Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2997/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Svea ekonomi d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB:17863542417, protiv tužene SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Roguliću, odvjetniku u Kašatel Lukšiću, Cesta dr. Franje Tuđmana 770, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-543/2023-9 od 23. svibnja 2025., dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-543/2023-9 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-4106/2023 od 11. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 1.277,46 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate (točka I izreke) kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 827,15 eura sa pripadajućim kamatama (točka II izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz dosudu troškova žalbenog postupka tuženoj.
3. Žalba tužene nije osnovana.
4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao pravnog slijednika jamca (SIA DEP- a čije je potraživanje otkupio Guarantee Services OU a kasnije tužitelj) prema zajmoprimcu (tuženoj) iz ugovora o zajmu, sklopljenog između trgovačkog društva Ferratum Bank p.l.c., kao zajmodavca i tužene kao zajmoprimca elektroničkim putem, u visini isplaćenog kredita kojeg je prednik tužitelja kao jamac, isplatio Ferratum Bank p.l.c., temeljem ugovora o jamstvu, a budući da tužena kao zajmoprimac nije zajmodavcu uredno vratila pozajmljeni iznos.
5. Pošavši od utvrđenja da iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj prema tuženoj ima potraživanje, temeljem ugovora broj [broj], u iznosu od 1.277,46 eura kao i da iz priložene dokumentacije proizlazi da je na tužitelja kao vjerovnika prenijeta tražbina koja se odnosi na dospjeli a nepodmireni dug temeljem ugovora o jamstvu koje je prednik tužitelja (SIA DEP) dalo za izvršenje obveza tužene iz ugovora o zajmu u ukupnom iznosu od 1.327,56 eura a da svoje navode kako je dug podmirila tužena tijekom postupka nije uspjela dokazati sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio je tužbeni zahtjev.
6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice odnosno ocjenu predmetne pravne situacije od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).
8. Na žalbene navode tužene valja reći da je sud prvog stupnja temeljem priložene dokumentacije pravilno utvrdio da je tužena, a što ona tijekom postupka i nije sporila, sa trgovačkim društvom Ferratum Bank p.l.c. sklopila ugovor o zajmu temeljem kojem joj je zajmodavac odobrio i isplatio zajam u iznosu od 8.000,00 kn. Nadalje da je predmetno potraživanje, umjesto tužene, a nakon što ista u ugovorenom roku zajam nije vratila, isto zajmodavcu isplatio, temeljem ugovora o jamstvu, jamac, koji je svoje potraživanje, nakon tog plaćanja, prenio na trgovačko društvo SIA DEP, a SIA DEP naknadno to svoje potraživanje prenio na tužitelja. Nadalje da je prema čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a da tužena tijekom postupka nije predlagala dokaz provođenja eventualnog financijskog vještačenja na okolnost da podaci iz naprijed navedene dokumentacije ne bi bili točni u pogledu vraćanja pozajmljenog iznosa. Naime, dužnost je tužitelja dokazati postojanje svoje tražbine, međutim ukoliko tužena tvrdi suprotno od dokumentacije kojom tužitelj dokazuje svoje potraživanje, kao u konkretnom slučaju, teret dokaza je u tom pogledu na tuženoj. Posljedično navedenom sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te je za to svoje utvrđenje dao valjane razloge, da tuženica nije adekvatnim dokazima dokazala svoje tvrdnje da bi ona pozajmljeni iznos iz predmetnog ugovora o zajmu vratila budući iz priložene dokumentacije proizlazi da je iznos zajma zajmodavcu isplatio jamac.
9. Na daljnje žalbene navode tuženika valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U ovom predmetu sud prvog stupnja dokaze je ocijenio na način određen navedenim propisom, pravilno utvrdio činjenično stanje te za svoja utvrđenja dao valjane razloge koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje. I po stavu ovog suda drugog stupnja činjenica je da je zajmodavac dostavio podatke tuženoj dopisom da je predmetno potraživanje podmireno bez navođenja da je isto podmirila tužena s time da bi životno i logično bilo da bi da je to potraživanje isplatila tužena ista imala materijalne dokaze o takvoj isplati, ne dovodi do zaključka da bi time ista dokazala da je ona predmetno potraživanje podmirila.
9. Kako je isplatom pozajmljenog iznosa zajmodavcu od strane jamca došlo do subrogacije u smislu odredbe čl. 90. ZOO, tužitelj, kao pravni slijednik ispunioca, ima pravo regresno potraživati iznos kojeg je njegov prednik isplatio po ugovoru o jamstvu, sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 90. do 95. ZOO pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio utuženi iznos.
10. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova (čl. 155. st. 1. ZPP) koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
