Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-108/2022-22

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika DC i 2. optuženika JC, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, 1. optuženika DC i 2. optuženika JC, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2021., broj 7 K-2005/2020-18, ispravljene rješenjem istog suda od 2. veljače 2022., broj K-2005/2020-17, u sjednici održanoj 22. travnja 2026., u odsutnosti u javnom dijelu Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu, 1. optuženika, 2. optuženika te braniteljice 2. optuženika DCI, odvjetnice u [adresa], a u prisutnosti branitelja 1. optuženika EC, odvjetnika u [adresa]

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe 1. optuženika DC i 2. optuženika JC, ukida se prvostupanjska presuda i predmet se upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj 7 K- 2005/2020-18 od 16. rujna 2021., 1. optuženi VC i 2. optuženi JC proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevara iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11. te su 1. i 2. optuženi osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svaki, a na temelju članka 56. KZ/11 1. i 2. optuženima je izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće bit i izvršena ukoliko 1. i 2. optuženi u roku od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 62. stavak 1. toč.1. Kaznenog zakona/11 1. optuženom DC je izrečena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te mu se nalaže da u roku od 6 (šest) mjeseci isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 929.170,76 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 13.12.2017.g. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Ukoliko 1. optuženi DC u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona/11, sud može temeljem članka 58. stavak 5. Kaznenog zakona/11 opozvati uvjetnu osudu.

1.2. Temeljem članka 158. Zakona o kaznenom postupku 1. optuženom DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], je naloženo da isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 929.170,76 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 13.11.2017.g. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, i to u roku od 6 mjeseci.

1.3. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona/11 2. optuženom JC je izrečena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te mu se nalaže da u roku od 6 (šest) mjeseci isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 530.564,25 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 13.11.2017.g. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Ukoliko 2. optuženi JC u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona/11, sud može temeljem članka 58. stavak 5. Kaznenog zakona/11 opozvati uvjetnu osudu.

1.4. Temeljem članka 158. Zakona o kaznenom postupku 2. optuženom JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], je naloženo da isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 530.564,25 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 18.12.2017.g. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, i to u roku od 6 mjeseci.

1.5. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku 1. optuženi DC i 2. optuženi JC se obvezuju platiti ovom sudu paušalnu svotu i to svaki u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu (dalje ODO) zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. ZKP/08 u vezi članka 471. stavka 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio 1. optuženik DC putem odvjetnice Laure Valković, odvjetnice u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu ocijeni osnovanom te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.2. Žalbu je pravovremeno također podnio i 2. optuženi JC putem braniteljice DCI, odvjetnice u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu koja je sadržana u prikazu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Predlaže da Županijski sud u Karlovcu žalbu ocijeni osnovanom te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovorima na žalbu ODO u Zagrebu 1. i 2. optuženik pobijaju navode žalbe i predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu, koje je spis vratilo ovom sudu 4. travnja 2022.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja 1. i 2. optuženika, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08, o sjednici su izvješteni optuženici i njihovi branitelji. Sjednica je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetnika, 1. optuženika, 2. optuženika i braniteljice 2. optuženika DCI, odvjetnice u [adresa], a u prisutnosti branitelja 1. optuženika EC, odvjetnika u [adresa].

6. Žalbe 1. optuženog DC i 2. optuženog JC su osnovane, dok žalba ODO u Zagrebu, uslijed odluke o žalbama 1. i 2. optuženih, nije razmatrana.

7. Optuženici u žalbama, sadržajno bitno istovjetnim, navode da je sud prvog stupnja pobijanom presudom ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08) zbog niza pogrešaka koje utječu na razumijevanje presude. Tako se ističe da nije sporno da je u početno vrijeme inkriminacijskog perioda na snazi bio Kazneni zakon (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje KZ/97) te da je nakon toga Kazneni zakon više puta mijenjan. Na temelju odredbe članka 3. stavak 3. KZ/11 taj Zakon je bilo moguće primijeniti jedino u situaciji i u slučaju da je sud prvog stupnja utvrdio postojanje kontinuiteta između KZ/97 i KZ/11 te pod daljnjim uvjetom da je primjena KZ/11 blaža i povoljnija po optuženike. Međutim, sud prvog stupnja ovo pravno pitanje uopće ne spominje u presudi, što je protivno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08. Napominje se da je u uvodu presude navedeno da se kazneni postupak protiv 1. i 2. optuženika vodi za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona/08, dok se kasnije u izreci i obrazloženju navodi da su optuženici krivi zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, čime je ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Dalje, ista je povreda odredaba kaznenog postupka ostvarena i time jer su razlozi u presudi proturječni sebi, odnosno razlozima koji su navedeni u obrazloženju i provedenim dokazima, dok o pojedinim odlučnim činjenicama, dokazima i okolnostima uopće nema razloga. Ovo se odnosi na utvrđenje činjenica u pogledu ranjavanja 1. i 2. optuženika na području Stona u studenog 1991. u kojem pogledu je sud prvog stupnja selektivno tumačio iskaze svjedoka i materijalne dokumentacije. Potom se ukazuje na nesklad u pogledu dospijeća imovinskopravnog zahtjeva i za 1. optuženog i za 2. optuženog tako da se kod 1. optuženika navodi dospijeće imovinskopravnog zahtjeva (što je bitno za tijek zatezne kamate) 13. prosinca 2017. (točka VII izreke), dok se u točki VIII izreke navodi da kamata teče od dana odnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 13. studenog 2017., a za 2. optuženika se navodi da kamata na iznos popravka štete teče od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva 13. studenog 2017. (točka XI izreke), a da se nalaže 2. optuženom isplatiti oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 530.560,25 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 18. prosinca 2017. Osim toga odluka o imovinskopravnom zahtjevu donijeta je prema zahtjevu ODO koji nosi datum 5. srpnja 2019. a predan je sudu na raspravi održanoj 11. srpnja 2019. Taj se imovinskopravni zahtjev nalazi na listu 1528 spisa, koji dokaz nije izveden čitanjem tijekom dokaznog postupka, što je vidljivo iz zapisnika s rasprave održane 16. rujna 2021. Na raspravi su pročitani imovinskopravni zahtjevi koji se nalaze na listovima 1426-1450 i 1455 spisa, dok se u pobijanoj presudi ovi zahtjevi uopće ne spominju, a radi se o iznosima imovinskopravnih zahtjeva različitima od imovinskopravnog zahtjeva od 11. srpnja 2019. Dakle, sud prvog stupnja je presudu temeljio na dokazima koji na raspravi uopće nisu izvedeni tako da je postupio protivno odredbi članka 450. stavku 1. ZKP/08, a radi se o kartici isplate trajnih prava 1. optuženom DC, koja se nalazi na listovima 1507 -1512, a za 2. optuženog JC na listovima 1513-1519 te podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) u vezi isplate invalidske mirovine DC i JC na listovima 1521-1522. Upućuje se i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 8. ZKP/08 jer su se 1. i 2. optuženi u očitovanju o krivnji izjasnili da nisu krivi i da navodi iz optužnice nisu točni te nisu zahtijevali da ih sud ispita u smislu članka 417a. stavka 5. ZKP/08, a sud je unatoč tome ispitao 1. i 2. optuženika, nakon čega je, protivno izričitoj odredbi članka 418. stavka 4. ZKP/08, pročitao izvod iz kaznene evidencije. Optuženi JC u svojoj žalbi još dodaje da postoji proturječje u pogledu imovinskopravnog zahtjeva obzirom da je iz točke II izreke presude vidljivo da iznos od 530.564,25 kn za koji sud smatra da predstavlja iznos za koji je optuženik oštetio državi proračun Republike Hrvatske i pribavio si imovinskopravnu korist čini zbroj iznosa:

- 319.614,00 kn na ime dijela stambenog kredita koji 2. optuženik nije bio dužan vratiti zbog priznatog popusta pri otplati tog kredita od 70%,

- 157,550,25 kn na ime osobne invalidnine i posebnog doplatka te

- 53.400,00 kn – koji iznos predstavlja nominalnu vrijednost 8 dionica "HUP- Zagreb" d.d., 16 dionica "Kaštelanskih staklenika " d.d. i 102 dionice "Luke Rijeka" d.d. koje su dodijeljene 2. optuženiku na temelju statusa HRVI, dok se u obrazloženju pobijane presude u ovom dijelu obrazlaže samo stjecanje nepripadne osobne invalidnine s posebnim dodatkom i iznosa dijela na ime stambenog kredita. Prigovara se i nastupu zastare te da se kod stjecanja dionica ne može raditi o kaznenom djelu prijevare zato što optuženici nisu poduzeli niti jednu radnju izvršenja kaznenog djela koja se navodi u zakonskom opisu inkriminacije, a okolnost što su 1. i 2. optuženici te dionice zadržali eventualno svjesni da na njih nemaju prvo, nije kao takva opisana u činjeničnom supstratu kaznenog djela. Iz profesionalnih razloga, ne umanjujući značaj naprijed navedenog, ističe se i da je odluka o kazni prestroga jer sud prvog stupnja nije pravilno cijenio okolnosti odlučujuće za odluku o kazni.

8. ODO u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno ocijenio otegotne okolnosti, odnosno da je iste podcijenio u odnosu na oba optuženika. Uvjetna osuda nije primjerena visini štete, odnosno protupravnoj imovinskoj koristi koju su stekli 1. i 2. optuženi. Pobijanom odlukom neće biti ostvareni ciljevi specijalne prevencije, obzirom na činjenicu da su 1. i 2. optuženi ostvarili visoku imovinsku korist i zbog toga neće odgovarati da im se izrekne bezuvjetna kazna zatvora . Pobijanom odlukom se šalje poruka optuženicima da je jedina stvarna posljedica kaznenih djela koja su počinili da moraju vratiti korist ostvarenu kaznenim djelom. Da su optuženici tijekom postupka vratili ostvarenu imovinsku korist to bi u velikoj mjeri upućivalo da su oni spremni prihvatiti svoju odgovornost tako da i u buduće neće činiti kaznena djela, ali oni počinjenje kaznenih djela poriču. Pobijanom odlukom neće se postići ni svrha generalne prevencije obzirom da je i 30 godina nakon završetka Domovinskog rata društvo opterećeno pitanjima koja se odnose na prava branitelja, a vezano uz prava hrvatskih branitelja utemeljenih na krivotvorenoj dokumentaciji, tako da uvjetna osuda ne predstavlja odgovarajući odgovor sudova na takvu situaciju.

9. Optuženici su u pravu kada tvrde da je sud prvog stupnja pobijanom presudom, i u postupku koji je prethodio donošenju presude, počinio niz povreda odredaba kaznenog postupka.

9.1. Tako iz stanja spisa proizlazi da je u postupku ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 8. ZKP/08. Optuženici su u očitovanju o krivnji izjavili da se ne osjećaju krivima radi počinjenja konkretnih kaznenih djela i nisu zahtijevali da ih se ispita prije završetka dokaznog postupka u smislu odredbe članka 417.a stavka 5. ZKP/08. Unatoč tome, protivno odredbi članka 418. stavka 5. ZKP/08, kao zadnji dokaz na završetku dokaznog postupka nije provedeno ispitivanje optuženika već su optuženici ispitani prije no što je izvršen uvid u podatke iz kaznene evidencije za optuženike. Valja napomenuti i da je sud prvog stupnja dužan, prije no što se optuženici izjasne o krivnji, iznijeti određenu optužbu jer je optužnica u više navrata mijenjana, tako da optuženicima bude u cijelosti jasno što im se, u konkretnom slučaju, stavlja na teret.

9.2. Bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ostvarena je time što se sud prvog stupnja nije očitovao o pravnom pitanju koje 1. i 2. optuženici ističu u žalbi – o kontinuitetu kaznenih djela. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenje kaznenog djela za koja se 1. i 2. optuženici terete započelo dok je na snazi bio KZ/97 da bi za trajanja djela, 1. siječnja 2013. na snagu stupio KZ/11. Člankom 3. stavkom 2. KZ/11 propisano je da, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelje. Stavak 3. istog članka određuje da ako se u slučaju stavka 2. tog članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajuće kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. Prema odredbi stavak 4. istog članka izmijeni li se zakon za vrijeme počinjenja kaznenog djela, primijenit će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje. O navedenom pitanju sud prvog stupnja se nije izjasnio već je, štoviše, u uvodu pobijane presude naveo da se postupak protiv optuženih vodi zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona/08 , dok su 1. i 2. optuženici osuđeni za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. prema KZ/11, tako da u tom dijelu presuda nije jasna.

9.3. Optuženici su u pravu da pobijana presuda nije jasna, i zbog toga se ne može ispitati, u dijelu kojim je odlučeno o popravljanju štete počinjenim kaznenim djelom (točke VII i XI izreke pobijane presude) gdje se navodi da zakonska zatezna kamata kod ispunjenja ove posebne obveze teče od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva i to za 1. optuženika 13. prosinca 2017., a za 2. optuženika 13. studenog 2017. te u odnosu na imovinskopravni zahtjev (točke VIII i XII izreke pobijane presude) gdje se navodi da zakonska zatezna kamata teče od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu 18. prosinca 2017. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je (zadnji) imovinskopravni zahtjev iznesen na raspravi održanoj 11. srpnja 2019., a prije toga je imovinskopravni zahtjev podnesen u podnesku od 18. prosinca 2017. , gdje se zahtijeva od 1. optuženog da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 795,210,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu, a 2. optuženom iznos od 517.900,66 kn, također sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva sudu . Razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu prema imovinskopravnom zahtjevu specificiranom u podnesku tužitelja od 5. srpnja 2019. , koji je sudu predan 11. lipnja 2019. (list 1528. spisa) sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 2017. (gdje se imovinskopravni zahtjev odnosio na manje iznose), u pobijanoj presudi nisu izneseni.

9.4. Na razumijevanje pobijane presude u odnosu na 2. optuženog utječe i okolnost što je 2. optuženi JC proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela kojim si je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 530.564,25 kn i to iznos 319.619,00 kn na ime dijela stambenog kredita koji 2. optuženi nije bio dužan vratiti zbog priznatog popusta pri otplati tog kredita od 70%, 157.550,25 kn na ime osobne invalidnine i posebnog doplatka i 53.400,00 kn na ime nominalne vrijednosti 8 dionica "HUP Zagreb" d.d., 16 dionica "Kaštelanskih staklenika" d.d. i 102 dionice "Luke Rijeka" d.d. koje su dodijeljene 2. optuženom zbog statusa HRVI, dok se u obrazloženju tog dijela odluke kao šteta navodi (samo) nepripadna osobna invalidnina s posebnim dodatkom i povlašteni stambeni kredit, a nema razloga o koristi stečenoj dodjelom dionica 2. optuženom u iznosu od 53.400,00 kn.

9.5. S utvrđenjima iznesenim pod 9.3. i 9.4. obrazloženja ovog rješenja, u vezi je postupanje suda prvog stupnja kojim je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 16. rujna 2021. proizlazi da sud prvog stupnja nije izveo dokaz uvidom u karticu isplate trajnih prava za korisnika DC (listovi 1507 – 1511) i za korisnika JC (listovi 1512 – 1519) kao i podatke o ukupnom iznosu bruto isplaćenih novčanih sredstava na ime invalidske mirovine za DC (list 1522) i za JC (list 1521), iako je sud očigledno imao u vidu ove isprave, čime je povrijeđeno načelo neposrednosti i konfrontacijsko pravo na štetu obrane.

9.6. Naprijed navedeno je u svakom slučaju utjecalo na zakonitost pobijane presude, na temelju čega je utvrđeno da su žalbe 1. i 2. optuženika osnovane i da je zbog toga žalba ODO, izjavljena iz razloga nezadovoljstva tužitelja kaznom izrečenom

1. i 2. optuženima, bespredmetna.

10. U nastavku postupka sud će izvesti sve dokaze koje smatra relevantnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te će donijeti novu odluku uz otklanjanje nedostataka na koje je ukazano ovim rješenjem. Osim otklanjanja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka sud prvog stupnja će posebnu pozornost posvetiti ocjeni suprotstavljenih dokaza na koje se upućuje u žalbama, osobito u pogledu ocjene iskaza svjedoka predloženih po obrani, protokola Kliničkog bolničkog centra Split, uvjerenja Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine, Uprave za obranu Grude o ranjavanju optuženih i podacima o naručenim pregledima optuženika u dvije različite bolnice u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj na isti dan.

11. Stoga je na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Karlovcu 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić