Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2014/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EOX MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije u Splitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2281/2022-10 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja GR kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2281/2022-10 od 28. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2918/09, Split 19.06.2009". II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe".«

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te dosuditi tužitelju zatraženi parnični trošak, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 187,50 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost od 46,87 eura te sudsku pristojbu na žalbu po odluci suda.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temelju zadužnice broj OV-2918/09 od 19. lipnja 2009., a koji postupak je tužitelj pokrenuo na temelju zaključka Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1284/22 od 12. svibnja 2022. kojim je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu od 24. ožujka 2022.

4. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio odnosno među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao jamac platac izdao zadužnicu 16. lipnja 2009. na kojoj je javni bilježnik Borica Kovačević iz Splita ovjerio potpis izdavatelja 19. lipnja 2009. pod brojem Ov-2918/09, a radi naplate tražbine vjerovnika Impuls Leasing d.o.o. u iznosu od 9.960,00 eura,

- da je Impuls Leasing d.o.o. podnio Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) 1. srpnja 2011. zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene zadužnice, a koji postupak je okončan 5. kolovoza 2018. kada je Agencija prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici iz razloga insolventnosti dužnika na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“; broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 – dalje: ZPONS);

- da je 15. svibnja 2017. sklopljen ugovor o cesiji između Impuls Leasing d.o.o. i ovdje tuženika Eox Matrix d.o.o. radi prijenosa tražbine po ugovoru broj 03641 od 16. lipnja 2009. zaključen između tužitelja i Impuls Leasinga radi kupnje motornog vozila;

- da je Eox Matrix d.o.o. 24. ožujka 2022. podnio Agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od ukupno 827,56 eura na temelju zadužnice od 16. lipnja 2009.

5. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) ocijenio da predmetna zadužnica predstavlja ovršnu ispravu jer se radi o bjanko zadužnici koja je izdana prije 1. siječnja 2011. i na kojoj je ovjeren samo potpis dužnika, pa kako je na temelju ugovora o cesiji prenesena tražbina na novog vjerovnika, ovdje tuženika, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti postupak izravne naplate u smislu čl. 32. st. 1. OZ, zbog čega nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ prvostupanjski sud se imao u vidu:

- pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2018. koje glasi:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

- da je prestanak prisilne naplate pokrenute 1. srpnja 2011. posljedica primjene čl. 12. ZPONS koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018.,

te je zaključio da prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (predmetne zadužnice) od strane Agencije, odnosno obustava izvansudske ovrhe, a sve sukladno čl. 12. ZOPNS, nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz čl. 12. st. 1. ZPONS na koje tuženik nije mogao utjecati, zbog čega je po ocjeni prvostupanjskog suda podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) koji prekid je trajao do početka kolovoza 2018. kada je Agencija prestala s izvršavanjem te osnove. Sukladno čl. 245.st. 1. ZOO zastara je počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga je prvostupanjski sud, ocijenio da od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zadužnice na naplatu Agenciji 24. ožujka 2022. nije protekao zastarni rok od pet godina, pa je slijedom svega navedenog u vezi razloga zbog kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi nedopustivosti pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate pokrenute 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice od 16. lipnja 2009., tužbeni zahtjev odbio.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tužitelja je neosnovana.

9. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi.

11. Tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o prekidu zastare podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. na temelju predmetne zadužnice te računanju zastare nakon prestanka izvršavanja osnove od strane Agencije.

11.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka, primjerice Rev-534/2024-2 od 15.svibnaj 2024., Rev-946/08 od 27. listopada 2010., izrazio pravno shvaćanje da rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji, sukladno odredbama ZPONS.

11.2. U konkretnom slučaju prednik tuženika je na temelju predmetne zadužnice podnio zahtjev za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. pa je tada došlo do prekida zastarijevanja novčane tražbine i koji prekid je trajao do trenutka kada je Agencija prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje sukladno čl. 12. ZPONS, a koja odredba je stupila na snagu 4. kolovoza 2018.

11.3. Sukladno čl. čl. 245.st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida zastare ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U konkretnom slučaju od trenutka kada je zastara ponovno počela teći, tj. nakon prestanka izvršavanja osnove za plaćanje sukladno čl. 12. ZPONS, do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu 24. ožujka 2022., nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a kako je to pravilno ocijenio i zaključio prvostupanjski sud. Stoga su suprotna shvaćanja i tumačenja tužitelja o prekidu zastare i računanju zastare koja tužitelj ističe u žalbi, pogrešna, a žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić