Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-40/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Cvrković & partneri d.o.o. Vukovar, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-211/2020-63 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-211/2020-63 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.326,08 eura.

II. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-211/2020-63 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.724,12 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2020. pa do isplate.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 211/2020-63 od 31. listopada 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 5.724,12 eura do iznosa od 7.962,99 eura (za iznos od 2.238,87 eura) te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.046,01 eura do iznosa od 7.326,08 eura (za iznos od 3.280,07 eura), i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu 2.238,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.280,07 eura, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 176,00 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od iznos od 7.962,99 eura sa zateznom kamatom počev od 16. travnja 2020. do isplate, a koja obveza isplate tuženika je solidarna sa obvezom isplate ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], čija su obveze utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-577/2014-84 od 04. rujna 2017.

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 5.570,06 eura sa zateznim kamatama od 16. travnja 2020. do isplate kao neosnovan. U točki III. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.326,08 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 9.812,27 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.326,08 eura žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti navedenu presudu na način da naloži tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 13.533,05 eura te ukupni trošak parničnog postupka od 12.450,85 eura.

3. Protiv navedene presude u točkama I., III. i IV. izreke žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

6. Žalba tužitelja je neosnovana.

U odnosu na žalbu tuženika

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete, koju je tužitelj pretrpio dok je bio u istražnom zatvoru u Zatvoru Osijek tijekom studenoga i prosinca 2013., gdje je bio fizički, psihički i seksualno zlostavljan od strane četvorice osoba s kojima je bio smješten u istoj sobi, a koje su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-19/2014-73 oglašene krivima. Kako se tužitelj nije u cijelosti uspio naplatiti temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-577/2014-82 od 28. srpnja 2017., kojom je naloženo tuženicima NL, CL, KL i OL solidarno isplatiti tužitelju ML naknadu štete u iznosu od 186.290,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2014. do isplate, to u ovom postupku potražuje isplatu naknade štete, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u iznosu od 13.533,05 eura.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je uvidom u spis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-28/2015. i čitanjem izjave tužitelja saslušanog kao svjedoka na dokaznom ročištu održanom 29. travnja 2014. kod Županijskog suda u Osijeku u predmetu poslovni broj Kir-316/2014., prvostupanjski sud utvrdio da je na štetu tužitelja u razdoblju od 18. studenoga do 4. prosinca 2013. u prostorijama Zatvora u Osijeku izvršeno više spolnih radnji na osobito okrutan i osobito ponižavajući način za koje kazneno djelo su proglašeni krivima NL, ŽL, KL i OL,

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-577/2014., sud prvog stupnja utvrdio da je medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatrijske struke prof. dr. Ivanu Požgainu iz Osijeka utvrđeno da se kod tužitelja radi primarno o mentalnoj retardaciji lakšeg do umjerenog stupnja te znacima poremećaja ličnosti i simptomatskom alkoholizmu, da su svi poremećaji bili prisutni prije štetnog događaja kod tužitelja kao i simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji je dijelom nastao kao posljedica izloženosti ratnoj psihotraumi, a dijelom kao posljedica doživljenih štetnih događaja, da je tužitelj trpio intenzivne i trajne duševne bolove tijekom cijelog boravka u istražnom zatvoru, potom strah visokog intenziteta koji je trpio u vrijeme direktne izloženosti zlostavljanju, strah srednjeg intenziteta između zlostavljanja za vrijeme boravka u zatvoru, da je strah slabijeg intenziteta osjećao povremeno tijekom godine dana koji se manifestirao kroz simptome iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, da su ti simptomi kod tužitelja doveli do trpljenja duševnih bolova što je kod tužitelja rezultiralo umanjenjem njegovih životnih aktivnosti od 20% u odnosu na prosječnu zdravu osobu kroz slijedećih godinu dana od štetnog događaja, da su fizički bolovi bili jakog intenziteta za vrijeme izloženosti samom zlostavljanju, srednjeg intenziteta nekoliko sati nakon zlostavljanja i slabijeg intenziteta tijekom cijelog boravka u istražnom zatvoru, da su tuženici NL, ŽL, KL i OL povrijedili tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, te njegov ugled, čast i dostojanstvo zbog čega je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 186.290,00 kuna, prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., koji iznos su tužitelju dužni solidarno isplatiti tuženici sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2014. do isplate,

- da je prvostupanjski sud saslušanjem svjedoka ŠL i svjedoka ĆL, koje ocjenjuje neposredno uvjerljivim, utvrdio kako tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Osijeku nije obavijestio službene osobe zatvora o izloženosti zlostavljanju od strane drugih zatvorenika i da je Zatvor u Osijeku po saznanju od drugih zatvorenika da je tužitelj žrtva zlostavljanja, tužitelja premjestio u drugu prostoriju.

9. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan, pozivom na slijedeće pravne propise.

10. Odredbom čl. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) je određeno da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

11. U čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda određeno je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

12. Sukladno odredbama čl. 3. i 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ) zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske međunarodnim ugovorima i tim Zakonom, a kazna zatvora izvršava se na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, a zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete.

13. U čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, odgovornost tuženika temelji se na odredbama čl. 9. ZIKZ-a, s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja zbog osobito okrutnog i osobito ponižavajućeg postupanja drugih zatvorenika došlo do povrede prava osobnosti u prostorijama Zatvora u Osijeku u razdoblju od 18. studenoga do 4. prosinca 2013.

15. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da činjenica što o postupanju drugih zatvorenika u vrijeme za koje mu je bio određen istražni zatvor tužitelj nije podnio pritužbu Zatvoru u Osijeku nije bila od značaja pri odlučivanju o prigovoru promašene pasivne legitimacije jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da se kod tužitelja radi primarno o mentalnoj retardaciji lakšeg do umjerenog stupnja i da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru trpio strah tako da se radi o osobi s duševnim smetnjama za koju se po prirodi stvari ne može očekivati ponašanje osobe prosječnih intelektualnih sposobnosti. Okolnost da je Zatvor u Osijeku po saznanju od drugih zatvorenika za zlostavljanje tužitelja, premjestio tužitelja u drugu prostoriju, što je utvrđeno saslušanjem svjedoka ŠL i svjedoka ĆL, također nije bila od značaja pri odlučivanju o prigovoru promašene pasivne legitimacije jer odredbama čl. 9. ZIKZ-a je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja i da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete, dok se prema odredbi čl. 74. st. 2. ZIKZ-a zatvorenika smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati.

16. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja zaključuje kako s obzirom da se kod tužitelja radi o duševnom poremećaju, prilikom prijama u zatvor njegovo zdravstveno stanje je opravdavalo smještaj u zasebnu prostoriju ili u zajedničku prostoriju, ali sa zatvorenicima za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Stoga je po mišljenju prvostupanjskog suda prilikom smještaja tužitelja izostala potrebna pažnja što se negativno odrazilo na njegova prava osobnosti.

17. Dakle, u konkretnom slučaju su, prema ocjeni prvostupanjskog suda, na strani tuženice postojala saznanja o ispodprosječnim mentalnim sposobnostima te težem funkcioniranju i izražavanju tužitelja pa je stoga smještajem tužitelja u zajedničku prostoriju sa zatvorenicima koji su tužitelju nanijeli štetu, počinila štetnu radnju propuštanjem dužne pažnje o smještaju tužitelja u zasebnu prostoriju ili sa zatvorenicima koji ne njega ne bi štetno djelovali, kao i adekvatnog nadzora postupanja drugih zatvorenika (smještenih s tužiteljem) prema tužitelju.

18. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Ovdje treba dodati da iz iskaza svjedoka VL (list 61 spisa) proizlazi da je od 2018. upravitelj Zatvora u Osijeku, a prije toga je bio samostalni nadzornik te mu je tužitelj poznat jer je u više navrata bio u istražnom zatvoru u [adresa], da su svjedoku poznati zdravstveni problemi tužitelja koji se manifestiraju u obliku ispodprosječnih mentalnih sposobnosti zbog čega njegovi odgovori nisu suvisli, te iz iskaza svjedoka ĆL (list 61 spisa) također proizlazi da je tužitelj osoba koja "ne funkcionira uobičajeno i teže se izražava", zbog čega je na strani tuženice zaista došlo do propuštanja dužne pažnje o potrebi smještaja tužitelja u zasebnu prostoriju ili sa pritvorenicima koji ne njega ne bi štetno djelovali, čime je počinjena štetna koja je u uzročnoj vezi s posljedicama koje je trpio tužitelj.

19. Tuženica u žalbi navodi da je u provedenom psihologijskom vještačenju (str. 9. i 10. presude Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2014-73 od 3. listopada 2014.) utvrđeno da je tužitelj „…sposoban iskazivati o ranije proživljenim događajima, unatoč situacijskoj tjeskobi i simptomima kao posljedice psihičke traumatizacije vezane uz proživljene događaje“, a u provedenom sudskom psihijatrijskom vještačenju je, između ostalog, utvrđeno da se kod tužitelja „ne opservira drugi teži duševni poremećaj koji bi imao znatnijeg utjecaja na njegovu sposobnost iskazivanja tako da se može zaključiti da je oštećeni s psihijatrijske strane sposoban valjano iskazivati o središnjim zbivanjima i događajima i situacijama kojima je bio izložen“. Stoga tuženica smatra kako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj o nanošenju štete mogao prijaviti djelatnicima Zatvora u Osijeku, a što tužitelj nije učinio na koji način pridonio trajanju i težini nanesene štete.

20. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

21. Iz obrazloženja pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2014- 73 od 3. listopada 2014. je vidljivo da je svjedok IL u svom iskazu naveo, između ostalog, „da se sjeća događaja koji je započeo jednu večer nakon šetnje u kojoj je ML obavio veliku nuždu u gaće jer stražarima nije uspio objasniti što ga muči pa je došao u sobu i smrdio… da su se zatvorenici bojali NL i nisu se miješali jer je bio sa dugogodišnjim zatvorskim stažem, specijalac u ratu, prijetio im je batinama“.

22. Nadalje, iz psihologijskog nalaza i mišljenja u predmetu K-DO-14/14, IS-DO-10/14, osumnjičenik NL i drugi, koji je sačinila sudski vještak za psihologiju mr. Jelena Barkić, spec. kliničke psihologije, te predala u spis K-DO -14/14 dana 16. lipnja 2014., vidljivo je da je svjedok ML, rođen 1985., na pitanje suca istrage da li je nekome rekao što mu se događa, odgovorio da „nisam smeo nikome reći jer su mi se, oni su mi se prijetili“ pa su rekli „ako kažem bilo kome da mi neće biti dobro, nećeš kaže dobro proći“, a na pitanje suca kako je to shvatio, odgovorio je: „nečim da će me ubosti, da će mi, da će me iseći, da će mi bilo što eto tako napraviti“. Također je iskazao „dero sam se i vrištio sam i njima sam govorio da me to ostave, a mi više ne rade“, a na pitanje da li se netko odazvao Vašim pozivima, odgovorio je „niko, jedino što znam da iz druge sobe su sa flašama lupali po zidu“ (list 127-128 u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-577/14).

23. Iz naprijed navedenog treba zaključiti da od tužitelja ML, kao osobu kod koje se radi o mentalnoj retardaciji lakšeg do umjerenog stupnja te znacima poremećaja ličnosti i simptomatskom alkoholizmu i koja (čak) nije u mogućnosti prilikom šetnje objasniti zatvorskim čuvarima da treba obaviti veliku nuždu (i da zbog toga mora na toalet) pa tu nuždu obavi u gaće, a kojoj su „zlostavljači“ iz zatvorske ćelije zaprijetili da ne smije nikome reći što su mu radili jer da se neće dobro provesti, zaista nije realno očekivati da bi mogao i trebao prijaviti zlostavljanje nadležnim osobama u zatvorskoj ustanovi. Pritom su djelatnici tuženice bili dobro upoznati sa zdravstvenim problemima tužitelja i teškoćama koje ima u izražavanju.

24. S druge strane, I. okrivljeni NL, rođen 1975., pripadnik HV od 1991., više puta odlikovan, osuđivan, a koji je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2014-73 od 3. listopada 2014. osuđen na kaznu zatvora od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 3. i 5., čl. 153. st. 1., čl. 152 st. 1. i čl. 36. Kaznenog zakona (nad oštećenim ML) je osoba s dugogodišnjim zatvorskim stažem, a što jasno proizlazi iz iskaza svjedoka IL saslušanog u navedenom kaznenom predmetu, koji je naveo da je NL služio zatvorsku kaznu sa svjedokovim ocem, koji je ubio svjedokovu majku kada je svjedok IL bio u dobi od dvije godine. Da su se zatvorenici bojali NL, jasno je vidljivo i iz iskaza V. optuženika OL danog u predmetu K- 19/2014, koji je iskazao: „Gotovo svi su se bojali NL i nitko mu se nije mogao suprotstaviti jer se govorilo da je cijelo vrijeme bio u ratu u specijalnoj postrojbi, da je ubijao ljude, jednom riječju svi su ga se bojali i nitko mu se nije mogao suprotstaviti“.

Upravo zbog toga što je NL osoba s čijim kaznenim dosjeom su djelatnici Zatvora u Osijeku morali biti upoznati, kao i činjenicom da ga se zatvorenici boje, te imajući u vidu zdravstvene probleme tužitelja (laka do umjerena mentalna retardacija) i teškoćama koje ima u izražavanju, a s kojima su djelatnici Zatvora u Osijeku bili dobro upoznati (iskazi svjedoka VL i ĆL, list 62 spisa), tuženica je postupila protivno svojoj zakonskoj obvezi iz odredbe čl. 137. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13) kojom je propisano, između ostalog, da se zatvorenik neće smjestiti zajedno s osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili s osobama s kojima bi druženje moglo štetno utjecati na vođenje postupka.

25. Ovdje treba dodati da su neistinite činjenične tvrdnje iz tužbe da je tužitelj o štetnim događajima obavijestio zatvorske čuvare koji nisu reagirali na tužiteljeve prijave te da se zlostavljanje nastavilo sve dok nije pušten iz istražnog zatvora, jer je iz isprava u spisu (izvještaj samostalnog nadzornika ŠL od 9. prosinca 2013. te obavijesti Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Osijeku, od 10. prosinca 2013. upućene Ministarstvu pravosuđa i Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, list 162-163 spisa) jasno vidljivo da su djelatnici Zatvora u Osijeku reagirali odmah po dobivanju informacija o štetnim događajima od 6. prosinca 2013. te je tužitelj iz sobe broj 11 premješten u sobu broj 21. No, činjenica da je tužitelj premješten u drugu sobu, odmah po saznanju za štetne radnje, u okolnostima konkretnog slučaja ne ekskulpira tuženicu od odgovornosti za naknadu štete jer je zdravstveno stanje tužitelja zahtijevalo primjerenu pažnju tuženice prilikom smještaja tužitelja u odgovarajuću sobu istražnog zatvora u trenutku njegovog dolaska u pritvor, a koja je u ovom slučaju izostala.

26. U skladu sa zakonskom obvezom iz odredbe čl. 143. ZKP-a, ministar pravosuđa je donio Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora ("Narodne novine" br. 8/2010) u kojem je u odredbi čl. 13. st. 1. propisano: „Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici koji neće međusobno štetno utjecati“, dok je u st. 3. istog članka propisano da o smještaju zatvorenika u sobu odlučuje upravitelj.

27. S obzirom da je tuženica postupila protivnoj odredbama čl. 137. ZKP-a i čl. 13. st. 3. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, solidarno je odgovorna sa štetnicima NL, ŽL, KL i OL za štetu koju je pretrpio tužitelj, u skladu s odredbom 1107. st. 3. ZOO-a.

28. Iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe ZIKZ-a, kojim se uređuju pitanja izvršavanja kazne zatvora , zbog toga što se konkretni štetni događaj zbio za vrijeme tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru, a koji uvjeti smještaja i boravka u pritvoru su uređeni odredbama ZKP-a i Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, ipak je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva.

29. Kod postojanja solidarne odgovornosti, i ako je u odnosu na jednog od više solidarnih dužnika donesena pravomoćna i ovršna presuda, može se voditi parnica i protiv ostalih solidarnih dužnika i njima naložiti ispunjenje solidarne obveze jer donošenjem pravomoćne i ovršne presude ne prestaje solidarna obveza ostalih solidarnih dužnika (obveza prestaje tek namirenjem vjerovnika).

30. To znači da u situaciji kada je tužitelj naplatio samo dio neimovinske štete od jednog ili više solidarnih dužnika, ovlašten je od preostalog solidarnog dužnika (štetnika) tražiti dio štete koja mu nije naknađena, s time da bi pritom postojanje solidarne odgovornosti za naknadu štete trebalo biti vidljivo iz izreke i obrazloženja presude kako tužitelj ne bi došao u poziciju raspolagati s dva ovršna naslova i naplatiti više od ukupno utvrđene pravične naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, a visina koje štete je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017. u iznosu od 186.290,00 kn.

31. Stoga u situaciji kada je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio da sud presudom naloži isplatu određenog novčanog iznosa te naznačio da je ta obveza isplate tuženice solidarna s obvezom isplate NL, CL, KL i OL, ne radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a . Pritom su nejasni razlozi zbog kojih se tuženica protivi naznačavanju u izreci presude da se radi o solidarnoj obvezi, jer bi bez takve naznake tužitelj mogao raspolagati s dvije ovršne isprave po kojima bi mogao dva puta naplatiti isti novčani iznos.

32. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da je u nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 21. rujna 2023. navedeno da je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017. naloženo tuženicima NL ĐL, EL, KL RL i OL ČL da tužitelju ML solidarno isplate iznos od 186.290,00 kuna, da ukupna visina namirenja tužitelja ML iz [adresa] od solidarnih dužnika temeljem presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P- 577/2014 od 28. srpnja 2017. i temeljem rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere donesenog u predmetu poslovni broj: P-577/2014 od 9. siječnja 2015., kao i ustega izvršenih od strane Financijske agencije, iznosi 156.099,94 kune/ 20.718,02 eura zajedno sa parničnim troškovima, odnosno 139.231,19 kuna/ 18.479,15 eura bez parničnih troškova; kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da s danom 16. travnja 2020. (prekid ustega od strane FINA-e temeljem čl. 12. ZPONS-a) dugovanje po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/2014 iznosi 59.997,16 kuna/ 7.962,99 eura,

- da je vještak dostavio očitovanje od 29. siječnja 2024. na podnesak tužitelja, navodeći da je pismenim nalazom i mišljenjem od 21. rujna 2023. utvrđena presudom solidarna obveza tuženicima NL, CL, KL i OL da solidarno isplate tužitelju ML iznos od 186.290,00 kuna te naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 16.868,75 kuna, što ukupno iznosi 203.158,75 kuna/ 26.963, 80 EUR-a, da se rješenjem Općinskog suda u Vukovaru određuje privremena ustega tuženicima do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili dok ustega ne dostigne utuženi iznos naknade štete od 210.000,00 kuna; da je privremenu ustegu vršio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u [adresa]; da je naprijed navedena presuda donesena 28. srpnja 2017. te je u pismenom nalazu i mišljenju utvrđeno da je ukupno dugovanje po presudi broj P-577/14 203.158,75 kuna; da je temeljem rješenja P-577/14 ukupno ustegnut iznos od 120.277,31 kuna i da je dugovanje na dan donošenja presude 82.881,44 kune/ 11.000,26 eura, a ukoliko se sukladno zahtjevu punomoćnika tužitelja obračun neplaćenog dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14 izvrši na način da se najprije zatvore dugovi s osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, a potom glavnica troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati navedenog umanjuje iznos glavnice, nepodmireno dugovanje iznosi 13.533,05 eura (101.964,80 kuna),

- da je u podnesku od 3. srpnja 2024. (list 167 spisa) vještak Darijo Dumančić naveo da je pregledavajući nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja utvrdio da je na ročištu došlo do nesporazuma prilikom postavljanja pitanja od strane punomoćnika tužitelja i davanja odgovora; da je iz njegovog pisanog očitovanja od 29. siječnja 2024. u tabelarnom prikazu na stranici 5. i 6. vidljivo da prilikom obračuna namirenja do 16. travnja 2020. odnosno dana do kada su vršene ustege nije obuhvaćen trošak postupka već je isto obuhvaćeno u ranijem izračunu na stranicama 3. i 4. pismenog očitovanja od 29. siječnja 2024.,

- da je prilikom ponovnog saslušanja na glavnoj raspravi 27. kolovoza 2025. vještak Darijo Dumančić naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te svih pisanih i usmenih očitovanja; da se vezano za troškove postupka u dosadašnjem tijeku vještačenja očitovao na zahtjev punomoćnika tužitelja, a isto tako vezano za obračun kamata u dosadašnjem tijeku vještačenja je naveo da je prilikom obračuna kamata od strane FINA-e došlo do krivog obračuna, budući da tužitelj prilikom dostave na naplatu nije izvijestio sud da je dio potraživanja u tom trenutku već naplaćen te je u pismenom nalazu i mišljenju napravio obračun upravo na način da na daljnja sredstva koja su plaćena prije donošenja presude, nije vršio obračun kamata; da je iznos od 15.963,54 eura (tada 120.277,31 kuna) u svom nalazu obuhvatio kao uplatu glavnice, isto tako i iznos od 4.754,68 eura koje tuženik spominje u svom podnesku, odnosno protuvrijednost od 35.822,63 kune, a za koje punomoćnik tuženika navodi da je od strane FINA-e naplaćeno kao kamata, u svom obračunu isto obuhvatio kao plaćanje glavnice što je vidljivo na stranici 6 nalaza od 21. rujna 2023.,

- da je sud prvog stupnja na temelju provedenog vještačenja i materijalne dokumentacije u spisu prihvatio kao pravilan izračun vještaka u visini od 7.962,99 eura, budući da je isti izračun sačinjen na način da je vještak obračun vršio na način da je iznos od 15.963,54 eura (tada 120.277,31 kuna), koji je ustegnut temeljem rješenja u predmetu P-577/2014 u svom nalazu obuhvatio kao uplatu glavnice, isto kao i iznos od 4.754,68 eura,

pri čemu je prvostupanjski sud zaključio da se takvim obračunom tuženici ne stavlja na teret plaćanje parničnih troškova i kamata na parnični trošak koji proizlazi iz predmeta ovog suda broj P-577/2014 u kojem tuženica nije ni sudjelovala, što je jedino logično i pravedno, nego je tim obračunom utvrđeno ukupno preostalo dugovanje glavnice po pravomoćnoj presudi broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017., te se jedino u tom iznosu može obvezati tuženika da ga namiri tužitelju na ime naknade štete, a koja obveza tuženika je solidarna s obvezom NL, ŽL, KL i OL koja je utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda broj P-577/2017 od 28. srpnja 2017.

33. Osnovano tuženica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u dosuđenom iznosu nije sadržan i iznos parničnog troška, koji trošak su tuženici NL, CL, KL i OL u predmetnu poslovni broj P- 577/14 dužni naknaditi tužitelju, a u kojem postupku tuženica nije bila stranka pa ne postoji njezina odgovornost za naknadu tog troška.

34. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića od 21. rujna 2023. (list 112- 120 spisa) je vidljivo da je vještak na stranicama 4 i 5 nalaza naveo da dugovanje prema presudi broj P-577/2014 iznosi 186.290,00 kuna te da trošak parničnog postupka iznosi 16.868,75 kuna, odnosno ukupno dugovanje je 203.138,75 kuna/ 26.963,80 eura, od kojeg iznosa je oduzeo ukupno ustegnuti novčani iznos temeljem rješenja P-577/2014 od 120.277,31 kuna, tako da je naveo da dugovanje na dan donošenja presude broj P-577/2014 iznosi 82.881,44 kune/ 11.000,26 eura. Na stranici 7 nalaza je na naprijed utvrđeni iznos glavnice od 82.881,44 kune/ 11.000,26 eura sudski vještak izvršio obračun zatezne kamate za razdoblje od 28. srpnja 2017. do 17. prosinca 2018. i dobio iznos kamate od 8.188,37 kuna/ 1.086,78 eura te je na tako utvrđen iznos glavnice i kamate izvršio obračun namirenja do 16. travnja 2020., i to na način da je od iznosa uplate koje su izvršene u razdoblju od 18. prosinca 2018. do 15. svibnja 2019. oduzimao samo obračunate kamate, a tek od 16. svibnja 2019. je umanjivao glavnicu za izvršene uplate te je izračunao da neplaćeni iznos glavnice na dan 16. travnja 2020. iznosi 59.997,16 kuna/ 7.962,99 eura.

35. Ovdje treba dodati da je iz podataka u spisu poslovni broj P-577/2014 (dopis HZMO od 13. rujna 2017., list 197 spisa) vidljivo da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje cjelokupan iznos izdvojenih sredstava po rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P- 577/14-9 od 9. siječnja 2015. i rješenju broj P-577/2014-28 od 21. veljače 2017. u ukupnom iznosu od 120.277,31 kn uplatio na račun punomoćnika tužitelja Marka Cvrkovića.

36. Dakle, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, sudski vještak je u obračun iz nalaza i mišljenja od 21. rujna 2023. u iznos od 7.962,99 eura uračunao parnični trošak iz predmeta poslovni broj P-577/14. To iz razloga što je sudski vještak iznos od 120.277,31 kuna, koji je naplaćen po rješenju o privremenoj mjeri broj P-577/14, oduzeo od iznosa 203.138,75 kuna u kojem su sadržani glavnica od 186.290,00 kuna/ 11.000,26 eura i trošak od 16.868,75 kuna te je na tako dobiveni iznos od 82.881,44 kune/ 11.000,26 eura obračunao zateznu kamatu u visini od 8.188,37 kuna/ 1.086,78 eura pa je tako izračunate iznose (glavnice i kamata) umanjivao za uplate izvršene s računa KL, a koje uplate su izvršene u ukupnom iznosu od 35.822,63 kune/ 4.754,48 eura

37. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je netočno očitovanje vještaka Darija Dumančića kako je iznos od 35.822,63 kune/ 4.754,48 eura obračunao kao uplaćenu glavnicu, jer je upravo iz njegovog nalaza i mišljenja od 21. rujna 2023. (list 118-119 spisa) jasno vidljivo da je on (vještak Darijo Dumančić) od tog iznosa 35.822,63 kune/ 4.754,48 eura (naplaćenog s računa dužnika KL) prvo oduzeo dospjelu kamatu od 8.188,37 kuna/ 1.086,78 eura, a tek nakon toga je tom uplatom umanjio iznos glavnice, slijedom čega je postupio u skladu s odredbom čl. 172. ZOO-a.

38. Budući da tuženica nije i ne može biti solidarno odgovorna za isplatu parničnog troška nastalog u predmetu poslovni broj P-577/14 u kojem nije sudjelovala ni kao stranka niti kao umješač, a što ne osporava niti sam tužitelj, to je dosuđeni iznos iz pobijane presude od 7.962,99 eura potrebno umanjiti za iznos parničnog troška u visini od 2.238,87 eura (protuvrijednost od 16.868,75 kuna po tečaju konverzije 1,00 euro = 7,5345 kuna), što iznosi 5.724,12 eura pa je u toj visini trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali iznos od 2.238,87 eura presudu preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

39. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl.368. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki II. izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki III. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

40. Tužitelj u žalbi navodi kako je nesporno da tuženica ne odgovara za parnične troškove nastale na strani tuženika u parničnom postupku pri Općinskom sudu u Vukovaru poslovni broj P-577/2014, te da je tuženica odgovorna za nenaknađeni iznos naknade štete tužitelju, i to solidarno s NL, CL, KL i OL.

41. No, tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kao odlučnu činjenicu „da prilikom ustega od strane tuženika u parničnom postupku pri Općinskom sudu u Vukovaru poslovni broj P-577/14, a u korist tužitelja nisu prvenstveno ustegnuti novčani iznosi na ime troškova parničnog postupka, a potom kamata na novčani iznos naknade štete, a zatim glavnica, odnosno novčani iznos na ime naknade štete“, u skladu s odredbom čl. 172. ZOO-a. Pritom ističe da je u točki 34. obrazloženja navedeno kako je očitovanjem vještaka od 29. siječnja 2024. utvrđeno da ukoliko se obračun neplaćenog iznosa dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru u parničnom postupku poslovni broj P-577/14 izvrši na način da se najprije zatvore dugovi s osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, potom glavnica troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati navedenog se umanjuje iznos glavnice, nepodmireno dugovanje iznosi 13.533,05 eura naspram tužitelja. Pozivajući se na naprijed navedeno, tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju pravilnom primjenom materijalnog prava dolazi do novčanog iznosa od 13.533,05 eura, a koji iznos tužitelju nije namiren na ime naknade štete temeljem pravomoćne presude u navedenom parničnom postupku, a za koji ovdje tuženik solidarno odgovara s tuženicima iz navedeno postupka.

42. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

43. Zatvaranje dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru u parničnom postupku poslovni broj P-577/14 na način da se najprije zatvore dugovi na ime zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, potom glavnica troškova parničnog postupka u konkretnom slučaju nije moguće niti na zakonu osnovano, a budući da tuženica nije u obvezi naknaditi parnične troškove dosuđene presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-577/14-82 od 28. srpnja 2017. jer u tom postupku nije bila stranka, a za što i sam tužitelj u svojoj žalbi navodi da je nesporno, dok je prilikom obračuna dijela glavnice koji je ustezan s računa 3. tuženika KL, na temelju presude Općinskom sudu u Vukovaru poslovni broj P-577/14-82 od 28. srpnja 2017., sudski vještak izvršio obračun dospjelih zateznih kamata za iznos dugovanja umanjio prvo za obračunati iznos kamata, a zatim za dio glavnice.

44. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je pogrešno utvrđena visina preostalog dijela neisplaćene naknade štete pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

45. S obzirom da je donošenjem ove presude izmijenjen omjer uspjeha u sporu, trebalo je djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka, u odnosu na koju odluku su obje stranke podnijele žalbe.

46. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365 .st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP- a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na visinu troškova priznatu za pojedine radnje te prilikom priznanja tužitelju naknade troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 372,90 eura, a što će biti obrazloženo u nastavku odluke.

47. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 13.533,05 eura, proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je dosuđen iznos od 5.724,12 eura uspio s osnovom 100%, a u pogledu visine s 42,3% (5.724,12 : 13.533,05 = 42,3%), odnosno s 71,15% (142,3% : 2 = 71,15%), a tuženik s 28,85%, što znači da je tužiteljev uspjeh u sporu 42,3%.

48. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), tužitelju pripada pravo na naknadu sljedećih troškova:

- trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova (Tbr. 32. Tarife);

- trošak sastava tužbe 250 bodova (Tbr 7. t. 1. Tarife);

- trošak zastupanja tužitelja na ročištima 7. studenoga 2018., 9. travnja 2019., 7. lipnja 2023., 10. svibnja 2024., 27. kolovoza 2025. i 13. listopada 2025. u visini od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), u visini od ukupno 1500 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima dana 5. studenoga 2015., 20. studenoga 2018., 12. ožujka 2019., 18. travnja 2023. i 26. rujna 2025. u visini od po 125 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), u visini od ukupno 625 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 1. listopada 2015. (očitovanje na odgovor na tužbu), 22. listopada 2023. i 22. veljače 2024. (očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, Tbr. 8. t. 1. Tarife) u visini od po 250 bodova, odnosno ukupno 750 bodova,

- trošak sastava podneska od 13. listopada 2025. (postavljen konačni tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom) u visini od 100 bodova,

- trošak pristupa na ročištu za objavu odluke od 9. svibnja 2019. i 31. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 3. Tarife s 50 bodova za svako ročište odnosno ukupno 100 bodova, što sveukupno iznosi 3575 bodova, odnosno 7.150,00 eura, što uvećano za PDV od 1.787,50 eura iznosi 8.937,50 eura. S obzirom na utvrđeni omjer uspjeha u sporu (42,3%) tužitelju treba dosuditi parnični trošak u visini od 3.780,56 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura (uplaćen predujam 1. rujna 2023., list 111 spisa), koji trošak je valjalo priznati u cijelosti jer je bio potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu, što ukupno iznosi 4.046,01 eura.

Tužitelju nije priznat zatraženi sastava podnesaka od 21. listopada 2015., 29. listopada 2018. i 12. listopada 2024. u kojem se očituje na navode tuženice i ponavlja već ranije iznesene navode, podnesaka od 9. lipnja 2020. i 27. kolovoza 2025. u kojima je precizirao tužbene zahtjeve, ali o kojima sud nije odlučivao, tako da se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu odredbi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

Tužitelju također nije trebalo priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 372,90 eura, a kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud, jer nije dostavio dokaz da je taj trošak snosio. Ovdje treba dodati da je iz izvoda iz Jedinstvenog registra računa na dan 9. listopada 2024. (list 175-176 spisa) vidljivo da je tužitelj zadnji otvoreni transakcijski račun građanina imao kod Hrvatske poštanske banke d.d. u razdoblju od 16. listopada 2017. do 10. svibnja 2021., kada je taj račun zatvoren te nema podataka da bi imao bilo koji drugi transakcijski račun, zbog čega nije moguće izvršiti niti eventualnu prisilnu naplatu neplaćenih sudskih pristojbi.

49. Budući da je tuženica u žalbi pobijala prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem joj je naloženo isplatiti iznos naknade štete od 7.962,99 eura, a donošenjem ove presude je njezina obveza umanjena za iznos od 2.238,87 eura u kojem dijelu je pobijana presuda preinačena i odbijen taj dio tužbenog zahtjeva, tuženica je u sporu uspjela u omjeru od 28,16% (2.238,87 eura : 7.962,99 eura = 28,16%), pa joj je u tom omjeru tužitelj dužan naknaditi trošak sastava žalbe, kojeg je zatražila u visini od 625,00 eura, tako da je tužitelju pod točkom IV. izreke naloženo naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 176,00 eura (625,00 eura x 28,16%).

50. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka V. izreke).

51. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac