- 1 -              Rev 895/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 895/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. V. (OIB:...) iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V. protiv tuženice R. H. (OIB:...) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1110/2020-3 od 11. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-81/2019-13 od 22. srpnja 2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1110/2020-3 od 11. studenoga 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-81/2019-13 od 22. srpnja 2020. i kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.701,79 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 15.701,79 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

 

              II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 763,14 Eura (5.749,87 kuna), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 15.701,79 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 6-15 u mjesecu (točke II. i III. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke IV. i V. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-626/2022-2 od 22. veljače 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              “Može li se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primijeniti kao povoljniji propis u slučaju kada su posebnim propisom zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe Kolektivnog ugovora reguliraju?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno s prijedlogom za ukidanjem nižestupanjske presude i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće sukladno odredbi čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s njegovim Dodatkom („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18 i 2/19-Dodatak I) odnosno sukladno Sporazumu između njegovih potpisnika Vlade Republike Hrvatske i reprezentativnih sindikata državne službe za razdoblje od studenog 2014. do rujna 2019.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne pravno odlučne činjenice i to da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova RH na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u cijelom utuženom razdoblju i da mu je tuženica isplaćivala plaću prema evidencijama radnog vremena i obračunskim ispravama za isplatu plaće kao i da na isplaćenu plaću nije primijenila navedeni KU.

 

10. Nižestupanjski sudovi smatraju da se u ovom sporu primjenjuju odredbe Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/219 - dalje ZOP), odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 27/17 - dalje: ZR), koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014., i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 112/17 - dalje KU) te Uredba o plaćama policijskih službenika i Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike, sukladno čemu se bruto plaća tužitelja treba uvećati i za dodatke iz navedenog KU, što tužitelj ovom tužbom i zahtijeva jer je tuženica to propustila to učiniti.

 

11. Osnovano tuženica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se na plaću policijskih službenika primjenjuju odredbe navedenog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

 

12. Naime, iako odredbe čl. 192. i čl. 194. ZR-u reguliraju pitanje predmeta kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuje kolektivni ugovor, te odredbe na konkretni slučaj nije moguće primijeniti.

 

13. Plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-i Uredba o plaćama policijskih službenika.

 

14. Naime odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-i određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

 

15. Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-i i Uredbom o plaćama policijskih službenika.

 

16. Prema odredbi čl. 43. ZOP-i ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije, i to:

 

1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika,

2. radna mjesta viših policijskih službenika,

3. radna mjesta nižih policijskih službenika.

 

16.1. Prema čl. 78. st. 1. ZOP-i plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovnu plaću policijskog službenika, prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.).

 

16. 2. Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-i uključuje dodatke za:

 

– povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, – osobno policijsko zvanje,

 

– odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

 

17. Uredbu o plaćama policijskih službenika, Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-i. Tom Uredbom, u čl. 1. utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

 

17. 1. U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način:

 

              Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.

 

17.2. Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe, a te odredbe glase:

 

Članak 3.

 

"Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za:

 

1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje,

 

3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

 

Članak 4.

 

"Dodaci iz članka 3. točaka 1. i 3. ove Uredbe stalni su, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 ove Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 ove Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe. Dodatak iz članka 3. točke 2. ove Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika".

 

17.3. Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio te Uredbe.

 

18. Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-i, kao posebnog zakona (lex specialis). Kada je riječ o obračunu plaće državnih službenika i namještenika, tada se kao opći propisi primjenjuju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi.

 

19. Obračun plaće je općenito za državne službenike i namještenike, za utuženo razdoblje, reguliran Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 112/2017) u čl. 35. a na isti način i ranijim Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 104/2013) u čl. 41. Prema tim KU osnovna plaća obračunava se kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću (čl. 5.) ovdje su određeni kao dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

 

20. Slijedom iznesenog pravilo tuženica zaključuje kako plaću policijskom službeniku nije moguće pravilno obračunati bez primjene naprijed navedenih posebnih propisa, prvenstveno Uredbe o plaćama policijskih službenika, kao i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 9. st. 3. ZR-u ''za radnika povoljnije pravo'', jer se o povoljnijem pravu za radnika, u navedenoj pravnoj regulativi ne može govoriti kada je upravo ZOP-i i propisima doneseni na temelju tog zakona, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3., u odnosu na policijske službenike, određeno posebno uređenje radno- pravnog položaja policijskih službenika. Stoga se na radno-pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenika samo da ZOP-i i propisima donesenim na temelju toga zakona nije uređeno to pitanje.

 

21. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može se primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju.

 

22. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudi ovoga suda broj Rev-298/2023-2 od 9. svibnja 2023.

 

23. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

24. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 163. ZPP. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) i priloženom troškovniku (list 324 spisa) i to: za sastav odgovora na tužbu 132,72 Euro, odnosno 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 31. siječnja 2020.i 9. lipnja 2020. svako po 132,72 Euro, odnosno 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav žalbe 165,90 Euro, odnosno 1.250,00 kn (Tbr. 10. točka 1. Tarife) i za sastav revizije 199,08 Euro, odnosno 1.500,00 kuna (Tbr. 10. točka 6. Tarife). Navedeni iznosi zbrojeni daju iznos od 763,14 Euro koliko je tuženici dosuđeno jer je ona u cijelosti uspjela u parnici. Zatraženi trošak podneska tuženici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

 

25. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.