Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2949/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Atile Čokolića iz Osijeka, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 35, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskog fakulteta, Osijek, Lorenza Jägera 9, OIB: 58868871646, kojeg zastupa punomoćnik Velimir Slovaček, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-125/2024-14 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-125/2024-14 od 15. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka broj Ovrv-3275/2024 od 15. travnja 2024.. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, isplatiti tužitelju odvjetniku Atili Čokoliću iznos od 82,95 eur (osamdeset dva eura i devedeset pet centi) s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

II. U preostalom dijelu, platni nalog se ukida, a tužbeni zahtjev se odbija u iznosu od 3.799,19 eur s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. pa do isplate, te za iznos od 1.922,50 eur s zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 979,85 eur (devetsto sedamdeset devet eura i osamdeset pet centi), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama II i III izreke, žalbu je podnio tužitelj osobno te zastupan po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju sadržajno navodi žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a pri tom ovaj sud ističe da žalitelj sadržajno ne navodi u čemu bi se predmetna povreda sastojala.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.804,64 eura za radnje koje je kao punomoćnik tuženika poduzimao u predmetu i u vezi predmeta koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem P-239/2017 (kasnije P- 409/2023), na temelju ispostavljenih računa broj 4/1/1 u iznosu od 3.882,14 eura od 8. veljače 2024. te računa 5/1/1 u iznosu od 1.922,50 eura od 29. veljače 2024.

6.1. Utuženi iznosi odnose se na troškove tužitelja za sljedeće radnje:

- sastav „nastavnog“ prijedloga mirnog rješenja spora Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 30. ožujka 2018. u iznosu od 929,05 eur;

- sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 30. ožujka 2018. u iznosu od 464,52 eur;

- sastav žalbe protiv rješenja od 24. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur;

- sastav žalbe protiv rješenja od 26. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur;

- sastav prigovora na rješenje o pristojbi od 15. travnja 2019. u iznosu od 165,90 eur;

- sastav 11 dopisa tuženiku iznos od 220,00 eur;

- 4 sata rada oko uređenja spisa i skeniranja i slanja isprava tuženiku u iznosu od 200,00 eur;

- zastupanje na raspravi pred Trgovačkim sudom u Osijeku 8. veljače 2024. u iznosu od 1.118,00 eur.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj kao odvjetnik tuženika, poduzimao radnje u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku te da mu je tuženik dužan od svih navedenih radnji, naknaditi trošak za jednu od radnji u tom sporu - sastav prigovora na rješenje o sudskoj pristojbi, u iznosu od 82,95 eur, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. - dalje: Tarifa).

8. Osim te radnje, u preostalim iznosima od 3.799,19 eura te 1.922,50 eura sud je tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim smatrajući da potraživanje tužitelja za preostale odvjetničke radnje nije osnovano.

9. Slijedom toga je tužbeni zahtjev sud utvrdio djelomično osnovanim, kao u izreci pobijane odluke, a zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

10. Nije sporno da je tužitelj u postupku koji se vodio u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem P-239/2017 (kasnije P-409/2023) zastupao tuženika kao punomoćnik te da je tijekom trajanja tog postupka tuženik opunomoćio drugog odvjetnika.

11. U žalbenom postupku tužitelj osporava zaključke suda u vezi radnji za koje je sud utvrdio da tužitelj neosnovano potražuje trošak te smatra da ima pravo na naplatu svih troškova koji su predmet ovog postupka, u skladu s odredbama Tarife.

12. S obzirom na to da se radi o punomoći tužitelju kao odvjetniku, pravilno sud utvrđuje da su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), u dijelu u kojem je uređen ugovor o nalogu, jer je odnos između tuženika kao opunomoćitelja i tužitelja kao opunomoćenika, odnos nalogodavca i nalogoprimca. Isto tako, pravilno sud utvrđuje da su, glede ocjene osnovanosti i visine troškova koje tužitelj potražuje, mjerodavne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 138/2023., dalje: Tarifa) te Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“, broj 64/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021., 83/2021., 81/2022. - dalje: Kodeks).

12.1. Prema članku 763. stavak 1. ZOO-a, ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a prema članku 763. stavku 2. ZOO-a, nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbama članka 765. ZOO-a je propisano da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi (stavak 1.), a ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin (stavak 3.).

12.2. Prema članku 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021., 98/2025.), odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Prema članku 7. stavak 1. Zakona o odvjetništvu, odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike.

12.3. Prema Kodeksu odvjetničke etike, odvjetnik je dužan posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost zastupanju stranke i pružiti joj pravnu pomoć bez odgode i zastoja. Stoga odvjetnik prigodom preuzimanja zastupanja mora paziti na to da zbog preopterećenosti ne ugrozi pravodobnost, temeljitost i savjesnost obavljanja svoje dužnosti (točka 41. Kodeksa) te ne smije stranci prouzročiti nepotrebne troškove postupka (točka 52. Kodeksa).

13. Primjenjujući navedeno, sud je pravilno utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja za troškove odvjetničkih radnji, sve kako slijedi:

13.1. Potraživani trošak sastava tzv. „nastavnog“ prijedloga mirnog rješenja spora od 30. ožujka 2018. (u iznosu od 929,05 eur) nije osnovan. Naime, pravilno sud utvrđuje da je tužitelj u predmetu Trgovačkog suda Osijeku priložio prijedlog za mirno rješenje spora upućen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 7. listopada 2016. (str. 23-25 spisa TS Osijek), čime je dokazao ispunjenje pretpostavke iz članka 186.a stavak 1. ZPP-a, a da je kasnije podnio i „nastavni“ prijedlog za mirno rješenje spora (stranica 107-109 spisa TS Osijek, broj P-409/2023). Međutim, ne proizlazi da bi i taj prijedlog za mirno rješenje spora bio potreban (a niti da je od strane tuženika za to dobio uputu). Naime, glavna rasprava u tom predmetu je zaključena 27. ožujka 2018., a tužitelj je taj „nastavni“ prijedlog za mirno rješenje spora podnio nakon zaključenja glavne rasprave. Stoga, niti ovaj sud ne smatra je u takvoj procesnoj situaciji „nastavni“ prijedlog za mirno rješenje spora bio potreban. Ako je tužitelj smatrao potrebnim nešto dodatno navesti, to je mogao učiniti i u tom, ranije (prije tužbe) podnesenom prijedlogu, a što nije učinio već je podnio drugi, očigledno nesvrsishodan prijedlog za mirno rješenje spora. Također, suprotno žalbenim navodima, iz spisa (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. listopada 2023.) i ne proizlazi osnovanost takvog „nastavnog“ prijedloga. Ujedno, iako to nije odlučujuće, ističe se da ne postoji izričita uputa tuženika za tu radnju, a niti tužitelj to tvrdi. Slijedom navedenog, kako ne proizlazi opravdanost ove radnje, tužitelj nije postupao u skladu s odredbama članka 765. ZOO- a, odnosno nije se rukovodio interesima tuženika kao nalogodavca i postupao u skladu sa pravnim standardom „dobrog gospodarstvenika“.

13.2. Nadalje, tražbine tužitelja koje se odnose na troškove sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje te sastava žalbe protiv rješenja (kojim se odbija taj prijedlog za povrat u prijašnje stanje), sud je također pravilno ocijenio neosnovanim. Naime, iz samog podneska kojim tužitelj kao punomoćnik traži odgodu rasprave (podnesak od 22. ožujka 2018., str. 68 spisa Trgovačkog suda u Osijeku) zbog koje se traži povrat je razvidno da se odgoda predlaže zbog medicinskih pretraga i terapije ovdje tužitelja kao punomoćnika, a u vezi kojih okolnosti nije priložen ikakav dokaz. Prema članku 116. stavak 1. ZPP-a, sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Dakle, stranka koja predlaže odgodu, u konkretnom slučaju je to bio ovdje tužitelj kao punomoćnik, dužna je opravdati okolnost zbog koje se odgoda traži, a u skladu s time tužitelj kao nije postupio. To je obrazloženo i rješenjem kojim se njegova žalba, na rješenje kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odbija. S obzirom na žalbene navode, ističe se tužitelju da za to nije nužno otkrivati osobnu medicinsku dokumentaciju već je moguće, primjerice, ishoditi potvrdu liječnika o odsutnosti zbog zdravstvenih razloga.

13.3. U vezi osnovanosti troška sastava žalbe na rješenje od 17. travnja 2018. kojim je tužba odbačena, pravilno sud utvrđuje da je, uvidom u specifikaciju računa broj 9/1/1 i 10/1/1 te navedene račune (str. 100-102 ovoga spisa), utvrđeno da je za radnju podnošenja žalbe ispostavljena i plaćena naknada u iznosu 8.750,00 kn, a tužitelj navedeno i nije osporio, pa mu ne pripada ponovno zatraženi trošak sastava žalbe na rješenje o odbacivanju tužbe. Suprotno žalbenim navodima, u toj specifikaciji je izričito navedeno da se radi o žalbi u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P- 230/2017. Osim toga, i sam tužitelj žalbom navodi kako ne može reći na što se odnose ti računi, pa su, dakle, njegovi su žalbeni navodi proturječni.

13.4. U odnosu na trošak sastava 11 dopisa tuženiku iznos od 220,00 eura, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da se radi o e-mailovima poslanih tuženiku u međusobnoj korespondenciji stranaka u razdoblju od 30. siječnja 2024. do 7. veljače 2024., vezano za stanje spisa koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku i u kojem tuženik od tužitelja traži dostavu spisa predmeta (stranica 77 spisa). Iz te korespondencije proizlazi da je tužitelj dostavio putem e-maila odluku Trgovačkog suda, Ustavnog suda te poziv na raspravu, u više navrata te zaključno s e-mailom od 7. veljače 2024. tuženik opoziva punomoć tužitelju. Sud prvog stupnja, primjenom članka 131. Kodeksa odvjetničke etike, zaključuje da, u situaciji kad je prestalo zastupanje ili po pozivu odvjetnika da preuzme spis, a stranka spis ne preuzme u roku od 3 mjeseca od poziva, tek u slučaju naknadnog zahtjeva stranke za predaju spisa, odvjetnik ima pravo na naknadu. U konkretnom slučaju tužitelj je tuženiku putem e-maila dostavljao dokumentaciju iz spisa dok je bio punomoćnik tuženika, dakle nije bilo prestalo zastupanje, a spis je (odnosno pojedini dijelovi spisa jer iz korespondencije ne proizlazi da je tuženiku dostavljan cijeli spis) dostavljen na traženje tuženika, dakle nije ga tužitelj pozvao na preuzimanje spisa, a niti je tuženik po proteku 3 mjeseca od prestanka zastupanja (punomoć opozvana 7. veljače 2024.) naknadno zahtijevao predaju spisa, pa nisu ispunjene pretpostavke na temelju kojih bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova pripreme povrata spisa. Osim toga, ovaj sud ističe i da, prema Tbr. 33 Tarife, za dopise stranci, zamjeniku, protustranci i drugim sudionicima u pravnim poslovima stranke, odvjetnik ima pravo na nagradu za: (1.) Obavijesti i opomene s navođenjem činjeničnog stanja ili uputom za svaku stranicu, 25 bodova te (2.) tipizirane opomene protustranci da plati određeni iznos, ispuni neku obvezu ili činidbu, 10 bodova. Slijedom prethodno opisanog, iz e-mailova tužitelja ne proizlazi da bi se radilo o dopisima koji sadrže činjenične navode odnosno opomene, već se samo radi o kratkim porukama radi predaje spisa između tužitelja, kojeg se obavještava o prestanka zastupanja te tajnika tuženika koji u više navrata moli dostavu dokumentacije. Stoga je osnovan zaključak suda u odnosu na zahtjev za naknadom navedenog troška za sastav 11 podnesaka.

13.5. Nastavno na opisano pod točkom 13.4. ove odluke, a u odnose na zahtjev za naknadu troškova za 4 sata rada oko uređivanja spisa i skeniranja i slanja isprava, za što tužitelj potražuje iznos od 200,00 eura, ponovno se ističe da je u e-mailovima navedeno da tužitelj dostavlja tuženiku pojedine dijelove spisa, i to presudu, ustavnu tužbu i poziv, odnosno iz korespondencije stranaka ne proizlazi da je tuženiku dostavljan cijeli spis pa da bi se eventualno moglo zaključiti o opsegu učinjenih radnji koje bi opravdavale navedena 4 sata. Osim toga, iz dokaza dostavljenih u spis ne proizlazi osnovanost navoda da bi ikakvo kopiranje odnosno skeniranje dokumentacije trajalo 4 sata. Slijedom navedenog, i ovaj trošak tužitelj neosnovano potražuje.

13.6. Konačno, u odnosu na navode tužitelja kojima ističe da mu punomoć nije valjano otkazana pa da je osnovano njegovo potraživanje troška za pristup ročištu za glavnu raspravu od 8. veljače 2024., sud pravilno utvrđuje i da navedeno potraživanje nije osnovano. Naime, iz e-mail korespondencije između tužitelja i tajnika tuženika (str. 66.- 78. spisa), je nesporno da je tuženik 1. veljače 2024. pitao tajnika tuženika otkazuje li mu se punomoć, da je 7. veljače 2024. obaviješten od strane tajnika tuženika da mu je punomoć otkazana i da nije u obvezi nazočiti ročištu 8. veljače 2024., a i sam tužitelj u odgovoru, također od 7. veljače 2024., navodi kako pretpostavlja da je novom punomoćniku sve jasno. Kako, dakle, tužitelj dan prije ročišta potvrđuje da je obaviješten o otkazu punomoći te da je tuženik opunomoćio drugog odvjetnika, njegov dolazak na ročište za glavnu raspravu od 8. veljače 2024. nije bio potreban (te je navedeno i na zapisniku na str. 64. spisa da je on bivši punomoćnik), pa je stoga i zahtjev za trošak pristupa tom ročištu neosnovan.

13.7. U vezi troška sastava prigovora na rješenje o pristojbi od 15. travnja 2019. kojeg tužitelj potražuje u iznosu od 165,90 eura, sud je tužitelj priznao trošak u visini od 82,95 eura. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku utvrđeno je da je tužitelj, kao punomoćnik ovdje tuženika, podnio prigovor na rješenje od 8. travnja 2019. (stranica 110 spisa Trgovačkog suda u Osijeku), kojim je ovdje tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 12.660,00 kn. Suprotno žalbenim navodima, sud nije dvostruko umanjivao iznos za 50%, odnosno nije pogrešno primijenio odredbu Tbr. 10. t. 4. Tarife kad je odmjerio trošak, budući da se radi o trošku sastavljanja žalbe protiv rješenja.

14. U odnosu na sve navedeno, ističe se da je sud, odlučujući o ovdje potraživanim troškovima za koje je tužitelj tuženiku ispostavio račune, iste cijenio s obzirom na narav ugovora o nalogu i odnos između tužitelja i tuženika, a u skladu s gore citiranim načelima Kodeksa odvjetničke etike i Zakona o odvjetništvu, a ne odlučujući isključivo o tome radi li se o troškovima nužnim za vođenje parnice. Dakle, i prema stavu ovog suda, radi se o radnjama za koje tužitelj ili nije dokazao da su učinjene ili da su bile potrebne, ili se radi o troškovima koje je sam tužitelj uzrokovao, postupajući protivno odredbama iz točaka 41. i 52. Kodeksa odvjetničke etike te protivno standardima iz članka 765. ZOO-a.

15. Konačno, s obzirom na žalbene navode kojima tužitelj izražava nezadovoljstvo što je odluka donesena po prijedlogu više sudske savjetnice – specijalistice te kojima ističe svoja istraživanja o odvjetništvu i znanstvenom radu, ističe se da se ne radi o razlozima odlučujućim za odluku u ovom sporu te iste sud nije posebno cijenio.

16. Sukladno svemu izloženom, odlučujući o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu presude u kojem se djelomično odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.799,19 eura s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. do isplate te iznosa od 1.922,50 eura s zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. do isplate, sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Slijedom navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke.

18. Kako se žalba tužitelja odbija u cijelosti, primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava žalbe te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić