Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-168/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene: HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Heli Guić, odvjetnici u Supetru, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-3804/2023 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-3804/2023 od 8. studenoga 2024. pod točkama I./1. i I/./2. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuju rješenje o troškovima postupa i rješenje o privremenoj mjeri sadržani u presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-3804/2023 od 8. studenoga 2024. pod točkama I./3, II i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P- 3804/2023 od 8. studenoga 2024. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.) Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na način da parkira vozila na parking prostoru-mjestu tužiteljice trećeg s lijeva od ulaza sa sjeverne strane ispred zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa] sagrađene na čest zem 931/9 i 932/23 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te, kao i svako takvo i slično buduće postupanje koje može uznemiriti tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava.

2.) Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prestati uznemiravati tužiteljicu u njenim vlasničkim pravima na način da je iznad vratiju zajedničkog ulaza u stambeni prostor tužiteljice i tužene u zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa] sagrađene na čest zem931/9 i 932/23 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postavila pločicu o iznajmljivanju stana sa natpisom, tri zvjezdice, krevet i apartman te natpis na istim vratima Charlie Brač Apartman, pa je dužna iste otkloniti, kao i svako takvo i slično buduće postupanje koje može uznemiriti tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava.

3.) Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove spora sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pa sve do isplate. "

II. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koja glasi:

" 1. Nalaže se tuženoj da odmah i pod prijetnjom skine pločicu o iznajmljivanju stana sa natpisom (tri zvjezdice, krevet, natpis apartman) iznad vratiju zajedničkog ulaza u stambeni prostor tužiteljice i tužene kao i natpis JGŽ na istim vratima u stambenoj zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa] sagrađene na čest zem.931/9 i 932/23 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

2. Zabranjuje se tuženoj pod prijetnjom ovrhe parkiranje vozila na parking mjestu tužiteljice trećeg s lijeva od ulaza sa sjeverne strane ispred zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa] sagrađene na čest zem 931/9 i 932/23 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja spora."

III. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.050,00 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene odluke pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku preinači ili ukine.

3. Tuženica je dostavila pisani odgovor na tužbu u kojem osporava žalbene razloge tužiteljice. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreka odluke je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima odluke, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja vlasništva te naknade troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-predmet postupka jest nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada na adresi [adresa] od 671 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je na B listu vlastovnici, prije etažiranja čiji je prijedlog zaprimljen 28. srpnja 2023, bilo uknjiženo suvlasništvo 16 osoba među kojima su i tužiteljica JG kao suvlasnica u 42/1284 dijela i tuženica HG suvlasnica u 148/1284 dijela (listovi 22 i 19 spisa);

-u naravi se radi o stambenoj zgradi s 15 stanova koja je i prije etažirana bila potajno faktično podijeljena između suvlasnika tako da je svatko posjedovao jedan stan kao faktični posebni dio nekretnine, ali ta potajna dioba nije bila evidentirana u zemljišnim knjigama sve do zaprimanja prijedloga o etažiranju od 28. srpnja 2023;

-nije sporno da je tužiteljica i prije etažiranja posjedovala stan na drugom katu lijevo ukupne površine 21 m2 koji je prilikom etažiranja dobio oznaku E-10;

-JG je kao kupac s HG kao prodavateljicom 2. travnja 2014. zaključila kupoprodajni ugovor kojim je tuženica tužiteljici prodala stan "u stambenoj kući na adresi [adresa]. u [adresa] i to baš na drugom katu sa svim pripadnostima i služnostima razmjerno idealnim dijelovima zajedničkih prostorija";

-ugovorili su kako taj stan ima površinu 21m2 "što predstavlja udio od 21/642 idealnog dijele cijele zgrade i zemljišta označene sa 932/23 i 931/9 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova komunalne infrastrukture navedene zgrade razmjerno suvlasničkom dijelu uključujući i pravo korištenja jednog parkirnog mjesta za osobni automobil ispred opisane nekretnine" (list 6-7 spisa);

-stranke su zaključile i aneks gornjeg ugovora 2. travnja 2014. (list 113 spisa);

-zgrada ima ukupno 10 označenih parkirnih mjesta, a lijevo od ulaza u zgradu nalazi se pet označenih parkirališnih mjesta položenih na površini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 24-25 spisa), a tužiteljica tvrdi kako je ona zajedno sa stanom kupila i parkirališno mjesto treće od ulaza lijevo;

-tuženica tvrdi kako ona nije prodala tužiteljici parkirno mjesto već da joj je: "dobrosusjedski dozvolila parkiranje na mom parkirnom mjestu punih 9 godina, kad god u mom stanu nema mene, moje obitelji ili mojih gostiju s automobilom";

-danom 1. prosinca 2021. datiran je Ugovor o diobi nekretnine i uspostavi etažnog vlasništva u čijoj glavi se nalazi 11 suvlasnika predmetne nekretnine među kojima su i stranke, HG i JG, koji su se dogovorili kome pripada koji od 15 stanova i 10 parkirnih mjesta, pa tako, između ostalog, navodi da HG pripada stan S9 i parkirališno mjesto P9, dok JG pripada stan S10 ali ne i parkirno mjesto (listovi 60-64 spisa);

-ugovor o etažiranju je proveden u zemljišnim knjigama temeljem rješenja zk suda od 2. veljače 2024, s tim što je prijedlog zaprimljen 28. srpnja 2023 pod brojem Z- 31741/2023, tako da je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, umjesto suvlasništva na čitavoj nekretnini, pa posebni dio s oznakom E-9 (stan S9 i parkirališno mjesto P9) dolazi upisan kao samovlasništvo HG i uključuje parkirališno mjesto P9, dok posebni dio s oznakom E-10 (stan S10) dolazi upisan kao samovlasništvo JG ali taj posebni dio ne sadrži niti jedno parkirališno mjesto (listovi 100-102 spisa);

-nije sporno kako je tužiteljica, prije no što je došlo do predmetnog spora početkom srpnja 2023, koristila parkirališno mjesto P9;

-nije sporno kako se tuženica bavi iznajmljivanjem svog predmetnog posebnog dijela nekretnine E-9 i kako je početkom srpnja 2023. iznad ulaznih vratima u hodnik koji vodi prema stanovima stranaka stavila tablu s natpisom "APARTMAN" s oznakom 3 zvjezdice, a na vrata nalijepila manji natpis s oznakom "CHARLIE BRAČ APARTMAN" (list 227 spisa);

-nadležno upravno tijelo izdalo je tuženici 4. srpnja 2023. odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivanjem apartmana s tri zvjezdice u predmetnom tuženičinom stanu;

-prema gore spomenutom rješenju tuženica je kao iznajmljivačica apartmana bila dužna pribaviti i vidno istaknuti propisanu ploču s oznakom vrste i kategorijom objekta (list 58 spisa).

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz nenavedenih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), te čl. 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), pa odlučio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

11. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 2. travnja 2014. nije stekla niti vlasništvo parkirnog mjesta P9 niti pravo korištenja istog pa zbog toga ni njen tužbeni zahtjev pod točkom I./1. izreke osporene presude nije osnovan. Valja najprije istaći kako su posebni dijelovi nekretnine, stanovi i njihovi pripadci poput parkirnih mjesta, postaju samostalne stvari tek predajom prijedloga za etažirenjem koji je pozitivno rješenje u redovnom zk postupku i upisan u zk, a to je bilo 28. srpnja 2023. Prije toga stanovi i njihovi pripadci poput parkirnih mjesta, kao samostalne stvari pogodne za pravni promet, nisu ni postojali, neovisno o tome što se i prije etažiranja znalo tko što posjeduje u zgradi/nekretnini i o tome nije bilo spora među suvlasnicima.

11.1. Jer prema odredbi čl. 72. st. 1. ZV etažiranje, odnosno razvrgnuće uspostavom etažnoga vlasništva i vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine. Dakle, bez upisa u zk nema vlasništva posebnog dijela nekretnine i pripadaka.

12. Stoga tuženica 2. travnja 2014. godine kad je s tužiteljicom zaključila predmetni kupoprodajni ugovor, bez obzira što su oni u tom ugovoru napisali, nije mogla prodati tužiteljici stan S10 niti parkirno mjesto P9 jer tih stvari tad, u pravnom smislu, nije niti bilo. Ona je njoj prodala samo suvlasnički dio čitave nekretnine, to jest 42/1284 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica se kao suvlasnica u navedenom omjeru i upisala u zk i tako temeljem pravnog posla stekla vlasništvo – odnosno suvlasnički dio čitave nekretnine, a po čl. 119. st. 1. i 2. ZV.

13. Ugovor među suvlasnicima o etažiranju predmetne nekretnine potpisali su svi suvlasnici, pa tako i obje stranke. To nije sporno. Tad su nastali, to jest uknjižbom istog u zk, posebni dijelovi nekretnine - stanovi E-9 i E-10 te pripadak stanu E-9, parkirališno mjestu P9. Potpisom takvog ugovora tužiteljica se izrijekom suglasila da je parkirno mjesto P9 pripada posebnom dijelu E-9. Stoga tužiteljica nije vlasnica parkiranog mjesta P9, a niti je na njemu mogla steći neko stvarno pravo ugovorom od 2. travnja 2014. Zato ne uživa pravnu zaštitu od uznemiravanja svog vlasništva kad to vlasništvo ne postoji.

14. Što se tiče uznemiravanja vlasništva posebnog dijela E-10 zato jer je tuženica postavila predmetnu pločicu iznad vrata ulaska u hodnik koji vodi prema oba stana, te natpis na vratima od tog hodnika, valja kazati kako po čl. 167. st. 1. ZV, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Dakle, jedna od pretpostavki za pružanje zaštite od uznemiravanja vlasništva jest da je uznemiravanje bespravno. U ovom slučaju nema bespravnosti jer je upravnim rješenjem kojim je tuženici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i to iznajmljivanjem apartmana s tri zvjezdice u predmetnom tuženičinom stanu, tuženici naloženo pribaviti i vidno istaknuti propisanu ploču s oznakom vrste i kategorije objekta (list 58 spisa). Stoga su ploča i natpis postavljeni u skladu s pravnim odredbama.

15. Osim toga, ploča i natpis nisu postavljeni iznad i na ulazna vrata u stan tužiteljice, koja spadaju u njen posebni dio nekretnine, i koja su stoga njeno samovlasništvo. Ploča i natpis su postavljeni iznad i na ulaznih vrata u mali hodnik koji vodi do stanova stranaka, dakle na zajedničkom dijelu nekretnine koja je suvlasništvo svih suvlasnika nekretnine, u razmjerima sukladno upisu u zemljišnoj knjizi. Dakle, u suvlasništvu obje stranke ali i drugih uknjiženih suvlasnika. Način na koji su natpis i ploča postavljeni, te istovrsni natpis na ulaznim vratima stana tuženice, jasno ukazuju na zaključak da je apartman za iznajmljivanje u tuženičinom stanu, a ne u stanu tužiteljice (vidi fotografije na listovima 10, 181 i 227 spisa). Tužiteljica je suvlasnica tih vrata i zida oko njih u razmjeru od 278/10000 dijela, a tuženica u razmjeru 1095/10000 dijela. Zaštita od uznemiravanja nije tužba koja se uvijek može s uspjehom isticati protiv drugog suvlasnika. Moraju biti ispunjene neke pretpostavke. Za sporove među suvlasnicima glede korištenja zajedničke stvari predviđene su načelno neke druge vrste tužbi i pravnih radnji.

16. Ispunjenje tih pretpostavki definirano je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 845/2021 od 28. svibnja 2024. gdje se navodi: "Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09

– dalje: ZV) propisano je da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Prema tome svaki pojedini suvlasnik ima pravo svoje suvlasništvo štititi od ostalih suvlasnika, ako bi mu ga oni povrijedili. Pravo na zaštitu suvlasničke stvari od trećih zakon priznaje svakom suvlasniku. Prema tome Zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (čl. 167. st. 1. ZV) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja ne samo prema trećim osobama već i prema suvlasniku stvari ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari ili na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja."

17. Dakle, samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik na neki način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja. Taj dogovor je u konkretnom slučaju ugovor od 1. prosinca 2021. koji je bio osnova za etažiranje – razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom posebnih dijelova nekretnine. Parkiranjem na parkirno mjesto koje je ugovorom od 1. prosinca 2021. upravo dogovoreno kao pripadak tuženičinog posebnog dijela nekretnine, te postavljanjem ploča i natpisa iznad i na ulaznim vratima u mali hodnik koji vodi do stanova stranaka tuženica nije povrijedila "dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja".

18. Dakle, zbog gornjih razloga zahtjev tužiteljice nije osnovan, a ne zbog toga što je tužiteljica nakon utuženja skinula tablu i natpis, kako u obrazloženju navodi sud prvog stupnja.

19. Nije osnovan ni žalbeni razlog kako je sud povrijedio procesne propise zato jer nije dozvolio preinaku tužbe od 15. srpnja 2024. i 26. ožujka 2024. Prvi pokušaj preinake tužbe tužiteljica je prešutno ali sadržajno istakla u podnesku od 26. ožujka 2024. (listovi 104-106 spisa). Ali na ročištu od 28. ožujka 2024. tuženik nije izjavio pristanak na takvu preinaku, a tužba mu je još ranije dostavljena. U tom trenutku prethodni postupak još nije bio zaključen, ali je tužba već bila dostavljena tuženici. U toj procesnoj situaciji sud može, ali ne mora, dopustiti preinaku po čl. 190. st. 3. ZPP. Dakle, sud je prvog stupnja postupio u okviru svog procesnog ovlaštenja kad, prešutno i sadržajno, nije dopustio takvu preinaku.

20. Kasnije je tužiteljica s još nekoliko podnesaka pokušala preinačiti tužbeni zahtjev ali se na ročištu od 15. srpnja 2024. tuženica tome izrijekom protivila pa je sud sad donio rješenje kako se ove preinake ne dopuštaju (list 149-151 spisa). U tom trenutku prethodni postupak je već bilo zaključen. U ovoj procesnoj situaciji preinaka tužbe načelno nije dopuštena pa sud ni sad nije prekoračio svoje zakonske ovlasti kad nije dopustio preinaku.

21. Valja kazati kako ništa nije sprječavalo tužiteljicu da povuče predmetnu tužbu i u drugom postupku ustane s novom tužbom protiv tuženice. Dakle, u ovom slučaju nisu utvrđene relativno bitne povrede procesnih propisa koje su bile ili su mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

22. Glede žalbenog razloga kako sud nije izveo sve dokaze koje je predložio 1. tuženik valja kazati kako je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i drži da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi te da je sud trebao izvesti sve dokaze koje je on predložio, nižestupanjski sud nije počinio postupovnu povredu na koju se žalbom ukazuje.

23. To što sud nije izveo dokaz očevidom i saslušanjem svjedoka LG nije utjecalo na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja. Priroda spora je pouzdano utvrđena na temelju dokumentacije priležeće spisu, pogotovo skica i fotografija, pa očevid ne bi doprinio utvrđenju bitnih činjenica, a također niti iskaz svjedoka LG jer nije ni sporno da je tuženica iznajmljivala turistima svoj apartman u predmetnom razdoblju.

24. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi osporenu presudu u dijelu pod točkom I./1. izreke, dok je po čl. 368. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdit osporenu odluku pod točkom I./2. izreke.

25. I odluka o troškovima postupka je, kako po osnovu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova temeljem čl. 155. ZPP, zakonita. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

26. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje o trošku pod točkama I./3. i III. izreke odluke prvostupanjskog suda.

27. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan, jer se ne radi o potrebnom trošku, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

28. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog za izdavanjem privremen mjere. Pretpostavke za izdavanje privremene mjere propisane su čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ). Članak 346. st. 1. OZ glasi: Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

29. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako predlagateljica osiguranja - tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, što je razvidno iz gornjeg izlaganja, pa nisu ispunjeni svi preduvjeti za izdavanje privremene mjere.

30. Stoga je valjalo po čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi dio odluke pod točkom II. izreke osporene odluke koji sadržajno predstavlja rješenje o prijedlogu za izdavanje privremene mjere.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević