REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1136/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, protiv tuženika IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-446/2025-2 od 19. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Povrv-167/2024-35 od 4. travnja 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-446/2025-2 od 19. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Povrv-167/2024-35 od 4. travnja 2025., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. U odnosu na prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je ovaj sud u više odluka (primjerice odlukama broj Rev-x 599/2011- 2 od 9. travnja 2014., broj Rev 1564/2013-2 od 29. kolovoza 2018., broj Rev 199/2021 od 2. ožujka 2021. i broj Rev 1033/2021 od 28. rujna 2021.) zauzeo pravno shvaćanje da Republika Hrvatska, na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi), stječe pravo vlasništva ex lege, a ne pravomoćnošću rješenja nadležnog upravnog tijela koje predstavlja samo deklaratornu odluku i kojim se utvrđuje ex lege stjecanje prava vlasništva temeljem čl. 77. Zakona o naknadi. S obzirom da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o prvom postavljenom pravnom pitanju podudarno pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, ne radi se o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a sadržajem prijedloga navedeno pravno shvaćanje nije dovedeno u sumnju niti su u prijedlogu za dopuštenje revizije navedeni razlozi zbog kojih bi zauzeto pravno shvaćanje trebalo preispitati.
5. Drugo, treće i peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koja pitanja se odnose na aktivnu legitimaciju tužitelja zahtijevati naknadu za bespravno korištenje nekretnine ili naknadu zbog stjecanja bez osnove, nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga jer treba razlikovati stjecanje prava vlasništva određene nekretnine od strane Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi i pravo jedinica lokalne samouprave, pa tako i tužitelja, da daje u zakup i poduzima druge radnje upravljanja nekretninom koja je bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica. Naime, odredbom čl. 41. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" broj 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24 – dalje: ZZKPP) propisano je da sukladno odredbama ZZKPP Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Iz navedene odredbe proizlazi da jedinice lokalne samouprave imaju to pravo sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi na temelju Zakona o naknadi, pa stoga stjecanje prava vlasništva nekretnine od strane Republike Hrvatske, u ovom slučaju na 2/8 dijela nekretnine, ne isključuje pravo jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Zagreba, na naplatu zakupnine za predmetni poslovni prostor ili naknade za bespravno korištenje i to sve do pravomoćnosti odluke u postupku po Zakonu o naknadi.
6. Četvrto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije odnosi se na konkretan spor i specifične okolnosti u ovom konkretnom sporu, ali istom nedostaje element univerzalnosti koji je potreban da bi se radilo o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu i na temelju kojih bi revizijski sud dao odgovor koji bi vrijedio kao pravno shvaćanje ne samo za ovaj već i za sve buduće sporove. Stoga to nije pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Osim toga, odluke na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.
8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Iz navoda tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
