Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1851/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: HAMAG-Bicro), OIB: 25609559342, Zagreb, Ksaver 208, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-491/2024-7 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-491/2024-7 od 14. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopustivosti ovrhe koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tužene protiv ovršenika ovdje tužiteljice u predmetu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-708/2024.
2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužena osporava navode žalbe te predlaže da sud drugog stupnja žalbu odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne činjenice:
- da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja 16. studenoga 2016. pokrenuo naplatu dospjelog potraživanja dostavom Finacijskoj agenciji (u daljnjem tekstu FINI) bjanko zadužnice na prisilnu naplatu,
- da je FINA 17. studenoga 2020. prestala postupati po bjanko zadužnici jer tri godine od dostave zadužnice FINI niti u posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate,
- da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovno, budući tražbina nije bila naplaćena, temeljem iste ovršne isprave dostavio FINI zahtjev za izravnu naplatu 24. travnja 2024.
- visina potraživanja.
6. Sporno je bilo pravno pitanje, koje je sporno i u ovom žalbenom postupku, da li je u konkretnom slučaju došlo do zastarijevanja predmetne tražbine sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a) odnosno da li je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO.
7. Pošavši od utvrđenja da je isprava temeljem koje se traži naplata u konkretnom slučaju bjanko zadužnici iz 2007. na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren kod javnog bilježnika pa da se ne radi o javnobilježničkom aktu u smislu čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 16/07), ali da ista predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 u daljnjem tekstu OZ), da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO, da je zastarni rok počeo teći danom ovršnosti bjanko zadužnice odnosno sljedeći dan nakon što je tuženik isplatio iznos garancije HBOR-u, dakle 11. kolovoza 2016., da je zastara prvi puta bila prekinuta 9. studenoga 2016. dostavom FINI osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice, da je FINA 17. studenoga 2020. prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika pozivom na čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da tužiteljica nije podmirila dužnu tražbinu, da je 24. travnja 2024. tuženik ponovno dostavio FINI zahtjev za izravnu naplatu čime je opet prekinuo tijek zastare sud prvog stupnja utvrdio je da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te da je zastarni rok od 5 godina počeo ponovno teći od dana okončanja prvog postupka odnosno od trenutka kad je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate 17. studenoga 2020. pa kako od 17. studenoga 2020. pa do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom temeljem iste ovršne isprave koji je na FINA-i zaprimljen 24. travnja 2024. nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO prigovor zastare ocijenio je neosnovanim te posljedično navedenom tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
8. Sa navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
9. Pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP.
10. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne pravne situacije od strane žaliteljice bez da navodi u kojem bi točno dijelu činjenično stanje ostalo netočno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).
11. Tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio , a koja utvrđenja tužiteljica žalbom niti ne osporava, da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo pri FINI postupak izravne naplate predmetnog potraživanja u kojem postupku nije uspio naplatiti svoju tražbinu niti u roku od 3 godine zbog čega je FINA, sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila isto iz svog očevidnika naplate 17. studenoga 2020.
12. Tijekom postupka tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije niti tvrdila niti dokazala, jer to ne proizlazi iz niti jednog provedenog dokaza, da bi do nemogućnosti naplate u tom postupku došlo zbog krivnje ovdje tuženika. Naime, podnošenjem prijedloga vjerovnika protiv dužnika radi provođenja postupka naplate njegovog potraživanja zastarijevanje se ne bi prekidalo samo u slučaju da je tuženik kao vjerovnik npr. odustao od svog prijedloga ili ako bi u zakonom propisanom roku propustio poduzeo određenu radnju potrebnu da bi se postupak naplate nastavio ili na neki drugi skrivljeni način uzrokovao nemogućnost naplate, a što tužiteljica u svojoj žalbi niti ne tvrdi da bi se u konkretnom slučaju ostvarilo. Stoga pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju, pokretanjem postupka naplate, došlo do prekida zastare predmetnog potraživanja.
13. Posljedično navedenom činjenica da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije uspio protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenika, u postupku izravne naplate naplatiti predmetno potraživanje sama po sebi nije dovoljna da bi sud mogao zaključiti da bi tuženik bio kriv za nemogućnost napate, u kojem slučaju ne bi došlo do prekida zastare , pa se zaključci suda prvog stupnja da je pokretanjem navedenog postupka došlo do prekida zastare, da je nakon dovršetka istog vrijeme za zastarijevanje počelo teći iznova te da od tada do pokretanja novog postupka ovrhe nije protekao rok iz čl. 225. ZOO, (koji se primjenjuje u konkretnom slučaju a što žaliteljica i sama ističe u svojoj žalbi), odnosno da predmetno potraživanje nije zastarjelo, ukazuju pravilnim.
14. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare tužiteljice ocijenio neosnovanim te posljedično tome tužbeni zahtjev odbio.
15. Kako donošenjem pobijane presude niti u postupku koji je prethodio istom nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st . 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
