Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1088/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S., protiv tuženika G. g. V. d.o.o., S., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i B. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te u pravnoj stvari po protutužbi tuženika G. g. V. d.o.o., S., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i B. u Z., protiv tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S., radi sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-715/2020-2 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-205/2018-24 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. veljače 2018. (točka 1.). U točki 2. naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove Samostalnog referenta zaštite na radu sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 8. veljače 2018. i poslove rukovoditelja radne jedinice Zajednički i opći poslovi sukladno Nalogu tuženika od 28. kolovoza 2017., te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2020. do isplate (točka 3.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 45.273,40 kuna sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2020. do isplate (točka 4.). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se sudski raskine Ugovor o radu od 8. veljače 2018. za radno mjesto Samostalnog referenta zaštite na radu u radnoj jedinici Zajednički i opći poslovi, te Nalog poslodavca od 28. kolovoza 2017. temeljem kojeg je radnik privremeno obavljao poslove radne jedinice rukovoditelja Zajednički i opći poslovi, s danom 16. studenoga 2017. s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da sa tim datumom radni odnos poslodavca i radnika uz održavanje svih interesa obje strane više nije moguć (točka 5.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama 1., 2., 3. i 5. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7.1. Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na okolnosti koje su prethodile otkazu, izložio je svoju interpretaciju izvedenih dokaza u prilog tvrdnji o postojanju opravdanog razloga za otkaz. Međutim, radi se o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima je iznio svoje stavove o ocijeni izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, ali prema odredbi članka 386. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj sa tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. veljače 2018. za radno mjesto Samostalnog referenta zaštite na radu u radnoj jedinici Zajednički i opći poslovi,
- da je Nalogom direktora tuženika određeno da će tužitelj raditi na poslovima rukovoditelja radne jedinice Zajednički i opći poslovi od 28. kolovoza 2017. do povratka J. P. sa bolovanja,
- da je tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu od 16. studenog 2018. otkazan Ugovor o radu od 8. veljače 2018. i Nalog poslodavca, sa razlozima uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika,
- da se u obrazloženju Odluke navodi da je 31. listopada 2018., radnica S. C., koja je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu cvjećarke, podnijela poslodavcu pritužbu Urbroj: 2789 za zaštitu dostojanstva radnika. U svojoj pritužbi radnica je navela da je tužitelj vikao na nju i vrijeđao ju u više navrata, da joj je prijetio, te se osjećala poniženom i manje vrijednom, a zbog izrečenih prijetnji da se ne osjeća ugodno u njegovoj blizini, navodi se da se poslodavcu obratio i M. M. koji je zaposlen na mjestu poslovođe pogrebnih poslova i predstavnik radnika u nadzornom odboru te da mu se više radnika žalilo da tužitelj uzrokuje suze i strah, da govori kako besposličare, ispijaju kave,
- da je sukladno ovim pritužbama 12. studenog 2018. proveden postupak za zaštitu dostojanstva radnika te da su S. C. i M. M. ostali kod svojih iskaza, da je svoj iskaz dao i tužitelj, nakon čega je ovlaštena osoba za primanje i rješavanje pritužbi izradila svoje očitovanje od 13. studenog 2018. u kojem je navela da smatra da je tužitelj vršio mobing nad radnicom S. C., čime je počinio povredu obveze iz radnih odnosa, te je predloženo da se zaštiti radnicu S. C. od daljnjih uznemiravanja,
- da iz prepiske između tužitelja i radnice D. D. proizlazi da se ista žalila na S. C. i njeno ponašanje,
- da se dopisom od 14. studenog 2018. tužitelj ispričao ranici S. C. vezano uz predmetni događaj,
- da iz prepiske tužitelja i S. C. (list 111-125 spisa) proizlazi da je tijekom srpnja i kolovoza 2018., njihov odnos bio prijateljski, a nakon listopada 2018. da se njihova komunikacija obavljala putem službenih e-mailova,
- da iz iskaza svjedoka (T. S., D. D., S. K., M. I., i M. K., zaposlenima kod tuženika) u bitnom proizlazi da je tužitelj kao njihov neposredni nadređeni, vrlo dobro odrađivao posao, da se prema njima kao radnicima ponašao korektno, profesionalno,
- da tužitelj nije bio prethodno pisano upozoren na mogućnost otkazivanja.
10. Obzirom na takva utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao da povrede koje su stavljene na teret tužitelju su takvog karaktera da opravdavaju donošenje Odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe iz članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR). Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da unatoč tome što se tužitelj doista ponašao neprimjereno odnosno uputio radnici S. C. neprimjerene riječi, navedeno samo za sebe nije osnova za najstrožu sankciju prema tužitelju - otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja obzirom da je i sama radnica S. C. svojim ponašanjem doprinijela da se naruše međuljudski odnosi između tužitelja i nje. Jednako tako, sudovi zaključuju da kod otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR). Međutim, tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da bi tužitelja, upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, pa u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovor o radu zbog skrivljenog radnikova ponašanja.
10.1. Nadalje, nižestupanjski sudovi su odbili protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu jer se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 125. stavak 2. ZR, s obzirom da tuženik može vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto (Samostalnog referenta zaštite na radu) na kojem je radio prije Naloga tuženika (rukovoditelja radne jedinice) u kojem slučaju tužitelj ne bi bio nadređen radnici S. C. niti bi bio u ulozi rukovodećeg kadra tuženika.
11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 135. stavak 3. ZR u vezi s člankom 115. stavak 1. točka 3. ZR. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi i u tome što je tuženik zbog povreda radnog odnosa koje je počinio tužitelj izgubio povjerenje u tužitelja te da nastavak radnog odnosa nije moguć pri čemu sudovi nisu uzeli u obzir sve okolnosti i interes obiju ugovornih strana.
12. Suprotno revizijskim navodima tuženika nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 16. studenoga 2018.
13. Naime, prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
14. Prema odredbi članka 119. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
15. Prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao.
16. Otkaz prema ovoj osnovi predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. ZR posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Pritom kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za svo vrijeme trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati.
17. U konkretnom slučaju i prema shvaćanju revizijskog suda, nisu ispunjene pretpostavke za otkaz Ugovora o radu, suprotno navodima tuženika, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju upravo konkretne (utvrđene) okolnosti opravdavaju shvaćanje drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.
18. Pri tome treba istaknuti da i ovaj sud smatra da je ponašanje tužitelja koje mu se stavlja na teret neprimjereno i da nije prihvatljivo ni prema moralnim, a niti prema pravnim standardima. Međutim, u situaciji kada su sudovi utvrdili da je i radnica S. C. svojim ponašanje doprinijela da se naruše međuljudski odnosi kod tuženika, po shvaćanju ovoga suda neprimjereno ponašanje tužitelja samo po sebi nije osnova za najstrožu sankciju prema tužitelju – otkazivanje Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem.
19. Isto tako, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo potrebno prethodno pisano upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza u slučaju opetovanog kršenja obveza.
20. Nadalje, tuženik u reviziji ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu jer je došlo do trajnog gubitka povjerenja u rad tužitelja pa nastavak radnog odnosa nije moguć.
21. U pravu je tuženik kada navodi da je za postojanje radnog odnosa, kao ugovornog odnosa između radnika i poslodavca, neophodno povjerenje ugovornih strana.
22. Naime, odredbom članka 125. ZR propisano je pravo na sudski raskid ugovora o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten. Prema članku 125. stavak 2. ZR odluku iz stavka 1. ovog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.
23. Okolnost da je između tužitelja i tuženika došlo do poremećenih odnosa nastalih otkazivanjem ugovora o radu tužitelju, ne upućuje na postojanje okolnosti koje opravdano ukazuju da „nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć", budući da tuženik može tužitelja vratiti na poslove koje je obavljao prije Naloga tuženika od 28. kolovoza 2017. u kojem slučaju tužitelj ne bi bio nadređen radnici S. C. niti bi se nalazio u ulozi rukovodećeg kadra.
24. Slijedom iznijetog, pravilno je sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZR, osnovanim ocijenjen i zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika vratiti ga na rad.
25. Neodlučno je za odluku u ovoj pravnoj stvari pozivanje revidenta na pravno shvaćanje izraženo u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje u reviziji, jer se navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske temelje na drugačijoj činjeničnoj osnovi od predmetnog spora. Pri tome treba podsjetiti, je li neko postupanje – propuštanje od strane radnika ima značaj povrede obveze iz radnog odnosa se ocjenjuje u okolnostima svakog pojedinog slučaju, a bez mogućnosti davanja jednoznačnog odgovora na to pitanje.
26. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Đuro Sessa, v.r.