Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2747/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Suzane Radaković kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mislavu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Toniju Smrček, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbe i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-1/2024-21 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-1/2024-21 od 28. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o stambenom kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odbijen je zahtjev za isplatu i za naknadu parničnog troška.
Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.
2. Protiv citirane presude, u cijelosti, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/08., 123/08., 57/11., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22. ,114/22. i 155/2023.dalje u tekstu: ZPP) i predložio je presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Tražio je trošak žalbe, specificiran u žalbi.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zbog zastare. Kako zbog pogrešnog pravnog stava o prigovoru zastare presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama i to je li predmetna ugovorna odredba nepoštena i je li u ugovornom odnosu stranaka postojala znatna neravnoteža zbog čega je ugovorna odredba ništetna i ako je ima li tužitelj pravo na isplatu, zbog čega se presuda ne može ispitati, na što osnovano u žalbi ukazuje i tuženik.
6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je tužitelj predmetnim Ugovorom o kreditu od 7. studenog 2008. (dalje: Ugovor) dobio iznos od 50.000 eura u protuvrijednosti kuna, radi adaptacije kuće, u kojem Ugovoru je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja na dan sklapanja ugovora iznosila 6,75 % godišnje,
- da prema mišljenju vještaka razlika u promjeni visine kamatne stope od 2008. do 2016. iznosi 2.500,32 eura
7. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog nastupanja zastare s obrazloženjem da je iz ugovora o kreditu vidljivo da je zaključen 3. studenog 2008. godine, a tužitelj je tužbu podnio 29. prosinca 2023. godine zbog čega da j e protekao zastarni rok od pet godina kako je to propisano čl. 371 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11., 78/15. 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO smatrajući da zastarni rok počinje teći u konkretnom slučaju od sklapanja ugovora o kreditu 3. studenog 2008. godine. Također sud prvoga stupnja navodi da se tužitelj neosnovano poziva na propise koji štite potrošače, te na utvrđenje iz presude Trgovačkog suda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013 godine koja je potvrđena presudom VTS RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine u parnici Potrošač jer se ta presuda se odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Tužitelj nema uporište u navedenim propisima ni sudskoj praksi, a nije objasnio iz kojeg razloga smatra da su utužene odredbe ugovora o kreditu ništetne, osim paušalnog pozivanja na navedene sličnosti s parnicom Potrošač. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika u valuti EUR, a ne u valuti CHF pa je neosnovano svako pozivanje tužitelja na parnicu Potrošač i njezina utvrđenja. VSRH je zauzeo stav da se utvrđenja iz parnice Potrošač odnose samo isključivo na ugovore o kreditu u CHF valuti (presuda VSRH, Revt-249/14 od 30. prosinca 2014. godine). Prema navedenoj odluci proizlazi da se zaštita kolektivnih interesa potrošača odnosi na ugovore čija glavnica je ugovorena valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, a ne neke druge valute.
8. Nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara. U ovom slučaju se radi o utvrđenju ništetnosti i restitucijskom zahtjevu na temelju ništetnog ugovora odnosno o zahtjevu iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO). Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO), a zastarni rok za isplatu temeljem ništetnog pravnog posla počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (tako u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
9. Nadalje, da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo na valjani način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, potrebno je utvrditi sljedeće:
-da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,
-da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,
-da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i
-da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Odredba čl. 81. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. O tome je li uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dati dostatni razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZZP/03 te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe članka 83. i 85. ZZP/03.
13. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.
14. Stoga je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I. na temelju čl. 370. ZPP.
15. Odluka pod toč. II. je donesena na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
16. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otklonit nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi , a nakon toga i o pravu tužitelja na isplatu temeljem stjecanja bez osnove te će sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o trošku postupka, koji je ukinut jer je zavisan od uspjeha stranaka u ponovnom suđenju.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
