjerodavni za ovaj postupak. Također, na Ledu je i teret dokaza da dokaže kako bi uporaba kasnijeg odnosno Tužiteljevog žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled njezinih žigova ili im naštetila. Ledo nije priložio niti jedan takav dokaz. Naime, nije moguće da tužiteljev žig iskoristi razlikovni karakter ili navodni ugled žigova Leda, a kamoli da im našteti. Kao što je već navedeno, tužitelj i Ledo djeluju unutar različitih industrija odnosno Ledo proizvodi sladoled i smrznutu hranu te ulaže u hladnjake za svoje proizvode. Dakle Ledo ne egzistira na tržištu kozmetičkih proizvoda i toaletnih pribora te. Posljedično tome, tužitelj niti ne može ni iskoristiti razlikovni karakter ili ugled njegovih žigova niti im naštetiti.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 10. stavka 1. t. 2. i 3. Zakona o žigu koja bi onemogućila registraciju Tužiteljevog žiga „LEDOLINO” s brojem prijave Z20221328A. Ne postoji ni istovjetnost niti sličnost između žigova i proizvoda Tužitelja i Leda, ne postoji mogućnost dovođenja javnosti u Republici Hrvatskoj u zabludu, C nije dokazao da da bi žig tužitelja mogao iskoristiti razlikovni karakter ili ugled njegovih žigova, a kamoli im naštetiti. Jedina poveznica između žigova Tužitelja i Leda je isti korijen verbalnog elementa žigova, odnosno riječ „led”. Onemogućavanje registracije žiga Tužitelja zbog riječi „led” imalo bi dalekosežne implikacije. To bi praktički značilo da Ledo ima monopol nad riječi „led”, te da nitko drugi u Republici Hrvatskoj, bez obzira na vrstu proizvoda koju proizvodi ili industriju unutar koje djeluje, ne smije koristiti riječ „led" kao dio svog poslovanja. Primjerice, čak i benzinske crpke koje prodaju vreće leda i stavljaju natpise „LED” na hladnjake, bile bi prisiljene ukloniti takve hladnjake jer vrijeđaju intelektualno vlasništvo Leda. Ovakva apsurdna situacija dovela bi do nepotrebnih ograničenja i zabrana, suzbijajući kreativnost i konkurenciju na tržištu te stvarajući nepotrebne prepreke za poduzetnike. Prema tome Rješenje tuženika nema uporište ni u jednom pravnom propisu, sudskoj praksi, ne samo u Republici Hrvatskoj, već i na razini Europske unije. Tuženik je pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno Zakona o žigu. Upravo zbog toga Rješenje je nezakonito.

Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno je obrazložio da je u obrazloženju osporavanog rješenja jasno istaknuto da u svrhu ekonomičnosti postupanja, budući da se navedeni razlozi prigovora iz članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu temelje na više ranijih žigova, tuženik je ocjenu osnovanosti prigovora prvo cijenio u vezi s ranijim verbalnim žigom Z20011091 (verbalni žig LEDO). Nadalje u istom obrazloženju tuženo tijelo je jasno navelo da je nakon provedenog ocjenjivanja sličnosti ranijeg žiga Z20011091 i prijavljenog znaka Z20221328 i provedene usporedbe proizvoda iz razreda 21 utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se prigovor usvaja u cijelosti te da nije bilo potrebno utvrđivati vjerojatnost dovođenja u zabludu temeljem drugih ranijih prava odnosno ranijih registriranih žigova podnositelja prigovora. Pored toga, budući da je podnositelj prigovora temeljio svoj prigovor i na razlozima iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu, a tuženik usvojilo u cijelosti prigovor u dijelu koji se temelji na razlozima iz članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu, sukladno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupka zaključeno je da nije bilo potrebe za utvrđivanjem osnovanosti prigovora temeljenog na članku 10. stavku 1. točki 3. Zakona o žigu pa tako niti za analizom dokaza koje je podnositelja prigovora dostavio kako bi potkrijepio tvrdnje u ugledu svojih ranijih žigova. Tužitelj u tužbi osporava dokaze u ugledu ranijih žigova koji tuženo tijelo nije niti razmatralo u ocjeni osnovanosti razloga prigovora temeljem članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu unatoč detaljnim obrazloženjima razloga usvajanja prigovora u osporavanom rješenju temeljem članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu i činjenici da tuženo tijelo nije utvrđivalo osnovanost prigovora temeljenog na članku 10. stavku 1. točki 3. Zakona o žigu odnosno ranijim žigovima u kojima se odlučuje o osnovanosti prigovora ako je podnositelj predočio vjerodostojne dokaze ugleda tih žigova. Tužitelj u potpunosti zanemaruje da je prigovor usvojen temeljem odredbi članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu analizom sličnosti izgleda suprotstavljenih znakova i proizvoda obuhvaćenih registracijom ranije žiga i onih obuhvaćenih prijavom kasnijeg žiga onako kako su registrirani odnosno prijavljeni neovisno o tome da li se raniji žig rabio ili, kako tvrdi tužitelj, nije rabio na tržištu. Jasno je navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja da Zavod u ocjeni osnovanosti prigovora temeljem članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu ne ispituje po službenoj dužnosti da li se raniji žig rabi u trgovačkom prometu u odnosu na proizvode/usluge koje se tim znakom štite sukladno smislu odredbi članka 20. Zakona o žigu odnosno osim općenitog navoda da se raniji žigovi ne koriste za osporavane proizvode podnositelj prijave nije postavio zahtjev za dokazivanje uporabe sukladno smislu odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o žigu.

Nadalje, tužiteljevi navodi da je osporavanim rješenjem tuženo tijelo praktički utvrdilo monopol tvrtke LEDO na riječi „led“ u odnosu na obilježavanje bilo kojeg proizvoda na tržištu ne proizlazi iz sadržaja obrazloženja. Naime, usporedba sličnosti znakova, konceptualna sličnost je samo jedan od tri kriterija ocjene sličnosti znakova. U ocjeni konceptualne sličnosti tuženo tijelo se ograničilo na utvrđenje da je moguće da za dio potrošača zbog početnog elementa LED znak asocira proizvode vezano za led. Iz ocjene cjelokupne vizualne, auditivne i konceptualne sličnosti i ukupnog dojma koji znakovi ostavljaju iznesene u obrazloženju rješenja, evidentno, konceptualna sličnost znakova je utvrđena kao moguća ali ne i izvjesna, stoga od sporednog značaja u ukupnoj analizi suprotstavljenih znakova.

4. Zainteresirana osoba u cijelosti je osporila tužbene navode te se pridružila navodima tuženika. Dodatno je navela da tužitelj uspoređuje verbalni žig Z20221328A sa žigovima Zainteresirane osobe Z20130697 i Z20020213 koji ne samo što su figurativni žigovi, te utoliko nema mjesta usporedbi dvaju žigova, osobito ne na način kako to iznosi tužitelj, već ih tuženik odlučujući o prigovoru zainteresirane osobe, dakle prilikom donošenja rješenja nije niti razmatrao, i to radi ekonomičnosti postupanja, a što je razvidno i iz obrazloženja rješenja, utoliko je ovaj argument tužitelja promašen u potpunosti. Zainteresirana osoba ističe kako je riječ LEDO doista ne samo početni već i dominantan element verbalnog znaka LEDOLINO, te je utoliko nesporno da je u ovome dijelu ispunjen uvjet sličnosti znakova, koji, imajući u vidu značaj samog znaka (i branda) LEDO, te ugled i rasprostranjenost na tržištu biva tim naglašeniji. Nadalje, tuženik je ispravno utvrdio kako između znaka LEDO i LEDOLINO postoji i auditivna sličnost, gdje unatoč razlici u dužini riječi i broju slogova, doista postoji (rekli bismo značajna) podudarnost zbog podudaranja u početnim slogovima LEDO koji ujedno i čine cjelokupan žig zainteresirane osobe Z20011091. Za istaknuti je kako tuženik prilikom utvrđivanja vizualne sličnosti nije našao imaju isti korijen u riječi LED (za koju pogrešno tužitelj zaključuje da zainteresirana osoba monopolizira), već je isto utvrdio razmatrajući konceptualnu sličnost, gdje je našao da nije moguća usporedba konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova, no da bi dio potrošača zbog zajedničkog početnog elementa LED znak mogao asocirati na proizvode vezane uz led, pa da će za njih suprotstavljeni znakovi biti i konceptualno slični. Zainteresirana osoba ističe kako su argumenti tuženika u ovome dijelu apsolutno ispravni, te su sve činjenice u ovome dijelu ispravno utvrđene, žigovi su naime nedvojbeno najmanje vizualno i auditivno slični, te se može zaključiti kako će u određenom, i to nemalom broju slučajeva biti i konceptualno slični. ističe da se u ocjeni sličnosti proizvoda (ili usluga) zaštićenih suprotstavljenim žigovima u obzir uzimaju i čimbenici kao što su priroda proizvoda (ili usluga), svrha i način upotrebe, odnosno komplementarnost proizvoda ili usluga te njihova zamjenjivost. Tužitelj, naime, ovdje argumentirajući tužbu ispušta iz vida kriterij utvrđen sudskoj praksi, prema kojem se u slučajevima kada popis proizvoda ili usluga uključuje opću naznaku ili široku kategoriju koja u potpunosti obuhvaća proizvode ili usluge osporavanog žiga tada se proizvodi (ili usluge) suprotstavljenih žigova smatraju istovjetnima. Slijedom navedenog, tuženik ispravno zaključuje kako postoji sličnost između proizvoda obuhvaćenim suprotstavljenim žigovima, pri čemu proizvodi žiga zainteresirane osobe iz razreda 21 MKPU uključuju opću naznaku ili široku kategoriju koja u potpunosti obuhvaća proizvode ili usluge osporavanog žiga tužitelja iz razreda 21 MKPU, te se posljedično proizvodi za koje je tražena registracija žiga tužitelja Z20221328A nedvojbeno nalaze unutar širih kategorija obuhvaćenih ranijim žigom zainteresirane osobe. U odnosu na navode da ne postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj, zainteresirana osoba gotovo da smatra kako nema osobite potrebe ukazivati na snažnu mogućnost da se javnost u Republici Hrvatskoj registracijom prijavljenog žiga tužitelja Z20221328A — „LEDOLINO” itekako može dovest i zabludu. Naime brand LEDO i proizvodi LEDA su sastavni dio svakodnevnog života svih stanovnika u Republici Hrvatskoj, od male djece do starijih osoba te se s tom riječi i njenim izvedenicama kao npr. Ledolino, Ledolina ali usudili bismo se reći svima ostalima osim onima koje po naravi stvari doista predstavljaju stvar koja nije povezana sa zainteresiranom osobom (npr. riječ „ledomat") beziznimno povezuje upravo zainteresirana osoba. Imajući u vidu prednje, za naglasiti je kako tuženik ispravno zaključuje kako su suprotstavljeni proizvodi iz razreda 21, a za koje je kako smo naprijed iznijeli utvrđena i istovjetnost unutar širih kategorija kuhinjskog pribora i kozmetičkog i toaletnog pribora, namijenjeni širokom krugu potrošača za koje se pretpostavlja prosječan stupanj pažnje, gdje kako smo istaknuli, prosječni potrošač izvedenicu od riječi LEDO lako povezuje upravo sa zainteresiranom osobom. Imajući u vidu prednje, tuženik ispravno iznosi kako i percepcija žiga od strane prosječnog potrošača ima odlučujuću ulogu u ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Tuženik, smatramo, ispravno zaključuje kako uslijed sličnosti među suprotstavljenim znakovima, i to ne samo vizualne, auditivne i konceptualne, već i sličnosti u proizvodima postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu. U korist ove tvrdnje dovoljno je zapitati se da ne znamo ništa o ovome predmetu da li bismo žig LEDOLINO povezali s žigom i brandom LEDO, dakle zainteresiranom osobom, općepoznatim brandom, žigom iznimno dobro poznatim u širokoj javnosti, gdje i dobro upućeni promatrač kao primarni dojam mora istaknuti povezanost riječi LEDOLINO sa nekim proizvodom zainteresirane osobe. Utoliko tuženik ispravno ističe kako će se prosječni potrošač fokusirati na početni dio znaka LEDO (u znaku LEDOLINO), kao početni i prvo uočljiv dio znaka LEDOLINO, što predstavlja tendenciju prosječnog potrošača, te budući da se doživljaj znakova potrošača temelji na nesavršenom sjećanju, se neće fokusirati na razlike između izraza LEDO i LEDOLINO, već će prije riječ LEDOLINO percipirati kao varijantu žiga LEDO, te utoliko, uzevši u obzir ugled koji već sam žig i brand LEDO uživa u javnosti, postoji snažna vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu da je žig LEDOLINO i osnovi neki podbrand zainteresirane osobe. Tuženik je obrazlažući rješenje jasno iznio kako po službenoj dužnosti ne ispituje da li se raniji žig rabi u trgovačkom prometu, te da tužitelj nije postavio zahtjev za dokazivanje uporabe, te se isti dokaz nije niti provodilo.

5. Sud je održao raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Između stranaka je sporno da li je tuženik pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu.

9. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu propisano je da se, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće registrirati: 1. ako je istovjetan s ranijim žigom i ako su proizvodi ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju istovjetni s proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen; 2. ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom; 3. ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge iz prijave istovjetni, slični ili nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig ima ugled u Republici Hrvatskoj, a uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno bi iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je C svoj prigovor utemeljio na odredbi članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu te da je u bitnom naveo da je prijava za verbalni žig ”LEDOLINO” br. Z20221328A koja obuhvaća proizvode iz razreda 21 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga slična njegovim ranije registriranim žigovima: figurativni žig LEDO 1172771 koji obuhvaća proizvode iz razreda: 29 i 30; verbalni žig LEDO Z20011091 koji obuhvaća proizvode i usluge iz razreda 1 do 42; žig LEDOLINA Z20011533 koji obuhvaća proizvode iz razreda: 29, 30, 32 i 33; figurativni žig u boji LEDO Z20020213 koji obuhvaća proizvode i usluge iz sljedećih razreda: 1 do 45; figurativni žig LEDO Z20130697 koji obuhvaća proizvode iz sljedećih razreda: 29, 30 i 32; žig LEDOLINA Z20211455 koji obuhvaća proizvode iz razreda: 30; te da su zaštićeni u Republici Hrvatskoj prije nastanka prava osporavane prijave. Nadalje, podnositelj prigovora temelji svoj prigovor i na razlozima iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu i tvrdnji da raniji žigovi imaju ugled u Republici Hrvatskoj te bi uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila. Podnositelj prigovora temelji prigovor na svim proizvodima i uslugama obuhvaćenim navedenim ranije registriranim žigovima.

Analizirajući navode iz prigovora i tuženik je zaključio da je sporna činjenica postoji li, s obzirom na sličnost proizvoda i usluga te sličnost prijavljenog znaka br. Z20221328A „LEDOLINO” i registriranog ranijeg žiga/registriranih ranijih žigova:

W01172771, Z20011091, Z20011533, Z20020213, Z20130697 i Z20211455, vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje i vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom/ranijim žigovima u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu.

S obzirom na to da se prigovor temelji na više od jednog ranijeg žiga, u svrhu ekonomičnosti postupanja Zavod smatra primjerenim prvo ocijeniti osnovanost prigovora temeljem članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu u vezi s ranijim verbalnim žigom broj Z20011091 LEDO.

Utvrđeno je da su ranijim žigom LEDO broj Z20011091, između ostalih, zaštićeni sljedeći proizvodi iz razreda 21: pribor i posuđe za kućanstvo ili za kuhinju, češljevi, spužve, četke, pribor za čišćenje, žica za struganje parketa, sirovo ili poluobrađeno staklo, stakleni proizvodi, porculansko i keramičko posuđe, rashladne boce.

Prljavom za registraciju žiga tužitelja br. Z20221328A obuhvaćeni su sljedeći proizvodi iz razreda 21 u odnosu na koje je podnesen prigovor: kalupi kao kuhinjski pribor; kalupi za pravljenje kockica leda; kozmetički pribor: posude s ledom za rashlađivanje; toaletni pribor.

U ocjeni sličnosti proizvoda i/ili usluga potrebno je uzeti u obzir sve relevantne čimbenike, a koji uključuju, između ostalog, prirodu proizvoda ili usluga, svrhu, način uporabe, komplementarnost proizvoda ili usluga kao i zamjenjivost proizvoda (prema europskoj sudskoj praksi, predmet C-39/97, Canon). Dodatni faktori koji će se također uzeti u obzir su npr. kanali distribucije, pozicija proizvoda, krajnji potrošači proizvoda ili usluga.

U slučajevima gdje popis proizvoda ili usluga uključuje opću naznaku ili široku kategoriju koja u potpunosti obuhvaća proizvode ili usluge osporavanog žiga, proizvodi ili usluge se smatraju istovjetnima (presuda Općeg suda u predmetu Hell, T-522/10). Isto tako, ako su proizvodi ili usluge za koje je registriran raniji žig obuhvaćene općom naznakom ili širokom kategorijom koja se nalazi na popisu prijavljenih proizvoda ili usluga, proizvodi ili usluge se smatraju istovjetnima s obzirom da Zavod ne može po službenoj dužnosti secirati široku kategoriju proizvoda i usluga za koju je prijavljen osporavani žig (presuda Općeg suda u predmetu LRUT, T-133/05).

Zavod smatra da usporedbom osporavanih prijavljenih proizvoda iz razreda 21 s proizvodima istog razreda obuhvaćenih registracijom ranijeg žiga proizlazi da se kalupi kao kuhinjski pribor, kalupi za pravljenje kockica leda, posude s ledom za rashlađivanje smatraju se istovjetnim priboru i posuđu za kućanstvo ili kuhinju i rashladnim bocama jer su obuhvaćeni tim širim kategorijama. Nadalje smatra da se kozmetički pribor i toaletni pribor smatraju sličnim proizvodima ranijeg žiga, i to: češljevima i spužvama, jer se nalaze unutar iste šire kategorije pribora za kozmetiku i toaletni pribor.

Za relevantnu javnost/prosječnog potrošača proizvoda/usluga pretpostavlja se da je dobro informiran i da s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda/usluga. Valja napomenuti da stupanj pažnje prosječnog potrošača varira ovisno o kategoriji proizvoda/usluga. Konkretno, naprijed navedeni suprotstavljeni proizvodi iz razreda 21 za koje je utvrđena istovjetnost, unutar širih kategorija kuhinjskog pribora kao i kozmetičkog i toaletnog pribora namijenjeni su širokom krugu potrošača za koje se pretpostavlja prosječan stupanj pažnje. Valja napomenuti da Zavod, prilikom utvrđivanja sličnosti suprotstavljenih proizvoda, vrši usporedbu suprotstavljenih proizvoda onako kako su navedeni u prijavi odnosno registraciji žiga, odnosu u opsegu u kojem su navedeni da se štite pod određenim znakom, a ne kako se i u kojem se specifičnom obliku nude na tržištu odnosno stvarno koriste na tržištu.

Prilikom ocjene sličnosti ranijeg žiga br. Z20011091 LEDO i prijavljenog znaka Z20221328A LEDOLINO uzima se u obzir vizualna, auditivna i konceptualna sličnost znakova, koja se temelji na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove (presuda Europskog suda C-251/95, B). Što se tiče vizualne sličnosti ističe se da je raniji žig registriran u verbalnom obliku, sadrži jednu riječ LEDO. Kasniji znak također je verbalnog oblika s jednim elementom LEDOLINO, Iako je raniji žig vizualno kraći zbog dodatka verbalnog elementa LINO u osporavanom znaku. Zbog podudarnosti u prva četiri slova, utvrđeno je da su znakovi vizualno slični. U pogledu auditivne sličnosti ističe se da se raniji žig sastoji od dva sloga, dok prijavljeni znak ima četiri. Unatoč različitoj dužini i glasovima kojima završavaju, među njima postoji auditivna sličnost zbog podudaranja u početnim slogovima LEDO. U pogledu konceptualne sličnosti ističe se da niti raniji znak, niti prijavljeni znak u svojoj cjelini nemaju značenje za prosječnog hrvatskog potrošača te nije moguća usporedba konceptualne sličnosti, Ipak, moguće je da za dio potrošača zbog zajedničkog početnog elementa LED znak asocira na proizvode vezano za Ied te će za njih znakovi biti konceptualno slični.

Vjerojatnost dovođenja u zabludu će se utvrditi na temelju cjelokupne vizualne, auditivne i konceptualne sličnosti znakova, a temeljit će se na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove. Percepcija žiga od strane prosječnog potrošača određenog proizvoda ili usluge ima odlučujuću ulogu ukupnoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Prosječni potrošač uobičajeno percipira žig u cjelini i ne analizira njegove pojedine dijelove.

Stoga se vjerojatnost dovođenja u zabludu mora utvrditi uzimajući u obzir sve okolnosti određenog slučaja. Ona obuhvaća određenu međuovisnost relevantnih faktora, posebice sličnost znakova i sličnost proizvoda i usluga. Tako se niži stupanj sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga može nadoknaditi povećanim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presudu Suda u predmetu Canon, C- 39/97, par, 17). Nadalje, što je veća razlikovnost ranijeg žiga veći je rizik dovođenja u zabludu (presuda Europskog suda C-251/95, Sabel. par. 24.). Znakovi koji imaju izrazit razlikovni karakter kao takvi ili zbog ugleda koji imaju na tržištu uživaju širu zaštitu od znakova sa manje razlikovnim karakterom (presudu Suda predmetu Canon. C-39/97, par. 18).

Ocjenjujući sve navode i dokaze koje su iznijele stranke i koji su izvedeni u postupku, usporedbom proizvoda i analizom sličnosti medu suprotstavljenim znakovima, Zavod je zaključio kako zbog utvrđene sličnosti ranijeg žiga Z20011091 LEDO i prijavljenog znaka LEDOLlNO te istovjetnosti suprotstavljenih proizvoda postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na sve prijavljene proizvode.

Zavod je utvrdio da između suprotstavljenih znakova postoji vizualna i auditivna sličnost zbog podudaranja u verbalnom elementu LEDO od kojeg se sastoji raniji žig odnosno koji je početni i prvo uočljiv dio verbalnog znaka LEDOLINO što je važan čimbenik prilikom donošenja odluke o vjerojatnosti dovođenja u zabludu s obzirom da potrošači imaju tendenciju usredotočiti se upravo na početni dio znaka. Prosječni potrošač rijetko ima priliku izravno usporediti suprotstavljene znakove te takvu usporedbu često radi na temelju svog doživljaja znakova koji se temelji na nesavršenom sjećanju (presuda Suda C-342/97, LR, par, 26.). Takav potrošač vjerojatno se neće fokusirati na razlike u izrazima LEDO i LEDOLINO već percipirati osporavani znak LEDOLINO kao varijantu ili podbrand ranijeg žiga LEDO. Stoga razlika u verbalnom elementu „LINO” na kraju osporavanog znaka LEDOLINO neće biti dovoljna uzevši u obzir i utvrđenu istovjetnost među suprotstavljenim proizvodima, te konceptualnu sličnost za dio potrošača. Zbog toga postoji vjerojatnost da će javnost povezati raniji i prijavljeni žig te ih percipirati na način da potječu od istog poduzeća.

Podnositelj prigovora temelji prigovor i na drugim ranijim žigovima, no tuženik je utvrdio da, budući da je nakon provedenog ocjenjivanja sličnosti ranijeg žiga Z20011091 i prijavljenog znaka Z20221328A u odnosu na sva tri aspekta i provedene usporedbe proizvoda iz razreda 21 utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se prigovor usvaja u cijelosti, nije bilo potrebno utvrđivati vjerojatnost dovođenja u zabludu temeljem drugih ranijih prava.

Konačno, budući da ne bi imalo utjecaja na drugačiji ishod, a uvažavajući načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, tuženik je zaključio da nije bilo niti potrebe za utvrđivanjem osnovanosti prigovora temeljenog na članku 10. stavku 1. točki 3. Zakona o žigu niti za analizom dokaza koje je podnositelj prigovora dostavio kako bi potkrijepio tvrdnje o ugledu svojih ranijih žigova.

U odnosu na navode podnositelja osporavane prijave o načinu na koji rabi svoj znak i koje vrste proizvoda, Zavod ističe da prilikom utvrđivanja osnovanosti prigovora nije moguće uzeti u obzir navode i dokaze o praktičnoj upotrebi prijavljenog znaka na tržištu s obzirom na to da se prijavljeni znak i raniji žig prilikom utvrđivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu uspoređuju u onom obliku kako su prijavljeni, odnosno registrirani te u odnosu na proizvode i usluge u opsegu u kojem je zatražena zaštita prijavom. Nadalje, valja istaći da Zavod u ocjeni osnovanosti prigovora temeljem članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o žigu ne ispituje po službenoj dužnosti da li se raniji žig rabi u trgovačkom prometu u odnosu na proizvode/usluge koje se tim znakom štite sukladno smislu odredbi članka 20. Zakona o žigu. Osim općenitog navoda da se raniji žigovi ne koriste za osporavane proizvode, podnositelj prijave nije postavio zahtjev za dokazivanje uporabe sukladno smislu odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o žigu.

11. Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kao osnovano , jer smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 1. t. 2. Zakona.

Naime, da bi žigovi zainteresirane osobe onemogućili registraciju žiga tužitelja moraju se kumulativno ispuniti sljedeće pretpostavke: da postoji istovjetnost ili sličnost između žigova, da postoji istovjetnost ili sličnost između proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima i da postoji vjerojatnost da će takav dvostruki identitet dovesti javnosti u Republici Hrvatskoj u zabludu.

Prema stavu suda tužitelj se pravilno poziva na predmet Sabel u kojem je Sud Europske unije utvrdio je kako se u procijeni istovjetnosti odnosno sličnosti treba voditi ukupnim dojmom žigova što uključuje procjenu njihovih razlikovnih i dominantnih elemenata. U konkretnom slučaju u ukupnom dojmu žigova zainteresirane osobe, osim istog korijena koji čini riječi „led“, ne postoji sličnost između žigova zainteresirane osobe i znaka tužitelja, a pravna ili fizička osoba ne može imati monopol na riječ „led“ i izvedenice te riječi. Krovni žigovi zainteresirane osobe registarskog broja [registarska oznaka] i Z20020213 se sastoje od jarke crvene i plave boje sa slikom bijelog medvjeda koji na sebi ima jarko crvenu leptir mašnu. Verbalni dio, odnosno riječ „ledo” zauzima vidno manji dio navedenog žiga. Dakle, dominantni elementi krovnog žiga su oni figurativni. Proizvodi zainteresirane osobe na sebi sadrže figurativne krovne žigove zbog čega ih nije moguće zamijeniti s proizvodima bilo kojeg drugog subjekta na tržištu.

Čak i proizvod zainteresirane osobe odnosno torta Ledolina u pogledu koje je registriran zaseban žig „LEDOLINA” registarskog broja [registarska oznaka] na svom pakiranju sadrži navedeni figurativni krovni žig. Sud prihvaća navode tužitelja da zainteresirana osoba, označavanjem svakog svog proizvoda upečatljivim krovnim žigovima, onemogućava dovođenje javnosti u zabludu u pogledu porijekla svojih proizvoda te zamjenu svojih proizvoda s proizvodima bilo kojeg drugog subjekta na tržištu. Upravo prepoznatljivost krovnih žigova omogućava da javnost može jasno razlučiti da se ne radi o proizvodu tužitelja ako taj drugi proizvod (označen sa znakom s izvedenicom riječi „led”) nije ujedno označen krovnim žigovima.

Također, isti verbalni element, odnosno riječ „led”, ne može biti razlog onemogućavanja registracije tužiteljevog žiga. Osim što je jezik, a i riječi koje ga čine, slobodan, riječ „led” služi kao opis proizvoda kojeg tužitelj nastoji zaštititi. Naime, korištenjem riječi „led”, tužitelj nastoji dočarati karakteristike svog proizvoda potrošačima. Prema stavu suda, tužitelj se osnovano poziva i na činjenično usporediv predmet - Slučaj GigaFlex v. FLEX (Predmet R 1000/2009-1): Žalbeno vijeće EUIPO- a, u kojem je utvrđeno kako je riječ „flex” sadržana u verbalnom žigu stranke jasna izvedenica riječi fleksibilnost koja služi kao opis proizvoda obuhvaćenog žigom. Nadalje, Žalbeno vijeće je utvrdilo kako ne postoji monopol nad riječima te da činjenica da je verbalni dio figurativnog žiga protustranke također riječ „flex” nije dovoljna da bi se onemogućila registracija prijavljenog žiga stranke. Također, u istom predmetu, figurativni žig protustranke sadržavao je sliku labuda na crvenoj i plavoj pozadini što je Žalbeno viječe utvrdilo dominantnim. Posljedično Žalbeno vijeće je zaključilo kako je verbalni element odnosno postojanje riječi „flex” u oba žiga irelevantno. U konkretnom slučaju, bijeli medvjed s crvenom leptir mašnom kao amblem zainteresirane osobe je dominantni i razlikovni element krovnih žigova koji istovjetnost korijena verbalnog elementa oba žiga (riječ „led”) čini irelevantnim.

Nadalje, sud smatra da ne postoji istovjetnost ili sličnost između dijela proizvoda obuhvaćenim žigovima zainteresirane osobe i znakom tužitelja.

Naime, tužiteljev znak odnosi se na razred 21 MKPU-a i to s popisom proizvoda: kalupi kao kuhinjski pribor; kalupi za pravljenje kockica leda; kozmetički pribor; posude s ledom za rashlađivanje; toaletni pribor, te se radi o kozmetičkom proizvodu namijenjenom njezi kože (smanjenju pora, uklanjanju sitnih bora i akni, smirivanju iritacija, opeklina, crvenila).

S druge strane, tužiteljevi krovni žigovi i verbalni žig LEDO su u pogledu razreda 21 MKPU-a registrirani za potpuno druge proizvode: pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju, češljevi, spužve, četke, pribor za čišćenje, žica za struganje parketa, sirovo ili poluobrađeno staklo, stakleni proizvodi, porculanske i keramičko posude, rashladne boce. Žig Đ uopće nije registriran za proizvode iz razreda 21. Dakle, žigovi zainteresirane osobe i znak tužitelja uopće se ne odnose na iste proizvode unutar razreda 21 MKPU-a.

Prema stavu suda, u slučajevima gdje su sporne upravo istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga tuženik je dužan ne razmatrati samo općeniti broj razreda, već provesti detaljnu usporedbu specifičnih proizvoda navedenih unutar tog razreda. Naime, dva proizvaoda (i žiga) mogu biti u istom razredu (npr. razred 21), a da se uopće ne smatraju sličnima ili suprotstavljenima ako se bave potpuno različitim stvarima.

Tuženik je sam naveo da je u ocjeni sličnosti proizvoda i/ili usluga potrebno uzeti u obzir sve relevantne čimbenike, a koji uključuju, između ostalog, prirodu proizvoda ili usluga, svrhu, način uporabe, komplementarnost proizvoda ili usluga kao i zamjenjivost proizvoda (prema europskoj sudskoj praksi, predmet C-39/97, Canon). Dodatni faktori koji će se također uzeti u obzir su npr. kanali distribucije, pozicija proizvoda, krajnji potrošači proizvoda ili usluga. Međutim, tuženik nije uzeo u obzir sve navedene relevantne čimbenike.

Sud smatra da je Zavod pravilno utvrdio da usporedbom osporavanih prijavljenih proizvoda iz razreda 21 s proizvodima istog razreda obuhvaćenih registracijom ranijeg žiga proizlazi da se kalupi kao kuhinjski pribor, kalupi za pravljenje kockica leda, posude s ledom za rashlađivanje mogu smatrati istovjetnima priboru i posuđu za kućanstvo ili kuhinju i rashladnim bocama jer su obuhvaćeni tim širim kategorijama.

Međutim, sud ne može prihvatiti stav tuženika da se kategorije proizvoda: kozmetički pribor i toaletni pribor mogu smatrati sličnim proizvodima ranijeg žiga, i to: češljevima i spužvama, uz argumentaciju da se „češljevi i spužve“ „nalaze unutar iste šire kategorije pribora za kozmetiku i toaletni pribor“. Naime, u ovom slučaju ne radi se o tome da popis proizvoda ranijeg žiga (češalj i spužva) sadrži općenitu naznaku ili široku kategoriju koja u cijelosti obuhvaća proizvode iz prijave novog žiga (silikonski kalup koji se puni vodom, ledi i služi za njegu lica), da bi se ti proizvodi mogli smatrati pravno identičnima.

Naime, kada je sporna upravo istovjetnost ili sličnost tužiteljevog proizvoda koji predstavlja toaletni pribor i kozmetički proizvod za njegu lica, sud smatra da se prijava žiga ne može ograničiti uz argument da je isti istovjetan s „češljem i spužvom“, već da je u tom slučaju potrebno provesti daljnju analizu sličnosti proizvoda. Dakle potrebno je provesti usporedbu između „češljeva i spužvi“ zainteresirane osobe i proizvoda tužitelja (silikonski kalup namijenjen njezi lica) i to prirode proizvoda, svrhe, načina uporabe, komplementarnosti i zamjenjivosti proizvoda, kanali distribucije, pozicija proizvoda, krajnji potrošači proizvoda ili usluga.

Nadalje, ističe se da je zainteresirana osoba proizvođač i distributer sladoleda te općenito smrznute hrane (smrznuto tijesto, povrće, riba, meso, gotova jela i sl.), a izvan proizvodnje same smrznute hrane, zainteresirana osoba je i sama navela kako još ulaže u rashladne uređaje odnosno hladnjake za svoje proizvode. Dakle, svi proizvodi zainteresirane osobe su vezani isključivo za prehrambenu industriju odnosno ona ne egzistira na tržištu kozmetičkih proizvoda. S druge strane, tužitelj pokušava registrirati kozmetički proizvod te sud smatra da je isto potrebno uzeti u obzir prilikom odlučivanja.

S obzirom na sve navedeno, sud smatra da tužitelj i zainteresirana osoba uopće nisu konkurenti jer ne djeluju na istom tržištu i posljedično proizvode različite proizvode što onemogućava dovođenje javnosti (zainteresiranih kupaca) u zabludu. Naime, sama činjenica da kasniji žig potrošača podsjeća na raniji nije dovoljna odnosno ne predstavlja dovođenje javnosti u zabludu, a tužitelj i zainteresirana osoba djeluju na različitim tržištima odnosno unutar različitih industrija (zainteresirana osoba proizvodi i distribuira smrznutu hranu dok tužitelj nastoji plasirati novi kozmetički proizvod na tržište). Iz dokaza koje je dostavila zainteresirana osoba (istraživanje) proizlazi da potrošači zainteresirane osobe dobro poznaju s čime se zainteresirana osoba bavi te da je ista značajan akter na području proizvodnje smrznute hrane. Dakle, razvidno je da javnost uopće ne povezuje zainteresiranu osobu s kozmetičkom industrijom.

Vezano za kanale prodaje, sud prihvaća i navode tužitelja da proizvodi tužitelja i zainteresirane osobe neće biti dostupni potrošačima na istim mjestima, jer se proizvodi zainteresirane osobe prodaju u odjelima za hranu, dok će se proizvod tužitelja prodavati u odjelu za kozmetiku.

12. Na temelju svega navedenog sud smatra da je tužitelju , ukoliko se tijekom ponovljenog postupka utvrdi da su ispunjeni potrebni uvjeti (budući da tuženik nije analizirao sve navode iz prigovora) potrebno omogućiti registraciju žiga Ledolino za dio prijavljenih proizvoda iz Razreda 21, i to za: kozmetički pribor i toaletni pribor.

13. Radi svega navedenog sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim te je isto poništio na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak radi ponovnog utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi članka 151. ZUS-a.

14. U ponovljenom postupku tuženik je dužan u pogledu analize ispunjenja uvjeta iz odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu pridržavati se stavova ovog suda te je dužan analizirati sličnost znaka tužitelja u odnosu i na sve preostale žigove Leda na koje se C poziva u svom prigovoru. Nadalje, tuženik je dužan odgovoriti i na preostale navode iz prigovora, odnosno analizirati navode Leda koji sse odnose na odredbu članka 10. stavak 1. točke 3. Zakona o žigu, uz napomenu da je teret dokazivanja na Ledu te da proizvodi tužitelja i Leda predstavljaju potpuno različitu kategoriju proizvoda (prehrambene u odnosu na kozmetičke).

15. Konačno, ističe se da je pravilan stav tuženika da je tužitelj, ukoliko se želi pozivati na neuporabu žiga, dužan postupiti u skladu s odredbom članka 47. Zakona o žigu.

16. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS - a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe i za pristup na dva ročišta u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura.

17. Sud je odbio zahtjev za naknadu troškova zainteresirane osobe, jer je ista izgubila u sporu (članak 147. ZUS-a).

Zagreb, 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju po opun.

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opun.

4. U spis