Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1187/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Gordanu Maroviću, odvjetniku iz Marović i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8515/2023-7 od 17. prosinca 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8515/2023-7 od 17. prosinca 2024. u pobijanoj točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mr. sc. Joze Rotima, poslovni broj Ovrv-182/2010 od 05.02.2010.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužiteljici PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv točke I. navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužiteljici dosude troškovi sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-25129/2023 od 25.5.2023. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani člankom 50. st. 1. t. 5. i 11. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ), a s obzirom na istaknuti prigovor da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika zastarjela te je prošao rok u kojem je tuženik mogao tražiti ovrhu predmetne tražbine.

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li osnovan prigovor zastare potraživanja.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno:

- da je tuženik na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-182/10 od 05.02.2010., podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e dana 06.12.2011. (list 30 spisa) te je FINA na temelju toga Zahtjeva dana 21.12.2011. (list 33 spisa) vratila osnovu tuženiku s naznakom: „Za navedeni OIB ovršenika niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.“,

- da je tuženik na temelju predmetnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-182/10 od 05.02.2010., podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e u prosincu 2012. te je FINA na temelju toga Zahtjeva dana 19.12.2012. vratila osnovu tuženiku s naznakom: „ za navedeni OIB niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.“ (list 29 spisa),

- da je tuženik na temelju predmetnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-182/10 od 05.02.2010., podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e dana 23.04.2014. te je FINA na temelju toga Zahtjeva dana 24.04.2014. vratila osnovu tuženiku s naznakom: „ za navedeni OIB niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.“ (list 29 spisa) - da je uz dopis od 13.02.2023. dostavljena osnova za naplatu – rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Joze Rotima posl. br. Ovrv- 182/10 od 05.02.2010., ovršenikovom dužniku – poslodavcu tužiteljice radi provedbe ovrhe na plaći, a koju je poslodavac tužiteljice uredno zaprimio dana 27.02.2023. (list 42-43 spisa),

- da je predmetni Zahtjev za izravnu naplatu dostavljen FINA-i dana 14.03.2023. te je FINA temeljem navedenog zahtjeva započela sa zapljenom novčanih sredstava na računima tužiteljice.

8. Odredbom čl. 233. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je, da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

8.1. Odredbom čl. 241 ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

8.2. Odredbom čl. 242 st. 1 ZOO-a propisano je da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

9. Odredbom čl. 245 st. 1 ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, stavkom 6. istog članka propisano je da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da razlozi zbog kojih je tuženiku osnova za plaćanje četiri puta vraćena, a zbog čega je ovrha izravnom naplatom kod Financijske agencije ostala bezuspješnom, nisu razlozi koji leže na tuženiku u smislu odredbe čl. 242 ZOO-a jer upravo tužiteljica u tom trenutku, prema podacima FINE, nije imala otvorene račune kod banaka u JRR temeljem kojih se navedena ovrha mogla uspješno provesti zbog čega ovaj sud utvrđuje da je u sva četiri slučaja došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, a posljednji put, koji je prethodio predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu, dostavljanjem osnove za naplatu poslodavcu tužiteljice u veljači 2023. zbog čega u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tuženika.

11. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZOO, kada je sud zaključio da je u konkretnom slučaju zadnji put došlo do prekida zastare predmetne tražbine u veljači 2023. jer je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tužiteljice, sve u smislu čl. 241 ZOO-a, te da nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233 st. 1 ZOO a nakon pokretanja postupka 2014.

12. U dilemi ima li pokrenuti postupak radi ostvarivanja tražbine koji je dovršen vraćanjem osnove za plaćanje učinak prekida zastare i da li slijedom toga zastari rok počinje teći iznova, ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave postupka, i na kojoj od stranaka leže razlozi takve obustave, odnosno vraćanje osnove za plaćanje i bezuspješne naplate, a u konkretnom slučaju, takvi razlozi ne leže na tuženiku.

13. U konkretnom slučaju iz utvrđenja u postupku ne proizlazi, da bi Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje koje je pokrenuto po zahtjevima ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, iz razloga koji bi se mogli pripisati odluci ovrhovoditelja, već da se radi o nemogućnosti izvršenja, zbog razloga na strani ovršenika tj. tužiteljice.

14. Prema čl. 23. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 91/10, dalje: ZPONS), podaci iz Jedinstvenog registra računa koji se odnose na građane nisu javni i na njih se primjenjuje zakon kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, pa je iste mogao dobiti samo sud ili drugo nadležno tijelo, a ne i tuženik. Zato tužiteljica neosnovano prigovara da je tuženik znao ili mogao znati da će njegovi zahtjevi za izravnu naplatu biti odbačeni jer podatke o tome da ovršenica nema otvoren račun kod niti jedne banke, tuženik nije mogao dobiti.

15. Vraćanje osnove za plaćanje ne može se smatrati odbačajem zahtjeva u smislu čl. 242. st. 2. ZOO, kako to tumači tužiteljica, već isto predstavlja nemogućnost izvršenja za koju ne može biti odgovoran tuženik kao ovrhovoditelj.

16. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZOO pravilno primijenjeno, kada je ocijenjeno da ovrha nije nedopuštena radi zastare.

17. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte