Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1406/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ines Kovačević predsjednice vijeća te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Joka Umićević i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6848/2024-11 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6848/2024-11 od 19. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„ I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 26.413,66 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 26.413,66 eura.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tužitelj u ovom predmetu tuži tuženika radi povrata iznosa kojeg je na ime invalidske mirovine isplatio korisnici HGN u iznosu od 26.413,66 eura.
8. Iz provedenog postupka proizlazi da je osiguranica tužitelja ozlijeđena u štetnom događaju - prometnoj nezgodi krivnjom osiguranika tuženika, da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO-a od 9. veljače 1999., te da je u spornom razdoblju s osnova invalidske mirovine tužitelj svojoj osiguranici isplatio utuženi iznos na ime invalidske mirovine.
9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja prometne nezgode.
10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi:
"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja."
14. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
15. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 3 od 8. rujna 2021.
16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja valjan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom predmetu tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva a to stoga jer nije dokazao postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene rješenjem koje se odnosi na njegovu osiguranicu i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te da je na tužitelju bio teret dokaza u smislu utvrđivanja naprijed navedenih odlučnih činjenica.
17. Stoga tužitelj nije dokazao je li mu nastala stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. Zakona o osnovnim osiguranjima u prometu te je prvostupanjski sud sukladno iznesenom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučio kao u točki I. izreke.
18. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.
19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ines Kovačević
