REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1597/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hinku Žerjavu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tužene KH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1950/2025-3 od 14. listopada 2025. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-428/2022-22 od 9. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 428/2022-25 od 28. siječnja 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1950/2025-3 od 14. listopada 2025. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-428/2022-22 od 9. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-428/2022-25 od 28. siječnja 2025., tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da u važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Može li se polaganje dugovanog novčanog iznosa u bankarski sef od strane korisnika sefa (dužnika), smatrati ispunjenjem obveze u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima zbog toga što je vjerovnik bio opunomoćen za pristup tom sefu?,
2. Može li se smatrati da je dužnik ispunio svoju obvezu (konkludentno) kada novčana sredstva nije predao vjerovniku, već ih je zadržao u svom posjedu (u sefu), a vjerovniku dao punomoć za pristup tom sefu, iako vjerovnik nikada nije ulazio u sef?,
3. Može li se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju načine ispunjenja novčane obveze tumačiti na način da novčana obveza može valjano prestati i ispunjenjem putem oblika koji nisu propisani tim odredbama (npr. stavljanjem polaganjem sredstava u bankarski sef), i ako da - je li vjerovnik uopće dužan prihvatiti takvo ispunjenje kada ono nije izričito ugovoreno niti je vjerovnik takav način ispunjenja naknadno prihvatio?.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužena je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, a iz razloga osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 367.a ZPP.
1.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U odnosu na predmetna pravna pitanja ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tužena u tom pravcu poziva na okolnost da o tim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je za ukazati tek na slijedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog prije navedenih osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Ovo prvenstveno iz razloga što tužena nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložila odgovarajuće dijelove spisa na koje se odnose navodi i razlozi iz prijedloga za dopuštenje revizije. Iz onoga što je uz prijedlog za dopuštenje revizije priloženo i dostavljeno ovom revizijskom sudu nije vidljivo da bi pobijana drugostupanjska presuda bila donesena na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u prvostupanjskom postupku raspravljalo (čl. 367.a st. 1. ZPP). Vezano pak za ocjenu tužene da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovdje je tek za ukazati da se tužena u tom pravcu poziva na sadržaj obrazloženja pobijane drugostupanjske presude naveden pod toč. 18., a da pritom ispušta iz vida sadržaj obrazloženja naveden pod toč. 17.1. obrazloženja.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
