Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1272/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRGOVINA KRK d.d. OIB:66548420466 Malinska, Dubašljanska 80, kao pravni slijednik TRGOSTIL trgovačko dioničko društvo, OIB: 92498671077, Donja Stubica, Toplička cesta 16, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Povrv-661/2022-48 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Povrv-661/2022-48 od 14. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz Samobora poslovni broj Ovrv-251/2019 od 11. ožujka 2019. u kojem je naloženo tuženiku DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TRGOSTIL trgovačko dioničko društvo, OIB: 92498671077, Donja Stubica, Toplička cesta 16, plati iznos od 2.184,158 EUR/16.456,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te ovršni trošak u iznosu od 394,77 EUR/ 2.974,46n kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, a koja teče od 11. ožujka 2018. kao dana izdavanja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju TRGOSTIL trgovačko dioničko društvo, OIB: 92498671077, Donja Stubica, Toplička cesta 16, da tuženiku DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 913,30 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom preostalog troška u iznosu od 150,00 EUR kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako nema niti proturječja između razloga pobijane presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sve vezano uz čl. 338 st. 4. ZPP-a.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženica pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

7. Pošavši od utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije sudskom vještaku dostavio poslovne knjige te da sudski vještak nije mogao utvrditi je li uopće nastao inventurni manjak, a posljedično tome i odgovornost za isti pa da stoga tužitelj nije dokazao da bi tuženica uopće, a posebno ne svojom radnjom ili propuštanjem izazvala štetu na način da je svjesno poduzela radnje (i uopće koje), a da bi željela (namjera) nastupanje štete ili da bi bila svjesna mogućnosti nastupanja štete (eventualna namjera) te primjenom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19) odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane odluke.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

9. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženica kao radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje tako da je na tužitelju kao poslodavcu teret dokaza namjere ili krajnje nepažnje tuženice te da postoji uzročno-posljedična veza između takvog postupanja upravo tuženice kao radnika i nastanka štete, a toga u spisu nema.

10. Zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je tuženica kao poslovođa prodavaonice na temelju Pravilnika o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadatka odgovorna za manjkove robe na inventurama ne otklanja obvezu tužitelja kao poslodavca da dokaže da je šteta nastala upravo namjerom ili krajnjom nepažnjom tuženice kao radnika.

11. Sukladno čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga nisu odlučni žalbeni navodi tužitelja kojima navodi svoje uvjerenje o dostatnosti predloženih dokaza iz podneska od 17. srpnja 2020. i priložene materijalne dokumentacije.

12. Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka kao i opisu poslova radnog mjesta poslovođe prodavaonice kao podzakonskim propisom ne mogu biti propisane pa onda ni utvrđene činjenice čije ispunjenje je nužno da bi do odgovornosti radnika prema poslodavcu došlo.

13. Točni su žalbeni navodi da je tuženica štetu mogla počiniti i nečinjenjem, tj. propuštanjem radnji koje je trebala obaviti. Međutim, tuženik nije dostavio dokumentaciju koju je vještak od njega zatražio iz koje bi vještak mogao dati nalaz i mišljenje i odgovoriti na zadatak koji mu je odredio sud.

14. Neosnovano smatra tužitelj da je u postupku i bez nalaza i mišljenja sudskog vještaka dostatno dokazao odgovornost tuženice imajući u vidu već citiranu odredbu čl. 8. ZPP-a.

15. Navodi tužitelja da su utvrđenja i zaključci koje je prvostupanjski sud iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo nisu osnovani kod činjenice da tužitelj nije omogućio provođenje dokaza kojeg je sud odredio i time nije dokazao osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva. Nije dostatno da stranke u postupku smatraju da su neku činjenicu dokazale već je potrebno da nju utvrdi sud provođenjem dokaza.

16. Naime, u ponovljenom postupku tužitelj je predložio saslušati članove inveturne komisije na okolnost „utvrđenja predmetnog manjka“, a na okolnost „visine manjka po potrebi provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja što je sud sve prihvatio i specificirao zadatak vještaku. Vještak je od tužitelja zatražio dodatnu dokumentaciju, ali ju tužitelj nije dostavio niti vještaku dao ikakav odgovor pa je posljedično tome vještak spis vratio sudu bez provođenja vještačenja. Naknadno na ročištu tužitelj je svoje postupanje obrazložio da nema pristup dokumentaciji iz 2016. godine kada je predmetni manjak nastao. Tek potom je sud odlučio da daljnje dokaze neće provoditi.

17. Mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da saslušanjem predloženih svjedoka (članova inventurne komisije) ne bi moglo dovesti do utvrđivanja okolnosti na koje je već ukidnom odlukom ukazao ovaj sud.

18. Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem tužitelj je trebao dokazati visinu manjka, a kako je prema vlastitoj izjavi tužitelja u nemogućnosti pribaviti inventuru od prethodne 2015. godine sa stanjem zaliha na dan 31. prosinca 2015., interne pravilnike o „kalu, rasipu i lomu“ ni bilo koju drugu dokumentaciju koju je vještak zatražio pravilno je sud prvog stupnja odlučio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Provođenje nekih drugih dokaza kojima bi dokazao ono na što je ukidnom odlukom ukazao ovaj sud tužitelj nije niti predložio.

19. Stoga, žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini dosuđenog iznosa (čl. 155. ZPP-a), time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević