Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3734/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 19, protiv 1-tuženika ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2-tuženika SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3-tuženice NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović i partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva ulica 70, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021-53 od 27. svibnja 2025. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021- 60 od 2. srpnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 583/2021-61 od 2. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021-53 od 27. svibnja 2025. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021-60 od 2. srpnja 2025. u dijelu točke II izreke kojim je 2-tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 6.976,64 eura sa zatraženim zateznim kamatama, u dijelu točke IV izreke kojim je 2-tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 16.815,29 eura sa zatraženim zateznim kamatama i u dijelu točke VI izreke kojom je 3-tuženoj naloženo da tužiteljici isplati iznos od 25.643,59 eura sa zatraženim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

Nalaže se 2-tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.976,64 eura i iznos od 16.815,29 eura sve sa zatraženim zateznim kamatama te 3-tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 25.643,59 eura sa zatraženim zateznim kamatama kao neosnovan. r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021- 53 od 27. svibnja 2025. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021-60 od 2. srpnja 2025. u točki I, III, V i VII izreke i u dijelu točke II izreke kojom je 1-tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 6.976,64 eura sa zatraženim zateznim kamatama, u dijelu točke IV izreke kojom je 1-tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 16.815,29 eura sa zatraženim zateznim kamatama i u dijelu točke VI izreke kojom je 1-tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 25.643,59 eura sa zatraženim zateznim kamatama i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-583/2021- 61 od 2. srpnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je 1-tuženiku isplatiti tužiteljici iznose od 11.012,91 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) od 3.322,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) i iznos od 1.375,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka V izreke). Nadalje naloženo je 1-tuženiku i 2-tuženiku da tužiteljici solidarno isplate iznos od 6.976,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke) te iznos od 16.815,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke). Nadalje naloženo je 1-tuženiku i 3-tuženici da tužiteljici solidarno isplate iznos od 25.643,59 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka VI izreke). Ujedno je naloženo tuženima da tužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.838,68 eura (točka VII izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženima da tužiteljici uz dosuđeni trošak prvostupanjskom presudom isplate solidarno i zatezne kamate na iznos troška od 16.838,68 eura od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Presudu i rješenje pobijaju tuženi zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlažu ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak te preinačenje prvostupanjskog rješenja u smislu žalbenih navoda odnosno ukidanje istog i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe na presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 65.146,81 eura na ime isplaćenih kredita od strane tužiteljice, a sredstva kojih kredita su, prema tvrdnjama tužiteljice, utrošena u uređenje nekretnina u vlasništvu 2-tuženika i 3-tuženice, koje su tužiteljica i 1-tuženik koristili za vrijeme braka a koje nakon razvoda braka koristi 1-tuženik.

6. U ovom stadiju postupka nesporno je da su tužiteljica i 1-tuženik bili u bračnoj zajednici koja je trajala od prosinca 2006. do studenog 2019. s time da je njihova zajednica faktično prestala u ožujku 2018. kada se tužiteljica iselila iz predmetnog stana.

6.1. Isto tako nije sporno da je kuća koja se nalazi na adresi [adresa] u vlasništvu 2-tuženika (oca 1-tuženika) i da je 3-tuženica vlasnica poslovnog prostora Caffe bara "[obrt]" na adresi [adresa] te da su tužiteljica zajedno sa 1-tuženikom određena sredstva , za vrijeme trajanja njihovog braka, utrošili na uređenje naprijed navedenih nekretnina kao i da su radovi na nekretnini u vlasištvu 2-tuženika vršeni tijekom 2009. a na poslovnom prostoru 3- tužene tijekom 2015.

6.2. Među strankama nije bilo niti prijeporno da je tužiteljica tijekom trajanja braka sklopila više ugovora o kreditu i to sa Zagrebačkom bankom d.d. Ugovore o namjenskom kreditu 7. kolovoza 2009. kojim joj je odobren kredit u iznosu od 30.000,00 eura, 27. kolovoza 2009. u iznosu od 5.000,00 eura i 3. kolovoza 2012. u iznosu od 8.000,00 eura te nakon toga 18. ožujka 2014. ugovor o kreditu sa Erste&Steiermarkische bank d.d. na iznos od 145.000,00 kn, koji ugovor o kreditu je sklopljen radi "zatvaranja" prethodno navedenih gotovinskih nenamjenskih kredita koje kredite je tužiteljica djelomično sama isplatila kao i činjenica da su sredstva ostvarena ugovorima o kreditu uložena u adaptacije dijela naprijed navedene kuće u vlasništvu 2-tuženika i poslovnog prostora 3-tužene.

7. U ovoj žalbenoj fazi sporno je među strankama, da li su sredstva ostvarena navedenim kreditima u cijelosti utrošena na adaptacije predmetnih nekretnina te da li je utuženo potraživanje tužiteljice u zastari.

8. Pošavši od utvrđenja:

- da su sredstva ostvarena navedenim kreditima, koje je podigla tužiteljica, u cijelosti utrošena za uređenje predmetnih nekretnina,

- da je u navedene nekretnine uloženo 73.900,00 eura, s time da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari potražuje manji iznos od vrijednosti utvrđenih ulaganja koji su financirana iz kredita koje je podigla tužiteljica,

- da je do studenog 2019. 1-tuženik podmirivao polovinu rata kredita a tužiteljica drugu polovicu dok od studenog 2019. pa nadalje tuženik više ništa nije podmirivao s te osnove već je cjelokupni kredit podmirila tužiteljica,

- da je tužiteljica odselila iz predmetnih nekretnina na koje ne polaže nikakva vlasnička prava pa da ista ima pravo na povrat uloženih sredstava u predmetne nekretnine jer korist od tih ulaganja imaju isključivao tuženici i to 1-tuženik koji se istima koristi te 2-tuženik i 3-tuženica kao vlasnici istih,

- da se na utuženo potraživanje po osnovi ulaganja u nekretnine primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO),

- da u smislu odredbe čl. 235. ZOO zastara ne teče između bračnih drugova posljedično čemu u konkretnom slučaju u razdoblju od 2. prosinca 2006. pa u najmanju ruku do ožujka 2018. kada su tužiteljica i 1-tuženik prestali zajedno živjeti nije tekao zastarni rok u odnosu na 1-tuženika a niti u odnosu na roditelje istog jer bi bilo nelogično da ista nastupi u odnosu na njih a da nije nastupila samo u odnosu na 1-tuženika, kada je njihova odgovornost povezana s odgovornošću 1- tuženika,

- da s obzirom da je tužba podnesena 11. lipnja 2021. nije protekao rok od 5 godina od ožujka 2018. pa da prigovor zastare nije osnovan, sud prvog stupnja utvrdio je da su tuženici u obvezi podmiriti utužene iznose kredita koje je podigla tužiteljica i koje je otplatila te posljedično navedenom naložio tuženicima navedene iznose isplatiti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare utuženog potraživanja ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Međutim kako iz činjeničnih tvrdnji tužiteljice proizlazi da od 2-tuženog i 3-tužene potražuje povrat sredstava uloženih u njihove nekretnine jer su se obogatili povećanjem vrijednosti istih zahvaljujući njezinim dijelom ulaganja u smislu odredbe čl. 1111. i 1112. ZOO pogrešno je pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu čl. 235. ZOO prema kojem zastara ne teče između bračnih drugova jer tužiteljica i 2 i 3-tuženici nisu bračni drugovi. Stoga potraživanje tužiteljice na isplatu uloženih sredstava u njihove nekretnine, koje je tužiteljica ostvarila dizanjem kredita koje je i otplatila, u odnosu na 2 i 3-tužene počinje teći od dana izvršenih radova na njihovim nekretnama odnosno od kada se sredstva uložena u njihovu nekretninu i na taj način povećala njihovu vrijednost. Kako su radovi nesporno izvršeni 2009. odnosno 2015., prije pokretanja ovog postupka (lipanj 2021.) protekao je zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Posljedično navedenom, suprotno stavu suda prvog stupnja, potraživanje tužiteljice u odnosu na 2-tuženika i 3-tuženu je zastarjelo pa je zahtjev tužiteljice u odnosu na 2- tuženika i 3-tuženu, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo odbiti odnosno u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti.

10. U odnosu na zahtjev tužiteljice u odnosu na 1-tuženog s kojim je tužiteljica u braku bila do studenog 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u tom dijelu prigovor zastare nije osnovan jer je zastarijevanje potraživanja tužiteljice prema 1- tuženiku započelo teći nakon prestanka njihovog braka, od kojeg trenutka pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao rok od 5 godina.

11. Međutim utvrđenje suda prvog stupnja da je 1-tuženik u obvezi vratiti tužiteljici uložena sredstva koje je tužiteljica platila otplatom anuiteta kredita a koji su utrošeni na uređenje nekretnina u vlasništvu njegovih roditelja za sada ne može prihvatiti ovaj sud drugog stupnja.

12. Naime, u smislu odredbe čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 156/23 u daljnjem tekstu ObZ) propisano je da za obveze koje je preuzeo jedan bračni drug koje se odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice odgovaraju oba bračna druga solidarno vlastitom imovinom i bračnom stečevinom. Solidarna odgovornost vrijedi i za obveze koje su uvezi sa bračnom stečevinom bračni drugovi preuzeli zajednički. St. 2. propisano je pravo regresa onog bračnog druga koji je na temelju solidarne odgovornosti sam namirio obvezu na način da od drugog bračnog druga može potraživati njegov dio duga s time da je st. 3. određena oboriva predmnijeva odgovornosti bračnih drugova u jednakim dijelovima.

13. Da bi sud mogao ocijeniti osnovanost zahtjeva tužiteljice u odnosu na 1-tuženika trebao je, u smislu naprijed navedene odredbe, utvrditi da li su sredstva ostvarena predmetnim kreditima utrošena na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice tužiteljice i 1-tuženika te ukoliko jesu utvrditi pravo regresa tužiteljice za podmirene obveze od 1-tuženika i to samo u polovici dijela osim ako tužiteljica i 1-tuženik nisu eventualno drugačije ugovorili, a što stranke tijekom postupka nisu niti tvrdili.

14. Dakle, neisplaćeni iznosi kredita, nakon prestanka bračne zajednice stranaka, predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova ukoliko su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu bivši bračni drugovi utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice. Pri tome valja reći da po stavu ovog suda drugog stupnja novčana sredstva koja su utrošena, suglasnom voljom tada bračnih drugova, u uređenje stambenog prostora u dijelu roditeljske kuće tuženika u kojem su bivši bračni drugovi živjeli, dakle za potrebe njihovog zajedničkog domaćinstva, zbog kojeg uređenja je nastala obveza po ugovorima o kreditu, u dijelu koji se odnosi na to uređenje odnosno uređenje takvog prostora koji je predstavljao njihovo zajedničko domaćinstvo (isključivo u tom dijelu), predstavlja solidarnu obvezu oba bračna druga.

15. Stoga da bi 1-tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici otplaćene iznose kredita tužiteljica mora dokazati da isplaćeni iznosi navedenih kredita, nakon prestanka bračne zajednice stranaka, predstavljaju teret bračne stečevine stranaka (svakog u ½ dijela) ukoliko su sredstva dobivena realizacijom kredita oni kao bivši bračni drugovi utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice i to vezano za obje nekretnine u vlasništvu roditelja 1-tuženika. Navedena odlučna činjenica za sada je ostala neutvrđena. Pogotovo vezano za ulaganja u poslovni prostor vlasništvo 3 - tužene.

16. Kako sud prvog stupnja naprijed navedene odlučne činjenice nije utvrdio valjalo je, na temelju čl. 370. ZPP, pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice prema 1-tuženiku ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u odnosu na 2-tuženika i 3-tuženu sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti pa tako i dopunsko rješenje kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka .

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica