Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2644/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe SECURITAS HRVATSKA d.o.o. za tjelesnu i tehničku zaštitu osoba i imovine Podružnice Rijeka, te 2. okrivljenika odgovorne osobe RO, zbog prekršaja iz članka 65.stavka 3. kažnjivog na temelju članka 229.stavka 1.točke 16. i stavka 2. i dr. Zakona o radu (»Narodne novine« broj: 93/14., 127/17., 98/19. ), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 23. siječnja 2026., broj: Pp-2846/2022-15, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe 1. okrivljene pravne osobe SECURITAS HRVATSKA d.o.o. za tjelesnu i tehničku zaštitu osoba i imovine Podružnice Rijeka i žalbe 2 okrivljenika odgovorne osobe RO, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom osuđujućem dijelu u točkama I.2. i I.3. i predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba SECURITAS HRVATSKA d.o.o. za tjelesnu i tehničku zaštitu osoba i imovine Podružnice Rijeka i 2. okrivljenik odgovorna osoba RO proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkama I.2. i I.3. počinili prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 16. i stavka 2. i članka 228. stavak 1. točka 13. i stavak 2. Zakona o radu, za koje su im izrečene ukupne novčane kazne i to 1. okrivljenoj pravnoj osobi u ukupnom iznosu od 9.000,00 eura i 2. okrivljeniku odgovornoj osobi u ukupnom iznosu od 900,00 eura, dok su pod točkom IV izreke temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici oslobođeni od odgovornosti za djelo prekršaja iz članka 229.stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su u odnosu na osuđujući dio presude podnijeli odvojene žalbe istovjetnog sadržaja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama u bitnom navodeći da je pogrešno utvrđena pasivna legitimacija okrivljene pravne i odgovorne osobe, da činjenični opis djela nije potpun niti sadrži bitna obilježja prekršaja, osobito u odnosu na prekovremeni rad i dnevni odmor, da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio odlučne činjenice niti dao razloge o njima, već se ograničio na paušalne zaključke i pogrešnu primjenu materijalnog prava, te da prilikom odlučivanja o sankciji nije uzeo u obzir sve relevantne okolnosti.

4. Žalba okrivljene pravne osobe i žalba okrivljene odgovorne osobe su osnovane.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitao je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, na što žalitelji osnovano ukazuju.

6. Naime, prvostupanjski sud nije dao konkretna i jasna obrazloženja o tome na kojem pravnom i činjeničnom osnovu je utvrdio da je 2. okrivljenik, RO, odgovorna osoba za počinjene prekršaje u predmetnoj podružnici. Sud se tek pozvao na opću normu iz članka 59. Prekršajnog zakona da se odredbe o odgovornosti primjenjuju i na odgovorne osobe u podružnicama, ali nije naveo konkretne dokaze niti povezao odgovornost s činjenicama iz Sudskog registra, iz kojeg proizlazi da druga osoba ima status odgovorne osobe za predmetnu podružnicu.

7. Takav manjak obrazloženja o odlučnim činjenicama izravno utječe na ocjenu povrede prava radnika na dnevni odmor, propisanog člankom 74. Zakona o radu, za čije nepoštivanje člankom 228. stavkom 1. točkom 13. i stavkom 2. Zakona o radu predviđena je odgovornost poslodavca i odgovorne osobe. Prvostupanjski sud nije utvrdio niti obrazložio u kojim konkretno utvrđenim vremenskim razdobljima radnici nisu imali najmanje 12 sati neprekidnog dnevnog odmora, niti je prikazao vezu između rasporeda rada i povrede članka 74. Zakona o radu, već se ograničio na općenite navode i citiranje članka 89. Zakona o radu, što nije dovoljno za pravilnu primjenu i dokazivanje povrede navedenog članka.

8. Slijedom iznesenog trebalo je prihvatiti žalbe okrivljenika, ukinuti presudu u pobijanom dijelu za djela pod t. I.2. i I.3. i dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti sve potrebne dokaze te, pravilnom i kritičnom analizom svakog provedenog dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.