- 1 -              Rev-487/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-487/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz S. I. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika Opći sindikat Ministarstva unutarnjih poslova, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-726/2020-3 od 26. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4815/2018-46 od 15. travnja 2020., na sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-726/2020-3 od 26. siječnja 2021. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4815/2018-46 od 15. travnja 2020., a kojom je suđeno:

 

„I.               Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, koju je tuženik donio 1. kolovoza 2018., a kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013., te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II.               Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad i omogućiti mu obavljanje poslova ugovorenih Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013., za obavljanje radnog mjesta "administrator", odnosno drugih odgovarajućih poslova sukladno njegovoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu, u roku od 8 dana.

III.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. toč 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev za vraćanjem na rad.

 

6. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu administratora na temelju Ugovora o radu od 1. veljače 2013., da je tuženik 1. kolovoza 2018. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja uz otkazni rok od mjesec dana iz razloga što je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. s računa poslodavca višekratno podizao gotovinu sa opisom plaćanja "povrat materijalnih troškova", na koji način je u tom razdoblju podigao ukupno 23.500,00 kn, da je protiv navedene odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 20. kolovoza 2018., na koji tuženik nije odgovorio pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana, odnosno 7. rujna 2018. kod suda prvog stupnja podnio tužbu. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj bio jedini stalno zaposleni u sjedištu tuženika u Z. pa je uz administrativne poslove obavljao i poslove nabavke raznog materijala, a da je tadašnji predsjednik tuženika S. M. u svom iskazu potvrdio da je tužitelj za to imao njegovo odobrenje i dostavljao mu svu dokumentaciju vezanu uz opravdanost učinjenih troškova te da je za prijenos iznosa tih troškova s računa tuženika na svoj račun radi povrata također imao njegovo odobrenje. Slijedom iznesenog, zaključak je nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao da bi tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno počinio teže povrede obveza iz radnog odnosa pa da bi bili ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) te su uz daljnju primjenu odredbe čl. 124. st. 1. citiranog Zakona naložili njegovo vraćanje na posao kod tuženika.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže tvrdnjom da iz iskaza svjedokinje S. J. proizlazi da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 1. kolovoza 2018., te da stoga tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke u okviru roka propisanog odredbom čl. 133. ZR.

 

10. Suprotno tvrdnji revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge zbog čega ne prihvaćaju istinitim iskaz svjedokinje S. J. u dijelu u kojem ona navodi da je tužitelj odbio preuzeti i potpisati preuzimanje Odluke nakon što je istu pročitao jer se doista ne radi o svakodnevnoj radnji već iznimnoj situaciji i aktivnosti za koju bi bilo logično da se osoba koja to vrši sjeća točno datuma, a svjedokinja je u tom dijelu neodređeno iskazivala. Osim toga, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova svjedokinja je tada bila na radu kod tuženika kao ispomoć pa uručenje takve odluke nije logično prepustiti osobi koja je samo na ispomoći. Isto tako, nižestupanjski sudovi valjano su obrazložili zašto nije prihvaćen kao vjerodostojan iskaz T. T. kojim opisuje kako je došlo do navodnog uručenja, budući da istom neprijeporno nije bio prisutan. Konačno, prihvatljivo je obrazloženje nižestupanjskih sudova da ako je tuženik smatrao da je tužitelju Odluka pravovaljano uručena odnosno da je tužitelj valjano upoznat s razlozima Odluke, ne bi bilo razloga da istu dostavlja i preporučeno putem pošte što je on neprijeporno učinio, tako da je Odluka tužitelju uručena 8. kolovoza 2018.

 

11. Budući da je utvrđeno da je tužitelju Odluka dostavljena 8. kolovoza 2018. i on je protiv navedene Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava 20. kolovoza 2018., dakle u prekluzivnom roku propisanom odredbom čl. 133. st. 1. ZR, a kako tuženik u roku od 15 dana nije odgovorio na zahtjev, to je u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu te su u cijelosti poštovani propisani rokovi iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR. Stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

12. S time u vezi, pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud ocjenu dokazao izveo je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP i za svoju ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje dao je logične, dostatne i uvjerljive razloge, a kako je obrazloženo u točki. 10. ove presude. Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

13. Prema odredbama čl. 386. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

14. Nadalje, revizijskim navodima tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP i zbog razloga što je po mišljenju revidenta prvostupanjski protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prvostupanjskog postupka.

 

15. Protivno tvrdnjama revidenta tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev tijekom postupka koji je pobijanom presudom prihvaćen. Naime, tužitelj je doista u tužbi tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu da bi po pozivu suda prvog stupnja uredio tužbeni zahtjev na način da se radi o Odluci o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Kako je već u tužbi navedeno da se radi o Odluci tuženika koja se odnosi na otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja od 1. veljače 2013., koja je donesena 1. kolovoza 2018., to je prilikom pisanja tužbe došlo do očite pogreške u pisanju koja je ispravljena naknadno po tužitelju kojim je uređen tužbeni zahtjev i koji je konačno prihvatio prvostupanjski sud. Stoga, postupanjem na navedeni način nije došlo do preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP kao što pogrešno smatra tuženik jer postupajući na takav način tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva, povećao postojeći ili istaknuo drugi zahtjev.

 

16. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i čl. 221.a ZPP i posljedično pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji da tužitelj nije dostavio račune kojima bi opravdao podizanje spornog iznosa s računa radnika te da je tužitelj taj koji je trebao dokazati da je za sporne isplate imao opravdanje. Međutim, odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da je slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

17. Budući da tuženik nije dokazao opravdanost danog otkaza ugovora o radu to su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. te čl. 124. st. 1. Zakona o radu kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

 

18. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP tuženikovu reviziju protiv pobijane presude odbiti.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.