Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-918/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-2163/2019-24 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-2163/2019-24 od 17. prosinca 2025. u dosuđenom dijelu stavka I izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-2163/2019-24 od 17. prosinca 2025. u dosuđenom dijelu stavka II izreke i u stavku III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.831,81 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2025. i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati preplaćeni iznos kredita u ukupnom iznosu od 5.574,91 €

(pettisućapetstosedamdesetčetirieuraidevedesetjedancent) i to po osnovu preplaćenih kamata iznos od 1.848,90 €, po osnovu tečajne razlike iznos od 3.548,73 € te iznos od 177,28 € po osnovu nepripadno zaračunatih i naplaćenih zakonskih zateznih kamata sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče:

na iznos od 177,28 € od 30.09.2015. do isplate,

za preplaćene kamate

- na iznos od 13,06 € od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 02.01.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.04.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.05.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 27.06.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.07.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.08.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 02.10.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.12.2008. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 04.05.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 03.08.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 04.01.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 19,80 € od 02.11.2013. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

za tečajnu razliku

- na iznos od 152,39 € od 29.12.2006. do isplate,

- na iznos od 28,03 € od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 33,60 € od 30.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,31 € od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,37 € od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 49,63 € od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,87 € od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 44,71 € od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 40,57 € od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 41,85 € od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 83,47 € od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 30,49 € od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 73,46 € od 30.08.2011. do isplate,

- na iznos od 67,81 € od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,00 € od 30.10.2011. do isplate,

- na iznos od 58,03 € od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 57,08 € od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 60,23 € od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 63,71 € od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 63,81 € od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 61,63 € od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 62,52 € od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 63,82 € od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 62,41 € od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 62,53 € od 30.08.2012. do isplate,

- na iznos od 61,24 € od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 58,84 € od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 61,76 € od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 62,82 € od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 62,40 € od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 58,13 € od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 61,09 € od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 61,77 € od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 60,44 € od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 56,50 € od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 54,06 € od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 56,23 € od 30.08.2013. do isplate,

- na iznos od 57,72 € od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 61,53 € od 30.10.2013. do isplate,

- na iznos od 59,43 € od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 60,37 € od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 61,14 € od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 52,37 € od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 53,65 € od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 52,99 € od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 51,71 € od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 51,13 € od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 51,38 € od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 53,00 € od 30.08.2014. do isplate,

- na iznos od 54,65 € od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 54,50 € od 30.10.2014. do isplate,

- na iznos od 55,33 € od 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 56,52 € od 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 56,02 € od 31.01.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 28.02.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.03.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.04.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.05.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.06.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.07.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.08.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.09.2015. do isplate, a sve u roku od 15 dana“.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.831,81 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2025.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupaka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o [broj kredita] zaključenog 23.11.2006. između tužitelja EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek d.d. - pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora, potvrđenog 27.11.2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod brojem OU-297/06-1, a koje u:

- čl. 3. st. 1.t. 3. u dijelu koji glasi: „Kredit .... podmiruje se u kunama

obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja..“;

- čl. 4. st. 1. i 2. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju potpisom na ovom ugovoru”.

II. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja u st. II. koji glasi:

"II/ Utvrđuje se ništetnim Aneks uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen dana 02.03.2016.god. između tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. pravnog prednika tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB 14036333877, kao kreditora , solemniziran po vd javnog bilježnika Zrnki Stamatoskoj iz [adresa] pod brojem OV-691/16 02.03. 2016.god.".

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati preplaćeni iznos kredita u ukupnom iznosu od 5.574,91 €

na iznos od 177,28 € od 30.09.2015. do isplate,

za preplaćene kamate

- na iznos od 13,06 € od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 02.01.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.04.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.05.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 27.06.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 29.07.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.08.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 02.10.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 28.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,06 € od 30.12.2008. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 22,04 € od 04.05.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 03.08.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 04.01.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 31,70 € od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 28,71 € od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 19,80 € od 02.11.2013. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 118,80 € i to:

- na iznos od 6,60 € od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.12.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 € od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 03.02.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.05.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.06.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 03.11.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.01.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.02.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.03.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 02.05.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 2,97 € od 01.09.2015. do isplate;

za tečajnu razliku

- na iznos od 152,39 € od 29.12.2006. do isplate,

- na iznos od 28,03 € od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 33,60 € od 30.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,31 € od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,37 € od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 49,63 € od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,87 € od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 44,71 € od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 40,57 € od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 41,85 € od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 83,47 € od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 30,49 € od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 73,46 € od 30.08.2011. do isplate,

- na iznos od 67,81 € od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,00 € od 30.10.2011. do isplate,

- na iznos od 58,03 € od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 57,08 € od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 60,23 € od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 63,71 € od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 63,81 € od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 61,63 € od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 62,52 € od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 63,82 € od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 62,41 € od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 62,53 € od 30.08.2012. do isplate,

- na iznos od 61,24 € od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 58,84 € od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 61,76 € od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 62,82 € od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 62,40 € od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 58,13 € od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 61,09 € od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 61,77 € od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 60,44 € od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 56,50 € od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 54,06 € od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 56,23 € od 30.08.2013. do isplate,

- na iznos od 57,72 € od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 61,53 € od 30.10.2013. do isplate,

- na iznos od 59,43 € od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 60,37 € od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 61,14 € od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 52,37 € od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 53,65 € od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 52,99 € od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 51,71 € od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 51,13 € od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 51,38 € od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 53,00 € od 30.08.2014. do isplate,

- na iznos od 54,65 € od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 54,50 € od 30.10.2014. do isplate,

- na iznos od 55,33 € od 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 56,52 € od 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 56,02 € od 31.01.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 28.02.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.03.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.04.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.05.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.06.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 31.07.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.08.2015. do isplate,

- na iznos od 56,71 € od 30.09.2015. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.217,81 € i to:

- na iznos od 2,25 € od 30. 01.2007. do isplate,

- na iznos od 3,32 € od 28.02.2007. do isplate,

- na iznos od 3,28 € od 29.03.2007. do isplate,

- na iznos od 3,16 € od 30.04.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 € od 30.05.2007. do isplate,

- na iznos od 6,60 € od 29.06.2007. do isplate,

- na iznos od 7,66 € od 30.07.2007. do isplate,

- na iznos od 6,73 € od 30.08. 2007. do isplate,

- na iznos od 5,96 € od 27.09.2007. do isplate,

- na iznos od 21,33 € od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 166,31 € od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 10,15 € od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 152,91 € od 30.01.2008. do isplate,

- na iznos od 4,03 € od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 0,96 € od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,24 € od 29.04.2008. do isplate,

- na iznos od 6,03 € od 29.05.2008. do isplate,

- na iznos od 5,97 € od 27.06.2008. do isplate,

- na iznos od 7,38 € od 29.07.2008. do isplate,

- na iznos od 6,97 € od 28.08.2008. do isplate,

- na iznos od 166,32 € od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 170,44 € od 30.10.2008. do isplate,

- na iznos od 0,94 € od 28.11.2008. do isplate,

- na iznos od 17,49 € od 30.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,81 € od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 14,98 € od 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 173,45 € od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,95 € od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,67 € od 04.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,06 € od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 5,24 € od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,22 € od 03.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,31 € od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,12 € od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,96 € od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 8,63 € od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,15 € od 04.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,81 € od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,11 € od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,59 € od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 16,44 € od 05.05.2010. do isplate,

- na iznos od 18,69 € od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,37 € od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 28,48 € od 30.08.2010. do isplate,

- na iznos od 11,28 € od 31.09.2010. do isplate.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.831,81 € (tisućuosamstotridesetjedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 104,38 € o d b i j a."

2. Protiv dijela presude, u dosuđujućem dijelu stavka I izreke i u stavku II izreke u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata te u stavku III izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1. 831,81 eur žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 ,155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP).Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 23. studenog 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te zateznih kamata od plaćanja do 30. rujna 2015. na preplaćene iznose time da sklopljen Aneks navedenog ugovora dana 2. ožujka 2016.

6. U žalbenom postupku sporno je, da li je predmetna odredba koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetna i da li tužitelj ima pravni interes na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim navedenih odredbi kao i pravo na isplatu obzirom na sklopljeni Aneks.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa osnovani su žalbeni pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek s tužiteljem sklopio 23.11.2006. Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđenog 27.11.2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz

[adresa] pod brojem: OU.-297/06-1;

- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za kupnju i adaptaciju kuće u iznosu od 40.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama uz rok otplate 20 godina;

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,30 % godišnje, dekurzivno te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

- da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;

- da je tužitelj s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria Bank zaključio 02.03.2016. Aneks uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kojim je utvrđeno da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 14.503,09 kn.

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja;

- da je izveden dokaz saslušanjem djelatnika tuženika;

- da se o spornim odredbama u naprijed sastavljenom ugovoru nije pregovaralo;

- da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna;

- da je izveden dokaz knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Dajani Vuković;

- da prema nalazu vještaka ukupna razlika kamata iznosi 1.848,90 eura i to kao razlika između više i manje plaćenih iznosa, a ukupna tečajna razlika iznosi 3.548,73 eura kao razlika između više i manje plaćenih iznosa, odnosno ukupna razlika anuiteta iznosi 5.397,63 eura; da zatezna kamata od plaćanja do 30. rujna 2015. na preplaćene iznose iznosi 2.192,12 € ; da je konverzijom priznata preplata u iznosu od 2.014,84 €; da dio zateznih kamata obračunatih do 30. rujna 2015. iznosi 177,28 € (2.192,12 – 2.014,84); da ukupno potraživanje tužitelja iznosi 5.574,91 € (5.397,63+177,28);

- da iz nalaza proizlazi da prema prvom otplatnom planu visina nedospjele glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 122.501,02 kn, a prema aneksu je utvrđena glavnica u visini od 137.700,30 kn, a što znači da je utvrđena viša glavnica za 15.199,28 kn.

- da tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dok je tuženik naveo da nema računskih prigovora u odnosu na utvrđenje visine razlike anuiteta i zatezne kamate, ali prigovorio izračunu razlike u glavnici i metodologiji koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu;

- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke;

- da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila Slavonska banka d.d. Osijek koja je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016.; da je kolektivnom presudom obuhvaćeno razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt i da u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni;

- da se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi;

- da je Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d.

Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb:

- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 11. lipnja 2019. zahtjev je podnijet unutar zastarnog roka od 5 godina;

- da priznatim iznosom preplate u konverziji nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule;

- da iako su stranke zaključile Aneks ne radi se o novacionom ugovoru;

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog ugovora koji je bio na snazi do dana sklapanja konverzije i da se sklapanjem konverzije tužitelj nije odrekao prava na punu restituciju i povrat stečenog bez osnove te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018-dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu doveden u sumnju, osim u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatom.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u preostalom dijelu su bez pravnog uporišta.

15. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da su stranke dana 2. ožujka 2016. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

16. Jednako tako, prvostupanjskom odlukom kojom je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 23. studenog 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

17. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

18. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

19. Međutim, u odnosu na žalbene navode ukazuje se da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i djelatnika tuženika iz čijeg iskaza proizlazi da se o predmetnim odredbama nije pregovaralo te je u tom dijelu prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Naime, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorene odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

21. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

22. U konačnici, prednik tuženika je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

23. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.

25. Između ostalog, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

26. Jednako tako, nisu od važnosti tuženikove žalbene tvrdnje da se odluke u parnici „Potrošač“ ne mogu odnositi na ovaj predmet iz razloga što je ugovor o kreditu tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka te parnice i koja je u spornom razdoblju iz te parnice bila samostalna pravna osoba koja je pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. tek 2009.

27. Naime, prije pokretanja tog spora radi kolektivne zaštite potrošača (4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12.) došlo je do pripajanja Slavonske banke d.d. tuženikovu predniku koji jest bio tuženik u kolektivnom sporu kao što bi to bila i Slavonska banka d.d. Osijek da je kao pravni subjekt postojala u vrijeme pokretanja kolektivnog spora "Potrošač", 4. travnja 2012.

28. Ugovorni odnosi u kojima je sudjelovala tadašnja Hypo Alpe Adria Bank d.d., što uključuje i ugovore o kreditu Slavonske banke d.d., čiji je pravni slijednik bila Hypo Alpe Adria Bank d.d. i u čije pravne odnose je ta banka stupila kao pravni slijednik u trenutku pripajanja Slavonske banke d.d., razmatrani su u predmetu "Potrošač", kroz test poštenja i to kako ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tako i ugovorne odredbe o kamatnim stopama. Hypo Alpe Adria Bank d.d., kao univerzalni pravni sukcesor stupila je u sva prava i obveze pripojenog društva, jer je pripajanjem temeljem zakona došlo do univerzalne sukcesije koja osim što izaziva prijenos prava i obveza ujedno dovodi do procesno pravnog sljedništva.

29. Stoga je trgovačko društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. stupilo u sve pravne odnose nekadašnje Slavonske banke d.d., kao ugovorna strana, te je to razlog zašto Slavonska banka d.d., nije obuhvaćena presudama u postupku kolektivne zaštite, pa kada se u izreci presude u predmetu "Potrošač", govori u ugovorima Hypo Alpe Adria Bank d.d., sada Addiko bank d.d., isto podrazumijeva sve ugovore koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojima je pravni slijednik Slavonske banke d.d., Hypo Adria Bank d.d., sudjelovala kao kreditor, a tuženik je slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2016.

30. Nadalje, na žalbene navode valja reći da slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu od 2. ožujka 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.

31. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu od 23. studenog 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

32. Nadalje, nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora kako je to navedeno u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

33. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u navedenom dijelu pravilno primjeno materijalno pravo iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

34. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pobijani dio prvostupanjske odluke kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i zateznih kamata na iznos preplate od plaćanja od 30. rujna 2019., valja reći kako između stranaka sklopljenog Aneksa obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

35. Nadalje, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks 2. ožujka 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio ukupnu razliku anuiteta odnosno razliku kamata u iznosu od 1.848,90 eura i tečajnu razliku u iznosu od 3. 548.73 eura kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika i dosudio tužitelju traženu razliku preplaćenog iznosa kao i zatezne kamate od plaćanja do 30. rujna 2015. u iznosu od 177,28 eura.

36. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje u tekstu: ZPK) je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima.

37. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

38. Stoga, zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 2. ožujka 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

39. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO).

40. Nadalje, isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. - 79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO).

41. U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

42. Jednako tako, za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa od 2. ožujka 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije.

43. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneks uz ugovor o kreditu od 2. ožujka 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu.

44. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

45. Slijedom navedenog Aneksa od 2. ožujka 2016. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 2. ožujka 2016. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope.

46. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz Ugovora od 23. studenog 2006. jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa.

47. Stoga, pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

48. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa od 2. ožujka 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

49. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks od 2. ožujka 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

50. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks od 2. ožujka 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati.

51. Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

52. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu ĐŽ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

53. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalazi.

54. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

55. Stoga je, sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa.

56. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Aneksa od 2.ožujka 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 2. ožujka 2016. sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.

57. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Aneksa od 2. ožujka 2016. suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO.

58. Stoga, obzirom na sve navedeno valjao je žalbu tuženika djelom prihvatiti a dijelom odbiti, te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

59. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda E i Đ od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

60. Stoga je, slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu i u odluci o troškovima te odlučiti kao u stavku II. izreke ove odluke.

61. Kako je tuženik uspio sa žalbom djelomično odnosno u odnosu na zahtjev za isplatom, to tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe sukladno razlozima navedenim glede odluke o trošku parničnog postupka, to je o troškovima tuženika odlučeno na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a kao u stavku III. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte