Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-428/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Danijeli Jažić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tee Stojić Bah, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IG, zbog kaznenog djela iz članka 319. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.; dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KO-DO-382/2024 od 21. svibnja 2024., nakon održane i zaključene javne rasprave 17. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Rijeci Josipe Baričević, optuženika i branitelja optuženika, odvjetnice Laure Brajković, dana 22. travnja 2026. u nazočnosti optuženika objavio je i

p r e s u d i o

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-428/2024-2 od 5. lipnja 2025. stavlja se izvan snage.

optuženi IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina I i SG, rođene S, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenim Ekonomski fakultetom, magistar ekonomije, zaposlenog s mjesečnim primanjima od 800 EUR-a, oženjenoga, otac četvero punoljetne djece, suvlasnik kuće, vojsku služio 1986. u Knjaževcu, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivanog,

k r i v  j e

I što je:

tijekom kolovoza 2023. u zaseoku Tadejsko (naselje Praputnjak), u svojstvu investitora, uklonio kamenu građevinu u ruševnom stanju upisanu u kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], opisanu kao kuća br. 257 (u vlasništvu njegove majke SG), postupivši protivno odredbama članka 62. stavka 1. i članka 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, dakle, bez ishođenja propisane dokumentacije, to jest bez izdanih posebnih uvjeta zaštite kulturnih dobara, odnosno prethodnog odobrenja ili potvrde glavnog projekta, kao niti potvrde projekta 2 uklanjanja dijela građevine, a predmetna zgrada se nalazila unutar zone zaštite kulturnog dobra, Ruralne cjeline Praputnjak, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara, rješenjem broj BG-94/1-75 od 28. siječnja 1975., reg. broj [registarska oznaka] (RRI-0362-1975),

II dakle, uništio kulturno dobro,

- čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – oštećenje i nedozvoljeni izvoz kulturnog dobra, opisano i kažnjivo po članku 319. stavku 1. KZ/11.

III Na temelju članka 319. stavka 1. KZ/11. optuženi IG osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA OD 3 (TRI) MJESECA

IV Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom IG izriče se uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se optuženom IG podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 21. svibnja 2024. optužnicu broj KO-DO-382/2024, protiv optuženog IG, zbog kaznenog djela iz članka 319. stavka 1. KZ/11.

2. Općinski sud u Rijeci je 10. veljače 20255. lipnja 2025. izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-428/2024-2, protiv kojeg je optuženik izjavio prigovor, zbog čega je kazneni nalog stavljen izvan snage.

3. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi IG izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3.1. U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja, optuženik je porekao učin djela, navodeći da nije točno da je građevina srušena, već je bagerom izvađen materijal koji se urušio i stavljen pored objekta, a sav materijal je ostao na gradilištu. Dodao je da je namjeravao učiniti rekonstrukciju kuće, a arhitekti su napravili projekt za rekonstrukciju kuće, na što konzervatori daju dozvolu.

3.2. Na raspravi, optuženik je iskazao da je njegova majka prodala jedno zemljište pa su kupili predmetnu nekretninu i još dvije koje se nalaze u blizini radi izgradnje novog objekta. Konzervatorica je rekla na raspravi da je vidjela bager koji čisti zemljište a da je kuća bila uklonjena. Oni su zapravo samo maknuli kamenje koje se nalazilo unutar ruševne kuće i izvadili su kamene erte da bi ih zaštitili od krađe te su ih stavili izvan objekta sa strane i prekrili kamenjem koje su također izvadili. On je naknadno išao na sastanak u konzervatorij gdje su mu rekli da treba napraviti projekt kakva je kuća nekada bila i dali su im staru fotografiju nekadašnje kuće te je on napravio po tome projekt i konzervatori su se složili s njime te je sada u fazi čekanja dozvole za gradnju. Inače prije poslovnih uvjeta nije znao da se radi o zaštićenom dobru. S obzirom da je jedna etaža kuće ukopana i na nju se oslanja zemlja koja je zbog kiša s protekom vremena urušila stražnji zid dok su bočni ostali, doista nije imao namjeru išta rušiti jer onda bi srušio sve, već je samo htio počistiti urušeno kamenje unutar objekta. Kuća je prije kolovoza 2023. izgledala kao i druge, imala je dva zida sa strane i hrpu kamenja unutra. To kamenje se nalazi sada ispred objekta. Ta građevina je sama po sebi ruševina te ju nije ničime oštetio, samo je izvadio to kamenje van. Kuća je bila od kamena ali ne zna koliko dugo je tamo. Koliko mu je poznato kuća je postojala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Od susjeda je čuo da su te kuće bile zapaljene tijekom Drugog svjetskog rata. Ova dva zida što je spomenuo koja postoje, on nije rušio. Što se tiče privremene zabrane radova, ona vjerojatno i dalje postoji i on nije ništa nakon toga radio na nekretnini, a sada su u fazi tzv. prethodnog postupka kada se dogovaraju sve točke projekta nakon čega će uslijediti dozvola za gradnju. Napominje da su se konzervatori složili sa projektom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao, pregledao i reproducirao: zapisik i snimka prvog ispitivanja okrivljenika IG (list 31-32 i 42 spisa), - zapisnik Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, broj klase: 612-16/23- 01/0110., ur. broj: 532-05-02-20/6-23-01 od 31. kolovoza 2023. (list 3 spisa), rješenje Konzervatorskog odjela u Rijeci, kasa: UP/I-612-08/23-08/0062, ur. broj: 532-05-02- 11/14-23-02 od 31. kolovoza 2023. (list 4-5 spisa), prijava uklanjanja građevine i izvedenih građevinskih radova u Praputnjaku na kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od Konzervatorskog odjela u Rijeci (list 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], odnosno kč. br. [katastarska čestica] – opisana kao kuća broj 257 (list 12 spisa), usklađivanje s posebnim uvjetima (list 22 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje PG (list 27-28 spisa), fotografije srušene građevine (list 35-40 spisa), fotografije predane od okrivljenika i zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja (list 117-122). Na raspravi su ispitani svjedoci PG i RG. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 43 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08. odbio dokazni prijedlog obrane da se provede očevid na licu mjesta uz građevinskog vještaka koji će dati svoje mišljenje da li se na nekretnini nalaze dva zida urušene građevine i da li je moguće da se predmetna građevina mogla sama urušiti zbog proteka vremena, kao odugovlačeći. Naime, u dokaznom postupku je utvrđeno, osobito iz iskaza svjedokinje PG i zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru te pregledom fotografija predmetne građevine uložene od strane optuženika u spis, kako se na predmetnoj nekretnini nalaze dva zida. Dakle, nije sporno što se na predmetnoj nekretnini nalazi. Također, provedenim dokaznim postupkom činjenično stanje je dovoljno utvrđeno budući da je na licu mjesta konzervatorica PG, ispitana kao svjedokinja, zatekla bager kako čisti teren i da se radi o svježem iskopu, kao i da se radi o ruševnoj građevini, zbog čega nije potrebno utvrđivati na koji način se ista mogla urušiti.

5. Ispitana u prethodnom postupku, svjedokinja PG iskazala je da je zaposlena na položaju višeg stručnog savjetnika – konzervatora u Konzervatorskom odjelu u Rijeci. Prilikom izlaska na teren sa inspektorom ĆG, naišli su na radove kojima je potpuno uklonjena tradicijska stambena zgrada u zaseoku Tadejsko. Kamena građevina je pronađena srušena, potpuno uklonjena, osim jednog manjeg dijela zida uz cestu. Riječ je o kulturnom dobru koje je takvim proglašeno na temelju nekadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika od 1975. Tom prilikom su na mjestu radova zatekli radnika, stranog državljanina, a zatim ih je nazvao i okrivljenik koji je potvrdio da je on investitor i da nema potrebnu dokumentaciju od Konzervatorskog odjela u Rijeci. Naloženo mu je da obustavi daljnje radove, osim spremanja na sigurno kamenih elemenata i da se obratiti konzervatorima za daljnje postupanje. Na sastanku u Konzervatorskom odjelu u Rijeci dana 7. rujna 2023. imenovani je potvrdio da je on investitor radova, a njegova majka, SG, vlasnica nekretnine. Premda je na sastanku dogovoreno da će okrivljenik napraviti projekt ponovne izgradnje ili rekonstrukcije građevine temeljem buduće ishođenih posebnih uvjeta Konzervatorskog odjela i drugih javnopravnih tijela, on to, prema njezinim saznanjima nije učinio. Da bi se predmetna nekretnina mogla legalno srušiti, bilo je potrebno ishoditi odobrenje od Konzervatorskog odjela u Rijeci, odnosno odobrenje od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra za uklanjanje građevine. U slučaju rekonstrukcije građevine, tada je bilo potrebno zatražiti posebne uvjete za rekonstrukciju od Konzervatorskog odjela i potvrdu glavnog projekta koji je usklađen s tim uvjetima. Tu dokumentaciju treba ishoditi investitor, odnosno osoba koju on opunomoći, što okrivljenik u konkretnom slučaju nije učinio.

5.1. Ispitana na raspravi, svjedokinja PG iskazala je da se sjeća da je tijekom 2023. stigla prijava radi rušenja kulturnog dobra zbog čega je izašla službeno na teren i na terenu je naišla na jednog radnika koji je bagerom čistio teren dok je kuća bila već u cijelosti uklonjena. Dalje je postupila sukladno svojoj dužnosti. S njom je bio i inspektor te su privremeno obustavili daljnje radove, sastavili zapisnik i donijela je rješenje o tome. Sjeća se da su na gradilištu razgovarali i s voditeljem gradilišta ali ne sjeća se što joj je on tom prilikom rekao. Prvotno su utvrđivali da je izvođač radova osoba upisana u zemljišnim knjigama a to je bila SG te se postupak pokrenuo protiv nje, a naknadno su ih zvali i molili za sastanak te se na sastanku optuženik izjasnio na način da je on investitor radova. Njoj je na licu mjesta izgledalo kao da je nedavno sve srušeno te su radovi još uvijek bili u tijeku. Inače je procedura što se tiče rekonstrukcije kulturnog dobra takva da je potrebno prvo ishoditi posebne uvjete, utvrditi koje materijale i tehnike će se koristiti te se izrađuje projekat a to se sve zatraži putem e-konferencije od našeg ureda. Ovo što je navela odnosi se na rekonstrukciju kulturnog dobra, a ako se želi isto uklanjati onda se traži mišljenje od hrvatskog vijeća za kulturno dobro. U konkretnom slučaju njima nije bio podnesen nikakav zahtjev za rekonstrukciju niti za rušenje. Predmetna nekretnina je upisana kao dio kulturnog dobra ruralna cjelina naselja Praputnjak. Za ovaj slučaj nije sigurna da li je bili upisano u zemljišnim knjigama da se radi o kulturnom dobru jer rješenje potiče iz 1975. pa misli da se tada nije upisivala ta činjenica u zemljišne knjige dok se danas upisuje. Ne sjeća se kada je gledala vlasnički list da li je u njemu pisalo da se radi o kulturnom dobru. Sjeća se da je na licu mjesta vidjela zajednički zid od susjedne nekretnine i potporni zid ceste bez kojeg bi se cesta urušila, ali nije vidjela stanje nekretnine prije uklanjanja. Redovnim obilaskom, možda godinu ili dvije prije ovog događaja utvrdila je da postoje prizemni zidovi koji su bili zarasli biljem pa se nije točno vidjelo što se nalazi iza njih. Prema mišljenju konzervatorija to je imalo obilježja građevine u stambenom nizu. Kada joj se predočava fotografija na listu 117 iskazuje da se na slici vidi potporni zid uz cestu te ne može utvrditi za drugi zid da li se radi o ostatku građevine ili ogradbenom zidu. Prema povijesnim izvorima za pretpostaviti je da ta građevina postoji odnosno datira iz 15. ili 16. stoljeća. Svaka građevina se može urušiti ali ne može tvrditi da se to dogodilo s ovom građevinom. Kada ju se pita po čemu je zaključila da je građevina uklonjena odgovara po tome što je na licu mjesta zatekla bager koji je uklanjao kamenje, po kupovima kamenja, po prijavi da se ista uklanja i da je dio materijala odvezen, kao i po njihovim zadnjim dokumentima koji datiraju iz 2000. i neke godine iz kojih je bilo vidljivo da postoje zidovi zarasli biljem. Na licu mjesta bager je uklanjao hrpu kamenja sa strane, a vidio se svježi iskop na mjestu gdje je prije postojala kuća. Susjedne nekretnine su bile napuštene i također zarasle s biljem ali nisu bile urušene što se vidjelo po zajedničkom zidu jer su bile u visini istog. Kada joj se predočava fotografija na listu 121 iskazuje da se radi o ostacima građevine koja nije korištena. Na sastanku konzervatorija koji je spomenula bilo je riječi o tome da se izradi projekt i izdaju posebni uvjeti. Arhitektonska snimka postojećeg stanja nije bila više moguća pa je rečeno da će se ona napraviti prema ranijim slikama građevine. Čini joj se da su te stare fotografije poslali mailom projektantici, ako se dobro sjeća. Ne sjeća se da bi optuženik već na tom sastanku predao neki projekt. Ono što se sa sigurnošću vidjelo ranije obilaskom građevine je da je postojalo prizemlje a ostalo je bilo zaraslo raslinjem. Kada ju se pita za jedan manji dio zida uz cestu odgovara da se može raditi ili o potpornom zidu ili dijelu kuće jer je kuća srušena pa ne može sa sigurnošću reći o kojem zidu se radi. Kuće su se gradile na oba načina, dakle i sa potpornim zidom i bez njega. U 20. stoljeću su se gradili potporni zidovi od kamena koji se nisu ucrtavali u katastar tako da ne može tvrditi o kakvom zidu se u konkretnom slučaju radi. Što se tiče stepenica moglo se raditi o ogradnom zidu koji je držao te stepenice i terasu pa se stepenicama dolazilo direktno na terasu, ali sada to ne mož tvrditi jer same građevine nema. Kada joj se predočava katastarski plan navodi da je kuća ucrtana uz cestu ali ceste nisu pratile oblik u katastru odnosno nisu bile njihove promjene ucrtavane stoga ne može tvrditi da li se na slici na listu 117 vidi zid kuće ili potporni zid. Kada ju se pita za drugi zid na slici na listu 117 odgovara da je to zajednički zid srušenog objekta i susjednog objekta. Kada je došla na lice mjesta utvrdila je da je srušeno sve što je nalikovalo na građevinu. Pojašnjava da nije postojao niti jedan dio građevine, dakle međukatne konstrukcije, krovište i slično. Trenutno se ne može napraviti arhitektonska snimka postojećeg stanja jer ne postoji više glavno pročelje već samo dio zida za koji ne znaju što je i ne postoji zid stražnjeg pročelja. Kada joj se čita njen raniji iskaz iskazuje da ostaje kod istog te pojašnjava da je na licu mjesta zatekla samo radnika a da se voditeljem projekta čula telefonskim putem. Ne sjeća se kada se točno čula sa optuženikom.

6. Ispitana u svojstvu svjedoka, RG iskazala je da joj je poznato zašto je danas pozvana svjedočiti. Bila je prisutna sa optuženikom na sastanku u konzervatorskom odjelu gdje im je bilo rečeno da je srušena građevina u naselju Praputnjak te su dogovarali uvjete za izradu projekta za koji ju je angažirao optuženik. Bilo je dogovoreno da će joj PG poslati arhivske snimke, to je i napravila prema kojima je ona izradila idejno rješenje s kojima su onda išli na posebne uvjete. Trenutno je to u fazi da se za tjedan dana zatvara konferencija za posebne uvjete. Bila je na licu mjesta i ne zna točno koliko je stara građevina ali pretpostavlja da datira iz 18. ili 19. stoljeća. Kada je bila tamo na licu mjesta postojala su dva ruševna zida. Moguće je da se sve urušilo od dotrajalosti i proteka vremena. Od tada više nije bila na nekretnini. Teško joj je bilo vidjeti što se još nalazilo na nekretnini jer je bilo zaraslo raslinjem. Kada joj se predočava fotografija na listu 117 odgovara da je bilo puno više raslinja i lišća, misli da je bilo ljetno vrijeme. Misli da je na predmetnoj nekretnini bila u ljeti u sedmom mjesecu 2023. Prije sastanka konzervatorija počela je raditi na projektu rekonstrukcije građevine. U pravilu ne smije se ništa započeti s radovima prije nego se ishode potrebne dozvole a što se tiče raščišćavanja terena u smislu odvoženja i micanja kamenja sa zaštićene građevine, nije sigurna da li se isto smije raditi. Slike koje su joj poslali iz arhive konzervatorija bile su crno bijele i vjerojatno iz 50-tih ili 60- tih godina te nisu bile iz blizu ali ih je stavila u podlogu svojeg projekta kako bi on bio što vjerodostojniji. Na sastanku konzervatorija su joj rekli da nemaju novije slike predmetne građevine. Započela je raditi projekt u ljeti nakon što je bila na mjestu događaja a za to nije potrebno prethodno uputiti zahtjev konzervatoriju nego tek nakon izrade projekta.

7. Iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, Klasa: 612-16/23-01/0110, Urbroj: 532-05-02-20/6-23-1 od 31. kolovoza 2023., proizlazi da je temeljem prijave neodobrenih radova uklanjanja ruševne kamene građevine u zaseoku Tadejsko (naselje Praputnjak) inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uklonjena kamena građevina u ruševnom stanjuu upisana u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao kuća sa kbr. 257 u vlasništvu SG. Predmetna građevina nalazi se u zaštićenoj kulturno povijesnoj ruralnoj cjelini naselja Praputnjak upisanoj na listu zaštićenih kulturnih dobara pod registarskim brojem [registarska oznaka]. U trenutku inspekcijskog nadzora na gradilištu se nalazio strojar na rovokopaču, djelatnnik izvođača radova, strani državljanin. Kamena kuća je u potpunosti uklonjena. Kameni blokovi – gradivni materijal kuće te kamene erte deponirane su na gradilištu. Izvršeni iskop terena tlocrtnih je dimenzija 9,5 x 10 m2, na južnoj strani u razini sraslog tla, dok je na sjevernoj strani izvršen zasjek u terenu visine prosječno 2,5 m. Izvršen iskop na istočnoj strani graniči sa zidom druge kamene kuće u nizu, dok je sa zapadne strane ostao dio kamenog zida koji je ujedno i potporni zid lokalne ceste. Dio kamenog materijala i nekvalitetnog dijela zida odvezen je damperom na nedaleku lokaciju sjeverno od gradilišta. Gradilište nije označeno propisanom gradilišnom pločom s nazivima sudionika u gradnji.

8. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da se na kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazila kamena građevina u ruševnom stanju, da je dana 31. kolovoza 2023. u 14,15 sati tijekom inspekcijskog nadzora zatečen na gradilištu strojar na rovokopaču, da je kamena kuća u potpunosti uklonjena, da su kameni blokovi – gradivni materijal kuće i kamene erte deponirane na gradilištu, da je izvršen iskop, da izvršen iskop na istočnoj strani graniči sa zidom druge kamene kuće u nizu, dok je sa zaapadne strane ostao dio kamenog zida koji je ujedno i potporni zid lokalne ceste.

9. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je optuženi IG ostvario sve elemente bića kaznenog djela protiv javnog reda – oštećenje i nedozvoljeni izvoz kulturnog dobra, opisano i kažnjivo po članku 319. stavku 1. KZ/11., pa ga je za isto valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

10. Sud je djelomično prihvatio obranu optuženika u kojoj zapravo priznaje da je vadio kamenje i kamene erte iz područja kuće izvan nje, dok ju nije prihvatio u preostalom dijelu u kojoj negira inkriminirano postupanje, budući da je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, te je istu ocijenio usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11. Naime, nasuprot obrani, prema iskazu svjedokinje PG, a što potvrđuje i ostala materijalna dokumentacija u spisu, osobito zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru, nesporno je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini tijekom inspekcijskog nadzora rovokopačem vršeno vađenje kamenih blokova i kamenih erti na gradilište i da je na predmetnoj nekretnini utvrđen iskop, a do inspekcijskog nadzora je došlo na temelju prijave uklanjanja ruševne, kamene građevine.

12. Sukladno svemu navedenom, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrđeno je da je kritične zgode optuženik počinio kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz članka 319. stavka 1. KZ/11.

13. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude i optuženog IG oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

14. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog IG za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

14.1. Olakotnim je cijenjeno da optuženik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom zbog istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

14.2. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

15. Slijedom izloženog, imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 319. stavka 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine, sud je optuženog IG osudio na kaznu zatvora od tri mjeseca, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pritom sud smatra da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, pa je optuženiku izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi IG u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Na taj način otkloniti će se u cijelosti opasnost da optuženik ponovi istovrsno ili slično kazneno djelo, znajući koje su posljedice istoga, osobito lišenje slobode te da njegovo postupanje nije prihvatljivo, dapače kažnjivo je, jer će se u protivnom izrečena kaza izvršiti. Ovakvom kaznom će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

16. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženika o kojima se izjasnio, pa je na temelju u izreci citirane zakonske odredbe obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka i to samo na ime paušalne svote u iznosu 300,00 eura. Naime, navedeni iznos je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a isti je odmjeren na temelju činjenice da je optuženik zaposlen, sa stalnim mjesečnim primanjima, pa je sud stava kako navedeni iznos neće negativno utjecati na njegovu egzistenciju.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Rijeka, 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Jažić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. optuženik

3. branitelj, odvj. Laura Brajković