Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2723/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-130/2023-13 od 20. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-130/2023-13 od 20. ožujka 2025.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr- 590/2022, pljenidbom i prijenosom tražbine, temeljem zahtjeva za izravnu naplatuposlodavcu tužitelja Adriatic Kamp d.o.o. od 08.11.2022., po izjavi o zapljeni na primanju pok. VĆ (oca tužitelja) od 03.12.2003. ovjerene kod JB Duška
Sudar iz Zagreba broj OV-14952/03."
II. Nalaže se tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 naknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-590/2022 od 5. travnja 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga na koje se poziva u žalbi, tj. da je samo jedan od nasljednika pokojnog dužnika a vrijednost naslijeđene imovine je manja od tražbine ovrhovoditelja, te na zastaru, odnosno razloge propisane člankom 50. st. 1. t. 10. i 11. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ).
6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li osnovan prigovor zastare potraživanja.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno, da je ovršna isprava na kojoj tuženik zasniva svoje potraživanje je izjava o zapljeni na primanju pokojnog VĆ, oca tužitelja, od 3. prosinca 2003. godine ovjerene kod javnog bilježnika Duške Sudar iz Zagreba broj OV-14952/2003 kojom pokojni VĆ kao korisnik [broj kredita] od 3. prosinca 2003. godine daje suglasnost da se radi naplate iznosa od 7.696,00 eura mogu zaplijeniti stalna novčana primanja.
8. Zastarni rok nije počeo teći danom izdavanja navedene izjave, već dospijećem tražbine radi čijeg osiguranja je izdana navedena izjava, što proizlazi iz odredbe članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) , po kojoj zastara počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza.
9. Tražbina tuženika dospjela je 24. svibnja 2007. godine, a što je vidljivo iz priložene obavijesti ranijeg vjerovnika Societe Generale-Splitska banka d.d. kojom su otkazali predmetni ugovor o kreditu 16. svibnja 2007. godine.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da, sukladno odredbi članka 178. Ovršnog zakona (NN br. 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/15, 67/08, dalje: OZ), koji se primjenjuje u ovom slučaju, predmetna izjava ima učinak pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi. Osim toga, predmetna tražbina proizlazi iz solemniziranog ugovora o kreditu pa sud zaključuje da se u svakom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Zbog svega navedenog, datum izdavanja predmetne izjave poslovni broj OV-14952/2003 nije relevantan, nego je bitan datum dospijeća tražbine, a to je 24. svibnja 2007. godine.
11. Odredbom čl. 241 ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
12. Iz priložene dokumentacije u spisu je vidljivo da je raniji vjerovnik predmetnu izjavu o suglasnosti zapljene broj OV-14952/2003 20. listopada 2009. godine dostavio na provedbu tadašnjem poslodavcu pokojnog dužnika, čime je došlo do prekida zastare, a navedena izjava je bila zavedena u redoslijed naplate sve do smrti pokojnog dužnika VĆ **.**.2013. (list 41 spisa).
13. Tužitelj prigovara takvom stajalištu prvostupanjskog suda, tvrdeći da je izjava o zapljeni od 3.12.2003. dospjela na naplatu slijedećeg dana tj. 4.12.2003., pa je, dostavom iste na naplatu 20.10.2009., isto izvršeno nakon proteka propisanog roka od 5 godina. Tvrdi da suglasnost predstavlja vrijednosti papir s apstraktnom ugovornom obvezom a u istoj nije naznačen trenutak kada ju je moguće podnijeti na naplatu, što znači da dospijeće nije vezano uz dospijeće tražbine iz osnovnog posla, te se radi o tražbini koja zastarijeva u općem zastarnom roku, analogno tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika.
14. Odredbom čl. 178. st. 1. OZ izričito je propisano da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća i isplate obavljaju izravno vjerovniku, te takva izjava ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.
15. Odredbom čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999, 88/2001., dalje: ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/05) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Pri tome zastarni rok iz čl. 379. st. 1. ZOO ne može teći od potpisivanja izjave o suglasnosti, budući da zastara ne može početi teći prije dospjelosti tražbine (čl. 361. st. 1. ZOO), a to je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda 24.5.2007. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1924/2017-4 od 5. veljače 2020.).
16. Neosnovano zato tužitelj prigovara da bi zastarni rok iznosio pet godina, odnosno da bi tražbina bila u zastari kada je izjava o suglasnosti 20. listopada 2009. dostavljena tadašnjem poslodavcu prednika tužitelja.
17. S obzirom na to da citirana izjava o suglasnosti zapljene ima svojstvo ovršne isprave, na istu se, prema čl. 379. st. 1. ZOO, primjenjuje desetogodišnji zastarni rok pa zastara nije nastupila, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
18. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.
19. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke.
20. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio sa istom, a tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban radi vođenja parnice, radi čega je, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
