REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-35/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. S, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Alenu Noli, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-422/2021- 4 od 26. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2234/19-22 od 13. listopada 2020., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-422/2021-4 od 26. lipnja 2024. i presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P -2234/19- 22 od 13. listopada 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.950,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od po 225,00 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom I/ izreke te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.016,06 eur/15.190,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. listopada 2020. do isplate (točka II/ izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-700/2025-2 od 29. travnja 2025. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava na pravično suđenje te u njemu sadržanog prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“) i na obrazloženu sudsku odluku o bitnom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

3.1. Revizijski sud je dopustio reviziju navodeći da je tuženik učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 299., čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a koje obuhvaća i pravo na procesnu ravnopravnost (tzv. jednakost oružja) te pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke - konkretno navodu tuženika da je prilikom odlučivanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. ZPP kada je prihvatio dokaze koje je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio tužitelj (i sud ih je koristio da potvrdi iskaz svjedoka predloženih po tužitelju i tužitelja, a da pritom nije prihvatio dokaze tuženika podnesene nakon zaključenja prethodnog postupka, ali na okolnost nevjerodostojnosti iskaza svjedoka predloženih po tužitelju). Obzirom u obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud nije iznio o tim navodima jasne i neproturječne razloge - nije odgovorio na odlučne žalbene razloge iznesene u žalbi tuženika upravo na te okolnosti.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP pobijajući je zbog povrede temeljnih ljudskih prava zbog kojih je dopuštena. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zakupnine za poslovni prostor u [adresa], u površini od 18 m2 za razdoblje od ožujka 2018. do prosinca 2018. u iznosima od po 225,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika 6. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora, kojim je ugovorena zakupnina u visini od 225,00 eura u kunskoj protuvrijednosti mjesečno, a ugovor je sklopljen na razdoblje od 8 godina, da bi nakon toga bila sklopljena još četiri dodatka Ugovoru tako da je prema posljednjem koji je sklopljen 14. ožujka 2013. ugovoreno trajanje zakupnog odnosa do 31. prosinca 2018. Također je utvrđeno da je trećim dodatkom ugovoru od 16. prosinca 2011. ugovoreno da tuženik, dakle zakupnik, može dati poslovni prostor u podzakup, što je i učinio sklapanjem Ugovora o podzakupu istog poslovnog prostora 16. svibnja 2013. s vlasnikom obrta [obrt] OJ, kojim ugovorom je određena zakupnina u iznosu od 4.000,00 eura godišnje, u kunskoj protuvrijednosti.

9.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj tuženiku izdao potvrdu o tome da je tuženik izvršio sve obveze plaćanja iz ugovora o zakupu do 15. ožujka 2017., s tim što u odnosu na ostalo razdoblje tuženik ne raspolaže ispravama o plaćanju, budući da je između stranaka neprijeporno da je zakupnina plaćana u gotovini, na ruke tužitelja, bez izdavanja odgovarajuće isprave. Sud prvog stupnja ocijenio je istinitim iskaze svjedoka OJ i RJ, o tome da je OJ uredno plaćao ugovoreni iznos podzakupa tuženiku, da je plaćanje obavljano putem računa obrta pa da o plaćanju za 2017. i 2018. postoje isprave iz kojih je utvrđeno da je za svaku od tih godina unaprijed plaćena zakupnina u iznosu od 30.000,00 kn. S druge strane, iskaze svjedoka oca i brata tuženika D i IJ sud prvog stupnja ocijenio je neistinitima, uz obrazloženje da međusobno nisu sukladni, niti su u skladu s ispravama u spisu.

9.2. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da tuženik nije dokazao da je za prijeporno razdoblje ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene zakupnine, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev, pri čemu na pravni odnos stranaka primjenjuje odredbe čl. 519. i čl. 545. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22., 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

9.3. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravni odnos stranaka trebalo raspraviti primjenom Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11, 64/15, 112/18, 123/24, dalje u tekstu: ZZKPP), međutim, i da je primjenom tog zakona, koji je u odnosu na ZOO lex specialis, trebalo jednako odlučiti.

9.4. Drugostupanjski sud navodi da je glede korištenja izvatka iz poslovnih knjiga OJ, kao dokaza koji je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP kada je taj dokaz uzeo u obzir te kada je ocijenio da je priložen pravovremeno. Naime, tek nakon što je proveden dokaz saslušanjem OJ i njegove kćerke RJ koja je zaposlena kod oca te ima uvida u knjigovodstvenu dokumentaciju, a koji svjedoci su iskazivali o tome da je OJ plaćao tuženiku podzakup putem računa obrta, tužitelj je došao do saznanja da postoje isprave o isplati podzakupa, te je stoga bio ovlašten i nakon zaključenja prethodnog postupka priložiti isprave koje to potkrepljuju. Sud drugog stupnja ističe da je tužitelj tek nakon saslušanja navedenih svjedoka saznao pojedinosti o načinu plaćanja te raspolaganju potrebnim ispravama o plaćanju podzakupnine, stoga da se radi o dokazu kojeg je bilo dopušteno podnijeti nakon zaključenja prethodnog postupka.

10. Odredbom čl. 299. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.).

11. Prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP i cijenio dokaz tužitelja koji je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, što sud drugog stupnja smatra pravilnim. Međutim, prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP u odnosu na dokaz tuženika koji je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, i to na ročištu održanom 12. veljače 2020., nije izvršio uvid u taj podnesak a niti je obrazložio zašto navedeno nije cijenio. Time je prema ocjeni revizijskog suda tuženiku povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost (tzv. jednakost oružja) te pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP), jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, s time da sud drugog stupnja ovaj žalbeni navod koji je od odlučnog značenja nije uopće cijenio pa je i drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

12. Slijedom navedenog, budući da sud prvog stupnja nije uopće iznio razloge o tome zašto je primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP kada je prihvatio dokaze koje je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio tužitelj (i koristio ih da potvrdi iskaz svjedoka predloženih po tužitelju i tužitelja) a zašto nije tu istu odredbu primijenio u odnosu na dokaze tuženika podnesene nakon zaključenja prethodnog postupka (koje je tuženik predao na ročištu 12. veljače 2020. na okolnost nevjerodostojnosti iskaza svjedoka predloženih po tužitelju) niti je obrazložio zašto taj dokaz nije cijenio (niti ga navodi u odluci u dijelu gdje nabraja u što je izvršio uvid), a drugostupanjski sud nije odgovorio na odlučne žalbene razloge iznesene u žalbi tuženika upravo na te okolnosti, to je valjalo ukinuti nižestupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP. To stoga što je došlo do povrede temeljnog ljudska prava na pravično suđenje te u njemu sadržanog prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“) i na obrazloženu sudsku odluku o bitnom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

13. U daljnjem tijeku postupka sud će obrazložiti primjenu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP u odnosu na obje parnične stranke nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

14. Pri donošenju nove odluke sud će uzeti u obzir da je u odluci broj Rev -235/2022- 4 od 28. studenoga 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske na pitanje „može li sud odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se mogla utvrditi posredno relevantna činjenica i time osporiti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke, a koji iskazi su dani nakon zaključenja prethodnog postupka?“ odgovorio da sud ne može odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka ako je stranka predložila izvođenje dokaza radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica ili tim dokazom provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka.

15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković