Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2273/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, A.K. Miošića 22, protiv tuženika HOK-osiguranja d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić, Sandra Pleša, Josip Pažin i Matea Pokrovac Mačkić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn- 176/2021-38 od 20. ožujka 2023. te o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-176/2021-38 od 20. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je odbije tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 763,15 eura (za iznos koji prelazi dosuđeni iz točke I izreke pobijane odluke pa do ukupno potraživanog iznosa od 6.578,94 eura) i u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku HOK-osiguranju d.d., isplatiti tužitelju ŠI daljnji iznos naknade štete od 763,15 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2021. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 902,18 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 21. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika HOK-osiguranja d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn- 176/2021-38 od 20. ožujka 2023. u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 273,12 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I.a izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.765,21 eura (ranije 13.300,00 kuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2021. pa do isplate, dok je pod točkom I.b izreke naloženo tuženiku na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći isplatiti tužitelju naknadu u iznosu od 282,04 eura (ranije 2.125,00 kuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske odluke 20. ožujka 2023. pa do isplate. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koji prelazi dosuđene novčane iznose iz točke I. izreke prvostupanjske odluke, pa do ukupno potraživanog iznosa naknade štete od 6.578,94 eura (ranije 34.500,00 kuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i za potraživane zateznh kamate na dosuđeni iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći iz točke I.b izreke, za razdoblje prije donošenja prvostupanjske odluke 20. ožujka 2023. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.326,50 eura (ranije 9.994,52 kuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 20. ožujka 2023. do isplate.

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude (za iznos od 763,15 eura) žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV te troška sudske pristojbe za žalbu u sveukupnom iznosu od 273,12 eura.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi pod točkom III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 186,64 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 46,66 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,17 eura.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. žalba tuženika nije osnovana.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a.

7. Međutim, žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava su djelomično osnovani.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nesreće od 13. kolovoza 2020.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi između stranaka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika i isključiva odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, već je bila sporna visina potraživanja i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu. Nije bilo sporno niti to da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju znosu od 10.500,00 tadašnjih kuna (sada 1.393,59 eura), od čega iznos od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura) s osnova neimovinske štete, po zahtjevu tužitelja od 18. lipnja 2021. (po kriteriju fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), a iznos od 500,00 kuna (sada 66,36 eura) za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu).

10. Na sporne okolnosti, radi utvrđivanja visine pretrpljene štete u štetnom događaju, sud prvog stupnja je izvršio uvid u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, medicinsku dokumentaciju tužitelja, zahtjev za naknadu štete od 18. lipnja 2021., očitovanje tuženika povodom odštetnog zahtjeva od 18. kolovoza 2021., potvrdu o plaćanju iznosa od 10.500,00 kuna od 20. kolovoza 2021. te je izvedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskom vještacima, fizijatrici Meliti Uremović i neuropsihijatru Slavku Trontlu, s time da je saslušan i tužitelj kao stranka.

11. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka Melite Uremović, dr.med.specijaliste fizijatra i Slavka Trontla, dr.med. specijaliste neuropsihijatra, na koje vještačenje stranke nisu imale primjedbi, sud prvog stupnja je utvrdio da je uslijed predmetnog štetnog događaja tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata i natučenje lijevog ramena te da je bio liječen po kirurgu, neurologu i fizijatru, da je obavio preporučene dijagnostičke pretrage te da su mu unatoč dugotrajnoj fizikalnoj terapiji zaostale trajne posljedice u vidu bolova u vratnoj kralješnici sa širenjem duž lijeve ruke i ograničenim pokretima vratom, s time da su tužitelju nakon ozljede lijevog ramena zaostale i trajne posljedice u vidu zaostajanja bolova u lijevom ramenu koji su pojačani prilikom fizičkog opterećenja te ograničenje pokretljivosti lijevog ramena. Procjena je sudskih vještaka da je uslijed navedenog kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja općih životnih aktivnosti za 8%, u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Nadalje, vještaci zaključuju da je tužitelj zbog ozljeda pretrpljenih u predmetnom štetnom događaju trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana, pri čemu su povremeni bolovi manjih intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti tužitelja, da je tužitelj trpio i strah i to tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta, ali kratkog trajanja (radilo se o strahu koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), sekundarni strah jačeg intenziteta (kao strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, mogućih posljedica i mogućih komplikacija), koji je trajao kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta od kumulativno 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana, s time da pretrpljeni strah kod tužitelja nije prouzrokovao trajne posljedice. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i to da je nakon predmetnom štetnog događaja tužitelju bila potreba tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 3 sata dnevno (zbog imobilizacije vrata i lijevog ramena) te još 30 dana po 2 sata dnevno i 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (pri odlasku u trgovinu, dizanje i nošenje tereta i sl.).

12. Sud prvog stupnja je, uvažavajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudskih vještaka, imajući u vidu i iskaz saslušanog tužitelja vezano za tegobe koje je trpio uslijed ozljeđivanja, kao i činjenicu da se radi o osobi rođenoj 1978. i da se prije ozljeđivanja rekreativno bavio nogometom (što poslije ozljeđivanja više ne dolazi u obzir te mu je to i zabranjeno), sukladno odredbi čl 19., u svezi s čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ocijenio ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), rukovodeći se utvrđenim obimom, trajanjem i intenzitetom pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 8%, ocijenio primjerenom novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.092,44 eura (ranije 23.300,00 kuna), pa s obzirom na to da je tužitelju po tom osnovu isplaćen iznos od 1.327,23 eura (ranije 10.000,00 kuna), tužitelju dosuđuje razliku u iznosu od 1.765,21 eura (ranije 13.300,00 kuna), dok u odnosu na tuđu pomoći, imajući u vidu nalaz vještaka iz kojega proizlazi, da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna ukupno 105 sati, priznaje tužitelju naknadu sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a, u iznosu od 3,32 eura (ranije 25,00 kuna) po satu i po tom osnovu utvrđuje pravo tužitelja na naknadu u iznosu od 348,40 eura (ranije 2.625,00 kuna), u konačnome, s obzirom na nesporno splaćeni iznos od 66,36 eura (ranije 500,00 kuna), po toj osnovi temeljem čl. 1045. u svezi s čl. 965. st. 1. ZOO-a, nalažući tuženiku isplatiti tužitelju razliku u iznosu od 282,04 eura (ranije 2.125,00 kuna), odlučujući kao pod očkom I.a i b izreke pobijane presude.

13. Zatezne kamate za pretrpljenu neimovinsku štetu na iznos od 1.765,21 eura (ranije 13.300,00 kuna), sud prvog stupnja u skladu s čl. 1103. ZOO-a dosuđuje od 19. lipnja 2021., jedan dan nakon što je tuženik 18. lipnja 2021. zaprimio zahtjev za naknadu štete, dok za pretrpljenu imovinsku štetu na iznos od 282,04 eura (ranije 2.125,00 kuna), zatezne kamate dosuđuje od presuđenja, s obrazloženjem da se radi o imovinskoj šteti koja predstavlja nenovčanu naknadu materijalne štete čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja odluke.

14. Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja te da je pogrešno primijenio dredbu čl. 1100 ZOO-a, smatrajući da mu je prenisko odmjerena dosuđena naknada.

15. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala zbog njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti i visine pravične novčane naknade, međutim, pri odmjeravanju dosuđene naknada, djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo odbijajući potraživanje tužitelja u preostalom dijelu koji je zatražio, čemu tužitelj u žalbi osnovano prigovara, s tvrdnjom da prvostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, te da mu je prenisko odmjerena dosuđena naknada.

18. Naime, uzimajući u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka Melite Uremović, dr.med. specijaliste fizijatra i Slavka Trontla, dr.med. specijaliste neuropsihijatra, a iz kojeg nalaza i mišljenja proizlaze konkretna utvrđenja o nastanku neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, ozljeđivanjem tužitelja u predmetnom štetnom događaju kojim mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imajući u vidu težinu takvom povredom izazvanih duševnih boli koje su trajno umanjile opću životnu aktivnost tužitelja u opsegu od 8%, kao i okolnosti konkretnog slučaja, uzimajući u obzir i dob i zanimanje tužitelja (rođen 1978., po zanimanju zaštitar, kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta na kojem je saslušann tužitelj), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi, te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, rukovodeći se pri tome i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.), a prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, prema ocjeni ovog suda, tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao posljedica štetnog događaja od 13. kolovoza 2020., pripada pravična novčana naknada u iznosu kako ga je tužitelj i zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podneskom od 13. prosinca 2022.) od 3.716,24 eura (ranije 28.000,00 kuna). Imajući u vidu da mu je po tom osnovu nesporno (prije utuženja), isplaćen iznos od 1.327,23 eura (ranije 10.000,00 kuna), tužitelju stoga na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.389,01 eura (ranije 18.000,00 kuna).

19. Stoga, kako je tužitelju zbog povrede prava osobnosti (po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti), utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 3.716,24 eura (ranije 28.000,00 kuna) i kako je po tom kriteriju tuženik nesporno (prije utuženja), isplatio tužitelju iznos od 1.327,23 eura (ranije 10.000,00 kuna), a prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.765,21 eura (ranije 13.300,00 kuna), valjalo je tužitelju dosuditi daljnji iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 623,80 eura, zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od 19. lipnja 2021. - jedan dan nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva (što po žalbi tuženika nije sporno, koji tijek kamate tuženik nije osporavao niti tijekom postupka koji je prethobio pobijanoj presudi).

20. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć koju je sud prvog stupnja utvrdio temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka u obimu od 105 sati (5 dana po 3 sata dnevno, 30 dana po 2 sata dnevno i 30 dana po 1 sat dnevno), koja tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna za uobičajene kućanske poslove, a nakon samog ozljeđivanja i kod oblačenja, odnosno odijevanja, valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu navedene nenovčane imovinske štete u skladu s odredbom čl. 1089. ZOO-a, prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a), u iznosu od zatraženih 487,75 eura (ranije 3.675,00 kuna), otprilike 4,64 eura po satu, imajući u vidu da iz sadržaja spisa ne proizlazi (niti to tužitelj tvrdi), da bi tužitelj plaćao tuđu pomoć trećim osobama, tako da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koju je valjalo utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja, pri čemu iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana tužitelju ([adresa]), neto zarada osobe koja bi pružala takvu uslugu, bila niža od navedenog iznosa, niti je to tuženik dokazivao.

21. Stoga, kako je tužitelju za navedenu imovinsku štetu utvrđeno pravo na naknadu u iznosu od 487,75 eura (ranije 3.675,00 kuna) i kako je tuženik nesporno (prije utuženja), isplatio tužitelju po tom osnovu iznos od 66,36 eura (ranije 500,00 kuna), a prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati naknadu te štete u iznosu od 282,04 eura (ranije 2.125,00 kuna), valjalo je tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 139,35 eura, zajedno sa zateznim kamatama od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 19. lipnja 2021. (jedan dan nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva), istovjetno kao i u odnosu na neimovinsku štetu, ovdje se prije svega rukovodeći odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09,i 76/13, 152/14 i 155/2023, dalje ZOOP), imajući u vidu da tuženik i u odnosu na ovu štetu, kao osiguratelj, dolazi u zakašnjenje u rokovima propisanim ZOOP-om, jer odgovara na osnovi obveznog osiguranja.

22. Naime, imajući u vidu nespornu činjenicu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu (imovinsku) štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženika da mu popravi štetu, pa je činjenica da se radi o šteti čija visina je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na obvezu tuženika, kao odgovorne osobe za popravljanje štete, da tužitelju popravi pretrpljenu štetu od dana kada ga je tužitelj pozvao (a ne od presuđenja), od kada je u obvezi platiti i zatezne kamate (osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj). Rok u kojem dospijeva obveza tuženika je određena ZOOP-om, koji je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1086. ZOO-a.

23. To stoga što se osiguratelj koji nije isplatio naknadu neimovinske štete u skladu s čl. 12. st. 4. ZOOP-a, ne može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. čl. 12. ZOOP-a, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (koje pravno shvaćanje je izraženo i u odluci revizijskog suda broj Rev-1056/2017-3 od 17. travnja 2021.).

24. Ovdje je ipak za navesti i to da, s obzirom na naprijed obrazloženo pravo tužitelja potraživati isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) od podnošenja odštetnog zahtjeva, tužitelj žalbom izričito pobija odbijajući dio prvostupanjske presude samo „u dijelu za iznos od 5.750,00 kn/ 763,15 eura“, dok žalbenim navodima određeno ne pobija taj odbijajući dio u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu za razdoblje do presuđenja, slijedom čega u tom dijelu ovaj sud nije ispitivao pravilnost pobijane odluke.

25. Slijedom obrazloženog, kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva preko iznosa od suđenih 2.047,25 eura (do traženog iznosa od 2.810,40 eura), za iznos od 763,15 eura, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je po žalbi tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.1.

26. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, osnovana je žalba tužitelja kada osporava odluku o troškovima postupka te je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

27. Pri tome, s obzirom na to da je tužitelj u konačnome u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima postupka upirući na pogrešno utvrđen omjer uspjeha stranaka u sporu (s tvrdnjom da tuženik nije osporavao osnov tužbenog zahtjeva, već samo visinu, radi čega da se ne može smatrati da nije uspio s osnovom 100%), ukazuju se bez utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o parničnim troškovima, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom II.

28. Dakle, kako je tužitelj u konačnome u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, slijedi da je navedenom preinakom u bitnom promijenjen uspjeh stranaka u parnici, pa je po žalbi tužitelja valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Imajući u vidu da tužitelj žalbenim navodima određeno ne prigovara odluci o troškovima postupka, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, rukovodeći se, stoga, troškovima koje je odmjerio sud prvog stupnja u iznosu od ukupno 1.631,43 eura (troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku te troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu), kojem trošku je pribrojen trošak vještačenja u iznosu od 597,25, što čini sveukupno iznos od 2.228,68 eura, imajući u vidu i to da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.326,50 eura (ranije 9.994,52 kuna), valjalo je tužitelju dosuditi daljnje troškove postupka u iznosu od 902,18 eura.

29. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. I.2. izreke ove drugostupanjske presude te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 902,18 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja ove drugostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

30. Odluka o stopi zateznih kamata (čl. 29. st. 2. ZOO-a), za razdoblje do 31. prosinca 2022., određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, temeljem Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 114/22 i 155/23) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 156/22).

31. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, isti ima pravo na naknadu žalbenog troška sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, i to pravo na naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25), u iznosu od 233,30 eura, kojem iznosu je pribrojen trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 39,82 eura, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 273,12 eura te odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

32. Tuženiku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je odlučeno pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

33. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš