Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4194/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici Alan Alagić, Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić i Vladimir Veljović, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-671/2021-22 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-671/2021-22 od 24. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, zaključenog između stranaka 17.10.2008., pod brojem [broj kredita] i solemniziranog po javnom bilježniku Alidi Crljenica pod brojem OV-14942/08 koji glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“, te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve za ugovorne strane (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.723,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.487,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (toč. IV. izreke). Ujedno je riješeno da je tužba povučena za iznos od 1,46 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19. 80/22 i 115/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za valutu EUR iz ugovora o potrošačkom kreditu zaključenog između stranaka i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem stečenog bez osnove.

počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 17.10.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama temeljem (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju stana u iznosu od 75.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate od 25 godina. Nije sporno niti da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49 % godišnje koja je promjenjiva u skladnu s Odlukom o kamatama banke. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je predmetni Ugovor o kreditu sastavio tuženik na unaprijed formuliranom (tipskom) standardnom obrascu i da na sadržaj ugovora tužitelj nije imao nikakvog utjecaja;

- da je čl. 3. toč. 3. ugovoreno da će se „promjena kamatnih stopa vršiti izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju promjenu Korisnik bezuvjetno pristaje“;

- da se o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, niti su tom odredbom na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti promjene kamatne stope, već je promjena kamatne stope ovisila isključivo o volji jedne ugovorne strane – kreditora;

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa povećavala s početo ugovorene koja je iznosila 5,49% godišnje do najviše 6,75%;

- da je općenita formulacija sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila u skladu s općim načelima obveznog prava, jer je tužitelj kao potrošač od samoga početka ugovornog odnosa bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika (banku) kao trgovca, jer mu je bila poznata samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, ali nije mogao znati zašto i temeljem čega će mu se kamatna stopa ubuduće kretati, jer je tuženik samostalno i jednostrano mijenjao kamatnu stopu tijekom otplate kredita, te sporna odredba nije bila određena, niti odrediva, niti je sadržavala definirane i jasne parametre za primjenu kamatne stope koji bi bili razumljivi i jasni prosječnom potrošaču;

- da je provedenim testom poštenosti utvrđeno da je nedostatak transparentnosti zbog kojega tužitelj kao potrošač nije mogao procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi sporne ugovorne odredba imale na njegove financijske obveze doveo do toga da one nisu bile lako razumljive i jasne, već su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika preplaćenih iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i onoj koju je tužitelj otplatio tijelom trajanja kredita zbog povećanja kamatne stope iznosi ukupno 5.723,14 EUR;

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio nepoštenom, a time i ništetnom ugovornu odredbu čl. 3. toč. 3. o promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu odredbi čl. 96. st. 1., 97. alineja 11. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07) i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), te je sukladno odredbi čl. 323., 1111. i 1115. ZOO obvezao tuženika da tužitelju isplati razliku preplaćenih iznosa kredita koje je primio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 5.723,14 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pravilno je odlučeno primjenom materijalnih odredbi čl. 96. – 102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kao specijalnog propisa iz područja zaštite potrošača koji regulira pitanje nepoštetnih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, kao i primjenom općih odredbi obveznog prava ZOO-a.

12. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP/07 koji u čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 96. st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

13. Prema odredbi čl. 97. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Nepoštena ugovorna odredba je ništava u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe.

14. Direktiva 93/13/EEZ u čl. 3. st. 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizišlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je sporna odredba čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita bezuvjetno pristaje na promjenu kamatnih stopa u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama nepoštena, nejasna i nerazumljiva, jer ju je na unaprijed sačinjenom obrascu sastavio sam tuženik, a tužitelj ju je morao prihvatiti, ukoliko je želio dobiti kredit. Tuženik u postupku nije dokazao da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu i promjeni kamatne stope, niti je dokazao da mu je na drugi način dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze, te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, već je naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je za tužitelja bila nedovoljno jasna i razumljiva, jednostrano promijenio obvezu tužitelja kao potrošača promjenom kamatne stope tijekom otplate kredita, bez da ga je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Žalbena izlaganja tuženika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti sporne ugovorne odredbe i tvrdnje da sud prvog stupanja nije jasno utvrdio zbog čega sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana nisu osnovana, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude.

17. Visina preplaćenih iznosa utvrđena je financijskim vještačenjem, na koje stranke nisu imale primjedbi, te je pravilnom primjenom odredbi čl. 322., 1111. i 1115. ZOO naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.723,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, koji iznos je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Isto tako, pravilno je otklonjen kao neosnovan tuženikov prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020-2, prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena u ovom postupku, te stoga petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO počinje teći tek od dana pravomoćnosti ove presude, zbog čega je prigovor tuženika, ponovljen i u žalbi neosnovan

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženik žalbom određeno niti ne prigovara.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 21. travnja 2026

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš