Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-401/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-812/2021-22 od 20. svibnja 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj P-812/2021-26 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-812/2021-22 od 20. svibnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-812/2021-26 od 23. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom rješenjem, je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete u vidu pravične naknade isplatiti 1. tužitelju ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.700,- EURa (slovima: dvijetisućesedamsto EURa) zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos od 02. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete u vidu pravične naknade isplatiti 2. tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; iznos od 1.990,- EURa (slovima: tisućudevetstodevedeset EURa) zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos od 02. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da 1. tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.174,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presudom, ispravljene rješenjem, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 261. stavak 3. ZPP-a koju ističe žalitelj jer je vještak dao nalaz i mišljenje, dodatno se usmeno očitovao i otklonio prigovore tuženika te njegov nalaz i mišljenje ne sadrže proturječnosti ili nedostatke.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, a koja je povreda posljedica štetnog događaja od 11. svibnja 2017. kojeg je uzrokovao tuženik. Za predmetni štetni događaj je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-533/2017 od 16. svibnja 2018. osuđen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, dalje: Kazneni zakon/11), a koje je počinjeno na štetu ovdje tužitelja.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj te ga obvezao naknaditi tužiteljima neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to u iznosu od 2.700,00 eura tužiteljici, a 1.990,00 eura tužitelju te je u cijelosti prihvatio tužbene zahtjeve, kako je navedeno pod točkama I i II izreke pobijane presude.

8. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. U žalbenom postupku tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete te ističe doprinos tužiteljice nastaloj šteti.

10. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K- 533/2017 od 16. svibnja 2018. tuženik osuđen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 1. Kaznenog zakona/11, a koje je počinjeno na štetu ovdje tužitelja (list 6. -9. spisa),

- da je u činjeničnom opisu kaznene presude navedeno da je tuženik 11. svibnja 2017. u [adresa], poslije kraće komunikacije s tužiteljima (od kojih mu je I tužiteljica bivša supruga), a zbog ranije poremećenih međuljudskih i imovinskih odnosa, rekao im da je sada kraj, a potom, pristajući da ugrozi tjelesni integritet tužitelja, iz pojasa hlača izvadio pištolj tamne boje nepoznate marke, kalibra 7,62x25, te je repetiranjem stavio metak u cijev pištolja i uperio pištolj prema mjestu gdje su imenovani stajali, uslijed čega su se tužitelji okrenuli i u strahu za svoj život počeli trčati prema obližnjoj šumi ostavivši bicikle pored ceste, a nakon što je prema njima u njihovu neposrednu blizinu ispalio šest hitaca, te je trčao za istima; ali do ozljeđivanja zahvaljujući slučaju nije došlo, već su tužitelji pobjegli u šumu odakle su se sakrili od tuženika,

- da je kaznenom presudom tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine tre je određeno da se na temelju članka 56. Kaznenog zakona/11 kazna zatvora neće izvršiti ukoliko kroz vrijeme od 5 godina ne počini novo kazneno djelo,

- da je kaznenom presudom tuženiku izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ovdje tužitelja u trajanju od 5 godina.

11. Tuženik u žalbi najprije ističe da osuđujuća presuda u kaznenom postupku ne dokazuje da je imao namjeru lišiti života tužitelja te da sama presuda ne znači da tuženici imaju pravo na naknadu štete.

12. Navedeni žalbeni navodi nisu od osnovani. Naime, sud prvog stupnja je na temelju kaznene presude (kao i iz iskaza tužitelja) utvrdio samo odgovornost tuženika za štetni događaj, a što je i u skladu s odredbom članka 12. stavak 3. ZPP- a, dok je u odnosu na visinu štete, odnosno nastale posljedice po tužitelje radi utvrđenja opsega povrede prava osobnosti na njihovo tjelesno i duševno zdravlje, proveo dokazni postupak.

13. Sud je u postupku proveo dokaz vještačenjem, i to po vještakinji Jasminki Oštrek, specijalistici psihijatrije, koja je na temelju spisa, medicinske dokumentacije kao i na temelju neposrednog pregleda i razgovora s tužiteljima, dala nalaz i mišljenje (list 38.-54. spisa) te se dodatno na ročištu očitovala na prigovore tuženika (list 68. -71. spisa).

13.1. U odnosu na tužiteljicu, vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je ŽĐ doživjela snažni traumatski događaj zbog kojeg joj je pružena stručna pomoć. Uzimala je anksiolitike za spavanje te navela se radi o prolongiranoj mješovitoj anksiozno depresivnoj reakciji i promjene stabilnosti psihofizičkog integriteta. S obzirom na specifičnu situaciju te blizinu osobe koja je izazvala traumatski događaj, često se javljaju ponovni strahovi, nelagoda u susretu s njim, iako je od traumatskog događaja proteklo šest godina. Radi se o prolongiranoj stresnoj reakciji, koja u ovom slučaju prelazi vremenski period od šest mjeseci te se mora govoriti o prolongiranoj mješovitoj anksiozno depresivnoj reakciji. Njezine aktivnosti više nisu iste; stabilnost psihofizičkog integriteta nije jednaka za sve osobe, "dozvoljeno" je različito doživjeti i nositi se s posljedicama traumatskog događanja, a ista trauma ne ostavlja iste posljedice kod svih pacijenata. Pri samom događaju trpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 15 minuta, i to strah za vlastiti život te je u tom vremenskom periodu došlo do smirivanja situacije, jer je došla policija i tužiteljica je odvezena na sigurno u policiju. Za vrijeme obrade, povratka kući, ponovnog odlaska na hitnu pomoć, javlja se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 7 dana te sekundarni strah slabog intenziteta 30 dana. Taj strah je dolazio povremeno, u nekoliko navrata, kada bi aktualizirala bilo kakva situacija tijekom ovih godina kada se osjećala uznemireno od strane tuženog. Proizlazi da je ovaj poremećaj ostavio za posljedicu smanjenje životnih aktivnosti te prolongiranu miješanu anksioznu depresivnu simptomatiku koja evidentno ipak nije bila u toj mjeri da je iziskivala stručnu psihijatrijsku pomoć, te specifično psihijatrijsko liječenje, već su se simptomi mogli kupirati anksioliticima i povremeno hipnoticima. Trajno smanjenje životnih aktivnosti (blaži oblik smetnji) od 5%.

13.2. U odnosu na tužitelja, vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je ZĐ pri samom događaju trpio primarni strah za vlastiti život u trajanju od 15 minuta, da je u tom vremenskom periodu došlo do smirivanja situacije, da je došla policija te je odvezen u policijsku postaju. Kod istog se javio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, i u tom razdoblju nije mogao obavljati planirane poslove, niti se koncentrirati na eventualne složenije aktivnosti. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 7 dana te slabijeg intenziteta 30 dana, u kojem se osjećao nelagodno i povremeno se budio. Strah je dolazio povremeno u nekoliko navrata kad bi se aktualizirala bilo kakva situacija tijekom ovih godina kada se osjećao uznemireno od strane tuženog. Tegobe nisu bile takvog intenziteta da bi zahtijevale bilo kakvu psihijatrijsku terapiju te se je tužitelj s njima mogao zadovoljavajuće nositi. Tegobe od strane srca ili povišenog šećera ne mogu se značajnoj, forenzički dokazivoj korelaciji, prihvatiti kao isključivu posljedicu traumatskog zbivanja. Poremećaj prilagodbe kao takav javlja se unutar mjesec dana od stresnog događaja, i obično ne prelazi šest mjeseci u trajanju, te se može reći da je ovaj poremećaj trajao zaključno do šest mjeseci. Trajnih psihičkih posljedica nema osim kada se podsjeti na inkriminirani događaj, i tada se javlja uznemirenost praćena vegetativnom reakcijom.

13.3. Na ročištu je vještakinja u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja te je prema stavu prvostupanjskog suda, a i ovog suda, otklonila sve prigovore tuženika.

14. Tuženik u žalbi određeno ističe da se radi o neznatnoj šteti kod oboje tužitelja. Smatra da je doprinos tužiteljice šteti barem 50% jer se odbila liječiti kod psihijatra odnosno nije uzimala kakvu terapiju te da poremećaj spavanja nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a da tuženik, osim jedne liječničke potvrde, ne dostavlja dokumentaciju te da njegovo pogoršanje zdravstvenog stanja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

15. Prigovor doprinosa tužiteljice nastaloj šteti nije osnovan te, suprotno žalbenim navodima, razlog nejavljanja psihijatru zbog straha od osude okoline, nije razlog zbog kojeg nije utvrđeno postojanje doprinosa tužiteljice nastaloj šteti. Naime, vještakinja je ocijenila da smanjenje životnih aktivnosti te prolongirana miješana anksiozna depresivna simptomatika tužiteljice nije bila u toj mjeri da je iziskivala stručnu psihijatrijsku pomoć te specifično psihijatrijsko liječenje, već su se simptomi mogli kupirati anksioliticima i povremeno hipnoticima. Osim toga, iz spisa, kao niti iz vještačenja, ne proizlazi da je tužiteljica i bila upućena na liječenje kod psihijatra pa da je isto odbila. Nadalje, vještakinja je na ročištu obrazložila da ne može tvrditi kako bi tužiteljica reagirala na terapiju kod psihijatra, odnosno bi li ona bila bolje te da je moguće da se radi o PTSP-u, ali da o tome nema forenzičkih elemenata i da je teško reći u kojem postotku bi joj bilo bolje, a kada nepovoljna okolina stalno stvara uznemirenost kod pacijenta, onda je ta učinkovitost znatno manja.

16. U odnosu na navode da poremećaj spavanja kod tužiteljice te pogoršanje zdravstvenog stanja kod tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, ističe se navedeni prigovori nisu osnovani te su otklonjeni na ročištu dodatnim saslušanjem vještakinje. Tako je obrazloženo da je tužiteljici liječnica propisala Sanval za spavanje i Normabel za smirenje nakon štetnog događaja, a da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu učestalih srčanih aritmija te je pod kontrolom kardiologa i uzimao lijekove, a što je navedeno i u medicinskoj dokumentaciji. Ujedno, ponovo se ističe da je vještakinja, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, i osobno pregledala oboje tužitelja prije davanja nalaza i mišljenja te izvršila uvid u zdravstvene kartone tužitelja.

17. U odnosu na tvrdnje o tome da se radi o samo neznatnoj šteti kod oboje tužitelja, odnosno da sve okolnosti ne opravdavaju dosuđene iznose, ističe se kako slijedi.

17.1. Tužitelji su nakon provedenih vještačenja i na temelju gore navedenih činjenica postavili tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini od 2.700,00 eura za tužiteljicu te 1.990,00 eura za tužitelja, koje je iznose sud prihvatio u cijelosti. S obzirom na nalaz i mišljenje vještakinje i iskaze tužitelja, ovakvim utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo.

17.2. Prema članku 1100. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.3. Sud je primijenio navedene odredbe i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je uzeo u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka kao posebne okolnosti ovog postupka odnosno okolnosti počinjenja kaznenog djela kao i činjenicu da je isti uzrokovan od strane bivšeg supružnika prvotužiteljice te da su tužitelji nedvojbeno pretrpjeli strah velikog intenziteta. Naime, tužitelj je izravno doveo u opasnost živote tužitelja te uzrokovao, osim procijenjenog straha, i tegobe s psihološkog aspekta, sve kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka. Tako je kod tužiteljice, u bitnome, zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 5% te je razvila konverzivni poremećaj, dijagnosticiran joj je anksiozni poremećaj te poremećaj spavanja te je došlo do pogoršanja uz slabost i umor, sniženje energije, a uzima i lijekove za smirenje i za spavanje, a doze lijekova su pojačane. Kod tužitelja se javio poremećaj prilagodbe unutar mjesec dana od stresnog događaja te je trajao zaključno do šest mjeseci, šećer definitivno nije imao prije štetnog događaja, iako je možda imao predispoziciju za isti, a što je proživljeni stres možda potencirao. U svakom slučaju, iako kod tužitelja nije zaostalo smanjenje životne aktivnosti u određenom omjeru kao trajna posljedica, zbog štetnog događaja je pretrpio određene posljedice po duševno zdravlje.

17.4. Osim toga, ovaj sud dodatno ističe da utvrđene posljedice po duševno zdravlje tužitelja, upravo u konkretnim okolnostima počinjenja gore opisanog kaznenog djela, kojim su u opasnost bili dovedeni životi tužitelja, a ujedno je zbog ranije poremećenih odnosa te svih okolnosti tužitelju i izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, imaju i veću težinu od onih koje bi eventualno bile utvrđene kao posljedica nekog drugog štetnog događaja, koji bi, primjerice, bio učinjen nepažnjom štetnika, odnosno težina izravnog napada na osobu ne može se izjednačiti s posljedicama drugih štetnih događaja. Stoga, pretrpljeni strah i naknadno proživljeni stres te posljedice po duševno zdravlje tužitelja u vezi ovog štetnog događaja, opravdavaju visinu dosuđenih naknada u smislu članka 1100. ZOO-a.

18. Slijedom svih opisanih okolnosti sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da tužiteljima pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u dosuđenim iznosima.

19. Dakle, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je odluku pod točkama I i II izreke valjalo potvrditi.

20. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP- a, a tuženik istoj određeno i ne prigovara.

21. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove odluke.

22. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa je sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II izreke

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić