Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-95/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, protiv tužene KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-114/2018-34 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-114/2018- 34 od 21. studenog 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.133,51 eura i sudi:

1. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana iseliti iz stana u [adresa], u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 1267/30 zgrada mješovite uporabe površine 1628 m2upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] a koji se nalazi na VIII katu navedene zgrade, stan broj 25 površine 89,36 m2 te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.133,51 eura u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Ps-114/18-34 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "Nalaže se tuženoj KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iseliti iz stana u [adresa], na adresi [adresa], koji je položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta "zgrada mješovite uporabe" površine 1628 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi na VIII katu navedene zgrade, stan broj 25, ukupne površine 89,36 m2, te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu hrvatskih branitelja, OIB: 52634238587." kao u stavku I izreke prvostupanjske presude dok je u stavku II iste presude odlučen oda svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i uz naknadu parničnih troškova, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Tužena u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti.

3. Žalba je osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu.

5.1. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je:

- stan br. 25 površine 89,36 m2 na VIII katu zgrade u [adresa] sagrađene na zk.č.br. 1267/30 i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice

- rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti UP/I-371- 06/09-0001/365, [broj] od 16. listopada 2009. odlučeno je da se tuženoj, kćeri smrtno stradaloga hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata navedeni stan daje u najam sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa, na neodređeno vrijeme

- stranke su dana 29. listopada 2009. zaključile Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ br. 40/97)

- odredbom čl. 5. i čl. 6. st. 1. Ugovora o najmu stana tužena se kao najmoprimac obvezala plaćati zaštićenu mjesečnu najamninu do 20. u mjesecu

- odredbom čl. 8. istog ugovora ugovoreno je da će tužena kao najmoprimac sama koristiti predmetni stan dok je u čl. 10. navedeno da najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj

- u čl. 13. Ugovora o najmu stana navedena je mogućnost da tužiteljica kao najmodavac otkaže ili raskine ugovor na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o najmu stanova

- zbog neplaćanja ugovorene zaštićene najamnine tužiteljica je pred prvostupanjskim sudom protiv tužene kao ovršenice pokretala ovršne postupka i ishodila rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-102/11 od 18. ožujka 2011., posl. br. Ovrv-534/13 od 29. studenog 2013. i posl. br. Ovrv-453/15 od 3. ožujka 2015.

- II policijska postaja Split je 12. rujna 2016. na traženje tužiteljice a povodom prijave predstavnika suvlasnika izvršila terensku provjeru o korištenju predmetnog stana, sa saznanjima da se stan cijelo ljeto iznajmljivao turistima dok tužena ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi

- povodom nove prijave predstavnika suvlasnika iz siječnja 2017. Ministarstvo branitelja sastavilo je zapisnik od 24. ožujka 2017. o obilasku predmetnog stana, u kojem nisu nikoga zatekli a susjedi su izjavili kako u stanu borave dva studenta dok se za vrijeme turističke sezone isti iznajmljuje turistima

- ista utvrđenja pribavljena su i pri ponovnoj terenskoj provjeri od strane djelatnika II policijska postaja Split od 11. svibnja 2017.

- 8. rujna 2017. II policijska postaja Split izvršila je opet terensku provjeru kada je su stanu zatečen student D.M. koji je izjavio da stan koristi kao podstanar a da s tuženom nije potpisao ugovor o najmu.

- rješenjem Ministarstva branitelja [broj] [broj] od 2. listopada 2017. ukinuto je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti UP/I-371-06/09-0001/365, [broj] od 16. listopada 2009. o dodjeli stana u najam tuženoj

- presudom Upravnog suda u Splitu posl. br. Uslmio-275/17-12 od 20. prosinca 2018. odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tužene za poništenje rješenja Ministarstva branitelja od 2. listopada 2017. o ukidanju rješenja o dodjeli stana u najam

- Visoki upravni sud je presudom posl. br. Usž-2056/19-2 od 10. srpnja 2019. odbio neosnovanu žalbu ovdje tužene i potvrdio presudu Upravnog suda u Splitu posl. br. Uslmio-275/17-12 od 20. prosinca 2018.

- tužena je na mogućnost otkaza Ugovora o najmu upozorena opomenom [broj] [broj] od 3. listopada 2016. (na koji dopis je tužena odgovorila kao na listu 21 spisa)

- tužiteljica je dopisom Ministarstva branitelja [broj] [broj] od 3. listopada 2017. s priloženim dokazom o dostavi, izvijestila tuženu o raskidu Ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. i pozvala tuženu da isti stan preda Ministarstvu branitelja

- tužena je u posjedu navedenog stana.

5.2. Iako je iz rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da je pravomoćno ukinuto rješenje o dodjeli predmetnog stana tuženoj i to zbog toga što tužena nije ispunjavala svoje obveze iz čl. 5. i 10. Ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. jer nije plaćala najamninu a stan je iznajmljivala dok je Ministarstvo branitelja tuženoj izjavilo da je raskinut Ugovor o najmu stana dopisom od 3. listopada 2017., prvostupanjski je sud zaključio kako je tužena ostvarila dovoljno jaku i stvarnu povezanost s predmetnim stanom koji predstavlja njezin dom i ona nema drugu nekretninu podobnu za stanovanje dok tužena nije dokazala nužnost iseljenja.

5.3. Kada je odbio zahtjev tužiteljice za iseljenje tužene i predaju nekretnine u posjed, sud prvog stupnja naveo je da su rezultati testa razmjernosti doveli do zaštite tuženičinog prava na dom, u smislu čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24: dalje: Konvencija) odnosno čl. 34. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) te je prihvaćanjem tuženičinog prigovora prava na dom zaključio kako to pravo tužene na dom preteže nad pravom vlasništva tužiteljice.

6.1. Odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma a javna se vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. Odredbom čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2 Ustava propisana je nepovredivost doma kao i da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života a svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

6.2. Pri odlučivanju o prigovoru prava na dom valja reći kako se domom smatraju prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. U tom smislu ne bi bio prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda jer su u predmetnom postupku pretpostavke o trajnoj vezi tužiteljice s predmetnim stanom oborene činjenicama utvrđenim iz priloženih isprava o neplaćanju zaštićene najamnine i iznajmljivanju stana trećim osobama

7.1. Zaštita prava na dom iz čl. 8. st. 2. Konvencije odnosno čl. 35. Ustava nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, uzimajući u obzir da se prigovor prava na dom suprotstavlja tužiteljičinom pravu mirnog uživanja vlasništva predmetnog stana koje se štiti odredbama čl. 1. Protokola I uz Konvenciju kao i odredbom čl. 48. st. 1. Ustava, koje u sadržaju vlasničkih ovlaštenja obuhvaća pravo posjedovanja tog stana (čl. 30. st. 2. ZV).

7.2. U predmetnom je postupku podnesen tužbeni vlasnički zahtjev za povrat stvari - rei vindicatio koji je utemeljen na zakonu odnosno na mjerodavnim odredbama čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) dok slijedom dopisa od 3. listopada 2016. i 3. listopada 2017. s ostvarenjem pretpostavki otkaza Ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. iz čl. 22. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24) tužena više nema pravnu osnovu posjedovanja stana te se miješanje javne vlasti smatra nužnim jer nema blaže mjere kojom bi se cilj mogao postići. Stoga osnovano tužiteljica u žalbi osporava zaključak da pravo tužene na dom preteže u odnosu na tužiteljičino pravo vlasništva predmetne nekretnine.

7.3. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojem tužena nakon otkaza Ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. bespravno koristi predmetni stan u vlasništvu tužiteljice s tim da je povrijedila odredbe čl. 5. i 10. tog ugovora dok tužiteljica ustraje na tvrdnjama o ugrožavanju mirnog uživanja vlasništva, proizlazi da zaštita tuženičinog prava na dom predstavlja prekomjerni teret za tužiteljicu kao vlasnicu nekretnine.

8. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP u vezi čl. 161. st. 1. ZV a u izostanku pretpostavki za primjenu čl. 163. ZV, valjalo je uvažavanjem osnovane žalbe tužiteljice preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I, toč. 1. izreke.

9. Posljedično je primjenom odredbe čl. 166. st. 2 u svezi čl. 154. st. 1, čl. 155. i čl. 163. ZPP preinačena odluka o naknadi parničnih troškova u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužene za tu naknadu. Primjenom tbr. 7. toč. 2, alineja treća Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje Tarifa) se za četiri radnje obračunava trošak od 250 bodova a za daljnje radnje zastupanja tužene na ročištima od 19. ožujka 2024., 11. lipnja 2024., 25. rujna 2024., 5. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025. obračunava se trošak po 50 bodova ili ukupno 300 bodova odnosno sveukupno 550 bodova. Uz obračun po tbr. 54. Tarife naknada troška zastupanja iznosi 1.100,00 eura čemu se dodaju plaćeni troškovi sudske dostave od 15,46 eura i 18,05 eura, što konačno iznosi 1.133,51 eura, kao u stavku I, toč. 2. izreke.

10. Primjenom odredbe čl. 166 st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP prihvaćen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe (Tbr. 10, toč. 2: 100 bodova) što uz obračun po Tbr. 54. iznosi 200,00 eura, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej