REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1501/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-147/2023-2 od 19. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-35/2019 od 2. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-147/2023-2 od 19. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na prva dva postavljena pitanja se odbija.
III. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na treće postavljeno pitanje se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženica podnijele su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-147/2023-2 od 19. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-35/2019 od 2. siječnja 2023.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženici u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, obzirom je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice pobijana odluka u suprotnosti je sa shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-555/2024, Gž-81/2024 itd.) niti je praksa revizijskog suda jedinstvena (primjerice odluke ovoga suda Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 16. studenoga 2022. i Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.).
4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženici, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I.
5. U odnosu na preostala pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije tuženice uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).
6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice, postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, prva dva postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su Ugovor o namjenskom kreditu broj 85/05 od 27. rujna 2005., Ugovor o namjenskom kreditu broj 09/05 od 8. veljače 2005. te Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu broj 06/05 od 19. rujna 2005. ništetni te da kao takvi ne proizvode pravni učinak slijedom čega potražuje isplatu iznosa od 139.490,59 kn i iznosa od 569.735,50 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnima dijelova ugovora i to odredaba o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF te isplatu na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i kretanja tečaja valute iznosa od 594,84 eur-a/4.481,59 kn, 2.436,05 eur-a/18.353,23 kn, 1.387,51 eur-a/10.453,50 kn i 5.608,35 eur-a/42.253,34 kn, sve zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.
6.2. Nižestupanjski sudovi su odbili glavni tužbeni zahtjev, a prihvatili su eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i utvrdili ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli i s tih osnova naložili isplatu traženih iznosa.
6.3. Prvo postavljenim pitanjem „da li potrošač koji je sukladno odredbama ZID ZPK-a sklopio Dodatak ugovora o kreditu ima pravo dokazivati da u tom postupku konverzije nije u potpunosti obeštećen s osnova potraživanja po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“ te izloženim razlozima važnosti uz to pitanje tužiteljica zapravo smatra da su predmetni ugovori o kreditu ništetni u cijelosti. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama zauzeo shvaćanje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) te da zapreke za to ne postoje niti u Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 (odluke ovog suda broj Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024., Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. itd.).
6.4. Uz drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka („da li potrošač koji je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl.188. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka nužnih za vođenje postupka sukladno obračunu uspjeha oba zahtjeva ili eventualno sukladno uspjehu onog usvojenog zahtjeva“), za navesti je da predmetna odluka nije u suprotnosti s odlukama na koje se poziva uz to postavljeno pitanje kao na razloge važnosti, stoga ono nije važno za odluku o sporu.
6.4.1. Naime, u ovom predmetu sud je odmjerio da tužiteljici pripada prema vrijednosti predmeta spora trošak zastupanja i sastava podnesaka u iznosu od po 100 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 126/22). Dakle, sud je odmjerio trošak prema eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji je prihvaćen, a takvo shvaćanje je i zauzeto u odlukama na koje se poziva, da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva tužitelj ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih sukladno odredbi čl. 188. st.2. ZPP, iz kojeg razloga se uspjeh stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev. Stoga ovo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6.5. U odnosu na posljednje postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, tužiteljica nije uopće jasno naznačila razloge važnosti tog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
6.6. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II. te na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
