Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4450/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-71/2022-35 od 15. ožujka 2024. i o žalbi tužitelja protiv dopunske presude poslovni broj Pn-71/2022-39 od 18. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-71/2022-35 od 15. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom III izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 946,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. ožujka 2024. do isplate.

II Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-71/2022-35 od 15. ožujka 2024. u dijelu pod točkom III izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.229,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. ožujka 2024. do isplate i sudi:

„Odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 1.229,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. ožujka 2024. do isplate.“

III Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-71/2022-39 od 18. lipnja 2024.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.310,69 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 625,31 eura. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.175,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. ožujka 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“,

a dopunskom presudom je presuđeno:

„Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 453,01 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2021. do isplate.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu u pod točkama I. i III. izreke, žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 122/2023 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane pod točkom III. izreke, žalbu je podnio tužitelj, zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točke 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti odluku o troškovima, a podredno ukinuti presudu te traži trošak sastava žalbe.

2.2. Tužitelj je podnio žalbu i protiv dopunske presude, koju sadržajno pobija zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana.

3.1. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana.

3.2. Žalba tužitelja protiv dopunske presude nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti te je materijalno pravo, u dijelu odluke koja se tiče glavne stvari, pravilno primijenjeno.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

4.2. Nadalje, nisu učinjene niti bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 3. i člankom 190 stavak 2. ZPP-a, koje u žalbi ističe tužitelj.

5. Tuženik je u žalbi isticao da sud presudom nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu (jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom nakon medicinskog vještačenja). Međutim, dopunskom presudom odlučeno je i o preostalom dijelu, na način da se tužitelj odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 625,31 eura, odnosno sud je postupio u skladu s člankom 339. stavak 1. ZPP-a, pa stoga ovaj žalbeni razlog tuženika nije razmatran.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 2.389,01 eura, po polici osiguranja od autoodgovornosti, zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. listopada 2020. u [adresa].

7. Sud prvog stupnja utvrdio je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, u iznosu od 1.310,69 eura (sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2021.), zbog postojanja doprinosa tužitelja nastaloj šteti od 40%.

8. U žalbenom postupku sporna je ocjena doprinosa tužitelja te odluka o troškovima postupka.

9. Iz spisa proizlazi:

- da su u prometnoj nesreći sudjelovali tužitelj, kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] te vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom od autoodgovornosti,

- da je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-18/2023-2 od 19. siječnja 2023., osiguranik tuženika proglašen krivim što je na dan predmetnog štetnog događaja upravljao vozilom suprotno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023 - dalje: ZSPC) olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu i ne provjerivši da li nailaze vozila, nastavio voziti kroz raskrižje i oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu kojim je upravljao tužitelj uslijed čega je došlo do predmetnog štetnog događaja, odnosno da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo u članku 227. stavak 1. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021),

- da je glede dinamike nastanka štetnog događaja sud proveo dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. Vedrani Petrovečki i PE,

- da je u nalazu prometnog vještaka iz kombiniranog sudsko-medicinsko-prometnog vještačenja ocijenjeno da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednjeg dijela lijevog boka vozila osiguranika tuženika i prednje strane vozila tužitelja, da je vozilo tužitelja prednjom stranom naletjelo na prednji dio lijevog boka vozila osiguranika tuženika. Mjesto sudara se nalazilo u raskrižju, na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo tužitelja, kod mjesta „loma“ tragova kočenja vozila tužitelja (slika 5.). U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika se kretalo brzinom od 19 km/h, a u raskrižje je ušlo sa sporedne ceste (znak „stop“). U trenutku sudara vozilo tužitelja se kretalo brzinom od 73 km/h te se kretalo cestom s prednošću prolaska, trakom za ravno kretanje u raskrižju. U trenutku reakcije kočenjem, vozilo se kretalo brzinom od 103 km/h. Vozilo tužitelja je u sudaru bilo izloženo promjeni (padu) brzine od 36 km/h. U trenutku sudara tužitelj i putnica u vozilu, imali su pomak tijelom ravno naprijed i neznatno u desnu stranu. Osiguranik tuženika je najvjerojatnije vozilo prethodno zaustavio ispred raskrižja, ali ga je pokrenuo prije nego je propustio vozilo tužitelja da nesmetano prođe. Osiguranik tuženika bi štetni događaj izbjegao da je vozilo zaustavio i ostao stajati ispred ceste s prednošću prolaska (znak „stop“) te da je propustio vozilo tužitelja da nesmetano prođe kroz raskrižje. Za takvu svrsishodnu radnju je imao ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost). Tužitelj bi štetni događaj izbjegao pri brzini ograničenja (50 km/h), a da pri tom ne poduzima kočenje.

- Sudsko-medicinska vještakinja dr. Vedrana Petrovečki je navela da se ozljede tužitelja ČE uklapaju u dinamiku odvijanja predmetnog štetnog događaja,

- Stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje,

- Tužitelj je nakon provedenog kombiniranog vještačenja ocijenio (priznao) svoj doprinos nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%,

- Tužitelj u tužbi potražuje pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu i imovinsku štetu ukupno iznos od 18.000,00 kn/2.389,01 eura,

- Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 10. siječnja 2024. (nakon medicinskog vještačenja), tužitelj potražuje ukupan iznos od 2.420,00 eura umanjeno za priznati doprinos od 20%, odnosno prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 1.936,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2021. do isplate.

10. U žalbenom postupku tuženik ne osporava samu visinu dosuđenog iznosa imovinske i neimovinske štete, ali osporava ocjenu suodgovornosti odnosno doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja smatrajući da je tužitelj suodgovoran u većem omjeru od utvrđenih 40% zbog nepoštivanja odredbe članaka 58. i 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024 - dalje: ZSPC).

11. Međutim, zaključak suda prvog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Prema članku 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (stavak 1.), a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (stavak 2.). Prema članku 1092. stavak 1. ZOO-a, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a prema članku 1106. ZOO-a, odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

12.1. Odredbom članka 43. ZSPC-a je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (stavak 1.), a prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (stavak 2.).

12.2. Prema članku 51. ZSPC-a, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

13. Sud prvog stupnja, na temelju dokaznog postupka, utvrđuje da bi osiguranik tuženika štetni događaj izbjegao da je vozilo zaustavio i ostao stajati ispred ceste s prednošću prolaska (znak „stop“) te da je propustio vozilo tužitelja da nesmetano prođe kroz raskrižje kao i da je za takvu svrsishodnu radnju imao ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost). Doprinos osiguranika tuženika očituje se u činjenici da nije postupio sa dovoljnim oprezom u prometu, ne provjerivši da radnju izlaska na cestu s prednošću prolaska bez da dovede u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a s obzirom na utvrđenja iz provedenog prometnog vještačenja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, sud zaključuje da, u slučaju da je osiguranik tuženika odustao od radnje uključivanja u promet i propustio vozilo tužitelja, do sudara ne bi došlo. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj vozio brzinom dvostruko većom od dopuštene na predmetnom dijelu ceste, a da bi, prema utvrđenjima vještaka, štetni događaj izbjegao pri brzini ograničenja (50 km/h), a da pri tom ne poduzima kočenje.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje stranke nisu osporavale, ovaj sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava i utvrdio da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbi članka 43. stavaka 1. i 2. ZSPC-a pa ovaj sud smatra da na strani osiguranika tuženika postoji suodgovornost za nastali štetni događaj i štetne posljedice koje su iz njega proizašle u omjeru od 60% jer je odlučna radnja za nastanak nezgode oduzimanje prednosti prolaska tužitelja od strane osiguranika tuženika. S obzirom na postupanje tužitelja, koje je bilo protivno odredbi članka 53. stavak 1. ZSPC-a, sud pravilno utvrđuje i njegovu (su)odgovornost za nastali štetni događaj i štetne posljedice u omjeru od 40%.

15. Slijedom navedenog, odluka suda prvog stupnja kojom nalaže tuženiku naknaditi iznos nastale štete u omjeru od 60%, kako je to odlučeno pod točkom I. izreke pobijane presude, zakonita je i osnovana te je istu valjalo potvrditi.

16. Dakle, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke.

17. Tužitelj neosnovano osporava zakonitost dopunske presude navodeći da je došlo do povrede postupka i to odredbe članka 3. i članka 190 stavak 2. ZPP-a, jer je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon medicinskog vještačenja. Naime, sud u presudi obrazlaže kako je podneskom od dana 10. siječnja 2024. tužitelj snizio tužbeni zahtjev (list 80.-81. spisa), a da se istome tuženik protivio, podneskom od 19. siječnja 2024. (list 84.-85. spisa), dok u obrazloženju dopunske presude navodi da se tuženik protivio sniženju tužbenog zahtjeva te da je sud presudom propustio meritorno odlučiti o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

17.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika“. Dakle, u slučaju da tuženik nije dao pristanak na povlačenje, sud odlučuje o zahtjevu kako je određen u tužbi, odnosno ranije tijekom postupka.

17.2. Kako je presudom od 15. ožujka 2024. sud odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 625,31 eura, to je valjalo, s obzirom na donošenje odluke o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu odlučiti i o daljnjem iznosu od 453,01 eura, u kojem se tužitelja odbija i za navedeni iznos jer je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 2.389,01 eura (dakle 453,01 eura više od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.936,00 eura), a o kojem je sud bio dužan meritorno odlučiti.

17.3. Dakle, sud je pravilno primijenio odredbe članka 339. stavak 1. i članka 340. stavak 2. ZPP-a te odlučio kao u izreci dopunske presude pa je istu valjalo potvrditi.

17.4. Slijedom navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

18. Odluku o troškovima postupka tužitelj pobija u dijelu u kojem mu troškovi vještačenja i sudske pristojbe nisu priznati u cijelosti, a tuženik u dijelu u kojem je odlučeno o (kvantitativnom) uspjehu u sporu te u dijelu u kojem je priznat trošak sastava jednog podneska, od 23. ožujka 2023.

19. Iz točke 47. obrazloženja proizlazi da je trošak vještačenja tužitelju priznat u iznosima od 199,08 eura (medicinsko vještačenje) te 398,16 eura (kombiniranog vještačenja), dakle ukupno 597,24 eura. Međutim, taj je iznos prvostupanjskom presudom dosuđen prema uspjehu u sporu od 67%, iz čega proizlazi da mu je na ime troškova vještačenja priznat iznos od 400,15 eura.

19.1. Osnovano tužitelj ističe da je troškove vještačenja trebalo cijeniti u cijelosti, a ne prema uspjehu u sporu. Naime, kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama broj Rev-1154/2023-2 te Rev- 994/21).

19.2. Dakle, sud je tužitelju priznao troškove vještačenja u iznosu od 400,15 eura, a isti iznose ukupno 597,24 eura.

20. U odnosu na troškove sudskih pristojbi, nisu osnovani navodi da bi tužitelju iste trebalo cijeniti u cijelosti. Naime, kada je tužitelj djelomično uspio u sporu, trošak sudske pristojbe se dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu, sukladno odredbi članku 154. stavak 2. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama broj Rev-1312/2024-2, Rev-702/12).

21. Žalbeni navodi tuženika da je trošak podneska tužitelja od 23. ožujka 2023. neosnovano priznat, također nisu osnovani. Uvidom u navedeni podnesak, utvrđeno je da se radi o obrazloženom podnesku, pa je isti pravilno priznat u visini u skladu s odredbom Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

22. Međutim, tuženik osnovano ističe da je tužitelj u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 60%, budući da je u tom omjeru utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, a ne 100% kako to navodi sud u dijelu pod točkom 44. obrazloženja presude.

22.1. Isto tako, osnovano tuženik ističe da je uspjeh u odnosu na visini (uzimajući u obzir ukupno dosuđeni iznos od 1.310,69 eura, u odnosu na ukupno potraživani iznos (što je i u skladu s dopunskom presudom) od 2.389,01 eura, iznosi 55%.

22.2. Stoga, kako je tužitelj u pogledu same osnove tužbenog zahtjeva uspio s 60%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 55%, proizlazi da je, gledajući i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva (kvalitativni i kvantitativni uspjeh), tužitelj ukupno uspio u sporu sa 57,50%, pa je dakle, uspjeh tuženika 42,50%.

22.3. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, kada se od uspjeha tužitelja od 57,50%, oduzme uspjeh tuženika od 42,50%, dobiva se 15%, prema kojem se postotku uspjeha odmjeravaju ukupni troškovi tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

22.4. Tužitelju se priznaju troškovi (za podnošenje odštetnog zahtjeva, tužbe, obrazloženih podnesaka ta pristupima ročištima, sve kako je navedeno pod točkom 47. obrazloženja presude te nije žalbom osporeno), u iznosu od 2.175,88 eura, uvećano za troškove sudskih pristojbi na tužbu od 70,34 eura te presudu 80,00 eura. Dakle, ukupni troškovi od 2.326,22 eura odmjeravaju se prema uspjehu u sporu od 15% te iznose 348,93 eura.

22.4. Tom iznosu pribrajaju se troškovi vještačenja (obrazloženo pod točkom 19.2. ove presude), u iznosu od 597,24 eura, te stoga ukupni troškovi tužitelja iznose 946,17 eura.

22.5. Kako su pobijanom presudom (pod točkom III. izreke) tužitelju priznati troškovi u iznosu od 2.175,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. ožujka 2024. do isplate, a tužitelju, sukladno prethodno obrazloženom pripadaju troškovi u iznosu od 946,17 eura (kojem dijelu je odluka o troškovima potvrđena pod točkom I. izreke ove odluke), odluka o troškovima se preinačava te se odbija zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.229,71 eur.

22.6. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

23. Tužitelj nije uspio sa žalbom (niti protiv presude niti protiv dopunske presude) pa mu ne pripada pravo na trošak sastava žalbe te je stoga primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

24. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku u dijelu koji se tiče glavne stvari, pa mu ne pripada pravo na trošak sastava žalbe te je stoga primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić