REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5213/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB:23057039320, zastupane po punomoćnicima- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su obje stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-648/2024-2 od 26. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-923/2019-39 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-648/2024-2 od 26. kolovoza 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-923/2019-39 od 27. svibnja 2024. u dijelu pod toč. II. izreke koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (pod II. 2. izreke te prvostupanjske presude), kao i u dijelu te drugostupanjske odluke koji se odnosi na trošak parničnog postupka, zbog pravnog pitanja koje glasi: „Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose,, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.
Obrazloženje
1. Obje su stranke protiv drugostupanjske presude podnijele prijedlog za dopuštenje revizije, svaka u kojem nije uspjela u sporu.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to su se pozvale i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
2. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, te prijedloge kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice
4. U pogledu prvog pravnog pitanja koje je naznačila tužiteljica – a koje se odnosi na pitanje utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu u slučaju utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je podudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
5. Drugo pravno pitanje koje je postavila tužiteljica se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime tužiteljica zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužene, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice; njihove presude su dostatno obrazložene, utemeljene na određenim pozitivnim materijalnopravnim i postupovnopravnim zakonskim odredbama te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
7. Nije učinjeno vjerojatnim niti da je tužiteljici narušeno pravo na jednakost pred sudovima, osobito obzirom na ono navedeno u toč. 4. ovoga obrazloženja.
8. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. i čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I. i II.
O prijedlogu za dopuštenje revizije tužene
10. Ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje tužene (navedeno u izreci ovoga rješenja) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova ali i revizijskog suda koja proizlazi iz odluka poslovnih brojeva Rev-1096/2022 od 8. studenog 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019 od 15. studenog 2022., Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025.
11. Zato je, na temelju čl. 385.a i 389.b st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III.
12. Ovaj je sud uzeo da je prijedlog za dopuštenje revizije tužene povučen u pogledu ostalih pravnih pitanja i u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
