Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2161/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, D. Domjanića 1a, protiv tuženice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Đuri Zoroe, odvjetniku iz Sesveta, Ivana Gorana Kovačića 4/I, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-6/2023-16 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice ŽE kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-6/2023-16 od 4. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženici ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iseliti iz kuće s gospodarskim zgradama u vlasništvu tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje se nalaze u [adresa], na česticama:
- čkbr. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] sa 96 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 88 i dvorište u [adresa] sa 241 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] sa 207 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] sa 50 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] sa 169 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], te iste predati tužitelju EE, slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici ŽE, da tužitelju EE na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 603,89 eur (šesto tri eura i osamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iznatječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica ne navodeći konkretne žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed kuće s okućnicom i gospodarskim zgradama u [adresa], upisanim u zemljišnim knjigama na česticama čkbr. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] sa 96 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvorište u [adresa] sa 241 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] sa 207 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] sa 50 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] sa 169 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška].
4. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina te nakon provedenog testa razmjernosti ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor povrede prava na poštivanje doma, na temelju čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) te čl. 162. st. 1. ZV, prihvatio tužbeni zahtjev (točka I. izreke).
4.1. U točki II. izreke sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) o troškovima postupka.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Žalba tuženice je neosnovana.
7. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica u okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje da nema kao iseliti, čime pobija zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora na poštivanje prava na dom.
8.1. Naime, u ovoj parnici radi se o dva suprostavljena privatna interesa - pravu vlasništva tužitelja i pravu na poštivanje doma tuženice.
8.2. Odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija) i Protokola broj 1. („Narodne novine“-Međunarodni ugovori broj 18/97) uz tu Konvenciju, propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav), pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl. 34. st. 1. Ustava. S druge strane čl. 48. Ustava štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane ZV.
8.3. U smislu Konvencije te prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, pa i bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili ne.
8.4. Stoga se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takove mjere i to provođenjem testa razmjernosti.
9. Cilj provođenja testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, tj. predstavlja li nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.
9.1. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja – negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano, a ta tri pitanja su:
1. Je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu?
2. Je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“ ?
3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?
10. U konkretnom slučaju tuženica u predmetnoj kući stanuje od 1974. neprekidno, ranije s roditeljima svog sada bivšeg supruga, bivšim suprugom i djecom (tužiteljem i njegovom sestrom), a od 2001. sama, pa u takvim okolnostima predmetni stan predstavlja dom tuženice, budući da je tuženica sa predmetnom kućom u kojoj neprekidno stanuje duže od 50 godina ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost s tim prostorom kao stambenim i da predstavlja njezin dom.
11. Zahtjev tužitelja za iseljenje svakako predstavlja čin kojim se pravo na dom tuženici oduzima, time da je čin miješanja utemeljen na zakonu, konkretno odredbi čl. 161. ZV, budući da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, pa je njegov zahtjev u skladu s odredbom čl. 161. st. 1. ZV, odnosno ima legitiman cilj - zaštitu prava vlasništva.
12. Treće eliminacijsko pitanje - je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, zahtijeva da sud utvrdi i procjeni jesu li interesi vlasnika i potrebe za zaštitom njegovog prava vlasništva opravdani u odnosu na potrebe osobe kojoj je dom oduzet ili ugrožen, te je li moguće legitimni cilj vlasnika postići blažim sredstvima. Dakle, nužnost u demokratskom društvu znači da miješanje mora biti opravdano i proporcionalno te ne smije prelaziti ono što je neophodno za ostvarenje legitimnog cilja.
12.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica ima u suvlasništvu drugu nekretninu, a radi se o ½ dijela nekretnine u [adresa], koja je adekvatna za stanovanje i u koju tuženica ima mogućnost useliti jer se radi o nekretnini koja ima tri odvojena ulaza, zatim da je da je tuženica svoj dio suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina u [adresa] darovala svojoj kćeri E, da je tužitelju kao vlasniku predmetnih nekretnine otežano raspolaganje tim nekretninama kada su iste u tuđem posjedu, pri čemu tuženica iskazuje da joj je struja iskopčana jer tužitelj nije platio računa, što ukazuje da tuženica ne plaća račune za stanovanje u predmetnoj nekretnini. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost tih utvrđenja, pa je i po ocjeni ovog suda pravilan zaključak da je miješanje u pravo na dom opravdano i proporcionalno te da se legitimni cilj ne može postići primjenom neke blaže mjere, zbog čega je iseljenje nužno u demokratskom društvu.
13. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica ukazuje na primjenu odredbe čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), valja navesti da tuženica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazivala činjenice u vezi svoje nesposobnosti za rad kao i u vezi svog zdravstvenog stanja obzirom na dob, pri čemu nije sporno da tuženica u predmetnoj nekretnini stanuje nesmetano i samostalno.
14. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
15. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženica ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
