Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1628/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Bidman plus j.d.o.o. iz Malinske, Palih boraca 13, OIB:64235039029, zastupanog po punomoćniku Bacinger Bojanu, odvjetniku iz Čakovca i Aniti Prelec, odvjetnici iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GUČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-98/2023. od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-98/2023. od 8. siječnja 2025. i sudi:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I.Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik nekretnina označenih kao: - k. č. [katastarska čestica], ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u svoju korist u cijelosti, uz brisanje prava vlasništva tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se zk. odjelu [adresa], Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao: - k. č. [katastarska čestica], ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskima trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznos 3.000,00 EUR od 8. siječnja 2025. do namirenja tužiteljice, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.312,50 eur, u roku od 15 dana, te umješaču UUČ parnične troškove u iznosu od 800,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik nekretnina označenih kao: - k. č. [katastarska čestica], ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u svoju korist u cijelosti, uz brisanje prava vlasništva tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se zk. odjelu [adresa], Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao: - k.č.

72/7, ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice u roku od 15 dna po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznos 3.000,00 EUR od 8.siječnja 2025. do namirenja tužiteljice, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu po punomoćnici Aniti Prelec zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kojom istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I., II. i dio točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a tuženiku dosude troškovi postupka.

3. Tuženik i umješač na strani tuženika podnijeli su žalbu protiv navedene presude po punomoćniku UU, zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, a presudu pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točke I, II i dio točke III izreke kojim je tuženik obvezan na isplatu troškova tužiteljici) uz prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev a tužiteljicu obveže na naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tuženika i umješača odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe su osnovane.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, kojih je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a koje tužiteljica drži u posjedu.

6.1. Pri tom se poziva na dosjelost jer da je nekretnine stekla od izvanknjižnih vlasnika koji su iste kupili 8. listopada 1984. godine, a tužiteljici prodali ugovorom od 23. veljače 1997. i aneksom od 5. studenoga 2003. te da predstavljaju okućnicu njezine nekretnine.

6.2. Tuženik je upisan kao vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama na temelju ugovora sklopljenog s EUČ od 28. srpnja 2022., koja je 6 godina prije toga bila upisana kao vlasnica istih, te se poziva na institut povjerenja u zemljišne knjige.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da Iz kupoprodajnog ugovora od 8. listopada 1984. zaključenog između prodavatelja EU i ĐU te kupaca SU i OU proizlazi da su prodavatelji prodali kupcima nekretnine grč [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina],

- da iz Ugovora o kupoprodaji zaključenog između prodavatelja OU i NU i kupaca GU i ĐUČ od 23.veljače 1997. proizlazi da su prodavatelji prodali kupcima nekretnine grč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 220.000,00 DEM te prodavatelji ovlašćuju kupce da se temeljem tog ugovora uknjiže kao vlasnici predmetnih nekretnina i ovlašćuju ih da stupe u posjed. Anexom ugovora o kupoprodaji zaključenom između istih stranaka 5.studenog 2003. Kao predmet kupoprodaje navodi se i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se kupci ovlašćuju da ishode uknjižbu prava vlasništva i na predmetnoj nekretnini,

- da je iz kopije katastarskog plana koja se nalazi na listu 9 spisa razvidan položaj nekretnina koje su nesporno vlasništvo tužiteljice grč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i nekretnina koje su predmet ovog postupka [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina],

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke razvidan položaj ovih nekretnina u naravi, a osobito je razvidno na priležećim fotografijama stanje na prijeporu u vrijeme kada je sud vršio očevid 9.siječnja 2024. a koje stanje je u međuvremenu izmijenjeno i u odnosu na ogradu i u odnosu na mogućnost pristupa s nekretnine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje stanje je izmijenio tuženi u odnosu na slijedeći pristup na lice mjesta 25.srpnja 2024.

8. Odredbom čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 51/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje. ZV) propisano je, da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, te prema stavku 2. istog članka, za posjed nekretnine to trajanje iznosi deset godina, a rema stavku 3. istog članka, samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, te je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica stekla vlasništvo spornih čestica dosjelošću.

9. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje, da se tuženik neosnovano poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige i djelovanju povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, jer da je imao razloga sumnjati u to da je knjižno stanje različito od izvanknjižnog.

10. Odredbom čl. 122. st. 1. ZV određeno je da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj veri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema odredbi st. 2. istog članka navedenog Zakona stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok je odredbom čl. 122. st. 3. ZV određeno da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti samo iz razloga što stjecatelj nije istraživao izvanknjižno stanje.

11. Sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer je dokazala da je u poštenom i mirnom posjedu prijepornih nekretnina od zaključenja ugovora o kupoprodaji od 23.veljače 1997. najmanje 20 godina te da je nitko u posjedu prijepora nije uznemiravao. Pritom naglašava da su prijeporne nekretnine bile predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između prodavatelja EU i ĐU te kupaca SU i OU, a također i nekretnine grč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su nesporno vlasništvo tužiteljice. Iz ovog ugovora nije razvidno da bi predmet kupoprodaje bila i nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet anexa kupoprodajnog ugovora od 5. studenog 2003., ali to nije odlučno za ishod ovog postupka. Kupoprodajnim ugovorom SU i ZU prodaju nekretnine grč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kasnije anexom i [katastarska čestica] koje nekretnine upisane kao nesporno vlasništvo tužiteljice.

12. Nadalje sud u obrazloženju navodi da neosnovano tuženik i umješač na strani tuženika u tijeku postupka osporavaju savjesnost tužiteljice i njezinog sada pokojnog supruga ističući da su u postupku kupoprodaje tužiteljicu i njezinog sada pok. supruga zastupali odvjetnici jer je iz anexa ugovora razvidno da je već prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora došlo do propusta na način da je izostavljena nekretnine zč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je ispravljeno anexom, te zaključuje da se radi o grešci jer se ni na koji način nije mijenjala kupoprodajna cijena iako je sada anexom kupoprodajnog ugovora proširen predmet prodaje u odnosu na ovu nekretninu.

13. Takav zaključak međutim ne proizlazi iz sadržaja ugovora i anexa, jer je već u samom ugovoru predviđeno da je predmet kupoprodaje i zemljište nužno za uporabu zgrade, a u anexu je isto definirano kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Nadalje iz izgleda lica mjesta koji je razvidan iz fotografija koje je vještak snimio na licu mjesta prilikom vršenja očevida sud zaključuje da se radi o cjelini i to bez razlike u odnosu na nekretnine kojih je tužiteljica upisana kao vlasnica i u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka. Isto zaključuje jer se do svih ovih nekretnina na legalan način prilikom vršenja očevida 9. siječnja 2024. bilo je moguće doći isključivo prolaskom kroz „portun“ koji se nalazi neposredno uz cestu te nastavno stepenicama prema kući tužiteljice. Bilo je moguće pristupiti i prolazom kroz živicu odnosno raslinje i preskačući zid, ali to nije legalan način pristupa na neku nekretninu te ne prihvaća navod tuženika iz odgovora na tužbu da je prijepor javna površina kojom bez zapreke prolaze osobe za odlazak na kupanje i šetnju uz more. Osim na prije opisani način preskačući preko zida sa strane mora i stijena te prema [adresa] ili kroz raslinje na drugi način nije bilo moguće pristupiti na prijepor obzirom su vrata prema moru bila zaključana, a tu nije postojala šetnica već isključivo stijene. Prijepor i kuća tužiteljice za svakoga predstavlja jednu logičnu cjelinu i u to se sud uvjerio prilikom vršenja očevida kada nije bilo prepreke da se uđe s nekretnine tužiteljice na prijeporne nekretnine, a što je u kasnijem tijeku postupka tuženi onemogućio postavljanjem prepreka i stvarajući privid da se radi o nekretninama različitih vlasnika.

15. Osnovano se u žalbama prigovara takvom zaključku prvostupanjskog suda.

16. Naime, činjenica da su EU i ĐU prodale prednicima tužiteljice i sporne nekretnine (pri čemu spisu predmeta prileži ugovor bez ovjera potpisa) koji se nisu upisali u zemljišnim knjigama kao vlasnici istih, a da te nekretnine, niti nakon sklapanja anexa kupoprodajnog ugovora kojim je dodana nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom, ne može dovesti do zaključka da su sporne čestice „greškom“ izostavljene iz ugovora.

17. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljica je bila zastupana po odvjetnicima, a radi se o osobi koja u Republici Hrvatskoj ima i druge nekretnine te se ne može ni na koji način zaključiti zašto bi smatrala da je kupila i ono što nije navedeno u ugovoru, nego dakle i kada je „greška“ ispravljena, prilikom sklapanja anexa ugovora, i dalje sporne nekretnine nisu bile obuhvaćene ugovorom.

17.1. Jedini logičan zaključak koji se nameće iz tako utvrđenih činjenica jest da sporne nekretnine nisu bile predmetom ugovora o kupoprodaji pa tužiteljica nije mogla steći niti savjestan posjed istih.

18. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

19. Kada nedostaje element poštenja posjeda, nemoguće je dosjelošću steći vlasništvo, bez obzira na trajanje posjeda i činjenicu je li zemljišnoknjižni vlasnik, ili itko drugi, branio ili na drugi način ometao posjed.

20. Tužiteljica, koja iskazuje da je poslove zapravo vodio njezin sada pokojni suprug, stječe dakle svoje nekretnine od osoba koje su bile upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], što su u naravi gospodarske zgrade, te zemljište na kojem se nalaze te nekretnine (površine 11m2 i 15 m2) kao i zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade, a naknadno anexom i kčbr. [katastarska čestica] površne 337 m2, koja prema priloženim nacrtima predstavlja dvorište, odnosno upravo ono zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

21. U članku 9. ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. veljače 1997. izričito se navodi da je za osobne odnose mjerodavno samo ono što je sadržano u predmetnom ugovoru, te da utanačenja koja nisu u skladu s odredbama ugovora nisu mjerodavna, osim ako nisu sačinjena u pismenoj formi i po objema ugovornim stranama potpisana u obliku aneksa ugovora (što je ostvareno u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

22. Iz navedenoga se može zaključiti samo to, da sporne čestice nisu bile predmet kupoprodaje jer nisu obuhvaćene niti ugovorom niti anexom.

23. Zato zaključak suda, da je, pored činjenice da iz ugovora kojim je tužiteljica stekla kuću i dvorište u [adresa], nije razvidno da bi predmet kupoprodaje bila i nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet anexa kupoprodajnog ugovora od 5.studenog 2003., ali ne i sporne čestice, u odnosu na sporne čestice u pitanju „greška“ (koja nije niti anexom ispravljena), kao i da iz izgleda lica mjesta koji je razvidan iz fotografija koje je vještak snimio na licu mjesta prilikom vršenja očevida proizlazi da se radi o cjelini i to bez razlike u odnosu na nekretnine kojih je tužiteljica upisana kao vlasnica i u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka, nije prihvatljiv.

24. Tužiteljica je nesporno koristila i uredila prilaz svojoj kući do mora po spornim česticama, ali to ne znači da je bila savjestan posjednik istih niti da je tuženik, postavljanjem prepreka tijekom postupka, stvorio „privid da se radi o nekretninama različitih vlasnika“ jer tako proizlazi iz zemljišnih knjiga i svih isprava u postupku.

25. Tužiteljica u postupku navodi da je, da prijepor nije upisan na njezino ime saznala kada je prijateljica G kontrolirala poslovanje firme krajem 2022. (iako nekretnina ne služi poslovanju bilo kakve tvrtke niti se to tvrdi), da je ogradu bočno prema [adresa] postavio tuženi, a da je tu prije bila stara ograda duž cijele dužine i biljke, a iza pokojnog supruga koji je umro **.**.2021. da nije posumnjala da to ne bi bilo upisano na supruga jer je to uvijek koristila.

26. Dakle, iako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice sud proizlazi da se tužiteljica u posjedu prijepora nalazi od zaključenja kupoprodajnog ugovora 23.veljače 1997., taj je posjed prekaran, a činjenica, da sporne čestice nikada nisu bile obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom, pa niti kada je on dopunjavan, znači upravo to da je imala razloga posumnjati da ono što koristi nije bilo predmet kupoprodaje iz ugovora zaključenim s ZU i SU.

27. Tužiteljica se u tužbi pozvala na posjed svojih prednika u tvrdnji da je zajedno s njima, posjedovala sa suprugom nekretninu kroz zakonom propisano vrijeme, ali dokaze na okolnost posjeda OU i RU nije predložila niti su takvi dokazi u postupku izvedeni, budući da svi svjedoci iskazuju isključivo o posjedu tužiteljice odnosno nje i supruga.

28. Budući da nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima, za prodavatelje ZU i RU, koji nisu bili upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici spornih čestica, niti su to, na temelju ugovora iz 1984. godine, koji je priložen tužbi, mogli biti (jer isti ne sadrži ovjeru potpisa prodavatelja, pa je upitno na temelju kojeg su se akta upisali kao vlasnici ostalih čestica, koje su valjano prodali tužiteljici) trebalo je dokazati da su isti bili u posjedu, koji bi im predale prodavateljice EU i ĐU, te da bi isti predali tužiteljici.

29. U postupku, iako se u tužbi na to poziva, tužiteljica nije predložila dokaze niti iz bilo kojeg provedenog dokaza proizlazi da su prednici tužiteljice bili u poštenom posjedu spornih čestica. Svi svjedoci iskazivali su o posjedu tužiteljice, ali ne i o tome da bi njezini prednici bili u posjedu spornih čestica.

30. Stoga sud neosnovano smatra da su, s obzirom na to da je tužiteljica u posjedu prijepora više od 20 godina, ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. i 160. ZV-a.

31. Tuženik se poziva na odredbu čl.122. st.1. ZV koja propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Tuženi je predmetnu nekretninu kupio od prodavateljice EUČ te uz posredovanje agencije i svjedoka CU koja je saslušana u ovom postupku.

32. Prvostupanjski sud smatra da, s obzirom na položaj ovih nekretnina i otežan pristup na iste, nije prihvatljiv iskaz zakonskog zastupnika tuženika da bi na prijepor dolazio prije zaključenja ugovora preko crkvenog na strani [adresa] odnosno preko općinskog na strani [adresa], jer da takav pristup na nešto što se kupuje unutar cjeline gdje se nalazi neka kuća kod kupca mora izazvati opravdanu sumnju da to koristi netko drugi kao cjelinu, bez obzira na stanje zemljišne knjige. Pri tom obrazlaže da se sporne čestice uređuju i kultiviraju, a tuženi ih kupuje od osobe koja je izgubila vezu s ovim područjem jer je dugi niz godina bila u [adresa], a kasnije je živjela u [adresa] te nakon što su tete prodale ovo u [adresa] više nije znala da nešto posjeduje u [adresa]. Nadalje, tuženi ne dobiva ključeve od kućice koja se nalazi na prijeporu te i ta činjenica je morala pobuditi sumnju kod tuženika da je stanje zemljišne knjige različito od izvanknjižnog stanja. Sud smatra da je previše nelogičnosti da bi se tuženi opravdano oslonio na stanje zemljišne knjige jer je ono vidljivo bilo različito od izvanknjižnog stanja.

33. Zaključno, sud smatra da je EUČ prodala nekretninu koje je bila vlasnica samo na papiru jer je iskazala, da su njezine tete rekle da su prodale kućicu u [adresa] i da nikada nisu rekle da bi nešto zadržale, pa sud smatra da bi, da su nešto zadržale tada zasigurno svjedoku, odnosno kasnijoj nasljednici to i rekle.

34. U predmetnom postupku prvenstveno je tužiteljica trebala dokazati svoje stjecanje na temelju dosjelosti, tj. postojanje poštenog posjeda kroz zakonom predviđeno vrijeme, osobno i po pravnim prednicima koji također nisu bili upisani kao vlasnici spornih nekretnina u zemljišnim knjigama. Iz činjenice, da su tužiteljica, odnosno njezin suprug, kupili kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te naknadno, anexom ugovora od 2003. godine, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su oni sasvim određeno znali što kupuju i što primaju u posjed (jer u protivnom ne bi sklapali anex ugovora) a iz činjenice, da niti anexom niti bilo kojim drugim aktom nisu obuhvaćene i sporne čestice, može se zaključiti samo jedno tj. da sporne čestice nisu bile predmet kupoprodaje. Predmet kupoprodaje je, već prema ugovoru od 23.1997., i pravo vlasništva na zemljištu na kojem se nalazi nekretnina te zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade, a anexom je utvrđeno da je to kčbr. [katastarska čestica] površine 337 m2, što je obuhvaćeno već kupoprodajnom cijenom iz ugovora od 23.2.1997. Anexom ugovora od 23.2.1997., sklopljenim 5.1.2003., izmijenjen je članak 2. tog ugovora na način da je obuhvaćeno i dvorište površine 337 m2, uz prethodno ugovorene dvije gospodarske zgrade površine 11 m2 i 15 m2, dakle precizirano je zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

35. Sporne čestice, površine ukupno 620 m2, smještene niže od predmetnih prema moru, ne spominju se ni u jednom ugovoru (a istima je precizno opisan predmet kupoprodaje) pa nema razloga zašto bi tužiteljica smatrala da ih koristi kao svoje (iako ih je nesporno koristila), niti iste predstavljaju zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade, kako tužiteljica tvrdi u ovom postupku.

36. Nadalje, tužiteljica u postupku neistinito tvrdi da bi njezini prednici FU i ZU bili vlasnici spornih čestica jer to iz izvoda iz zemljišne knjige ne proizlazi, a u protivnom prednica tuženika EUČ iste ne bi mogla naslijediti te se upisati zemljišnim knjigama kao vlasnica istih, a potom ih prodati tuženiku. O posjedu tih prednika kao eventualnom temelju stjecanja vlasništva dosjelošću nije, kako je već navedeno, proveden niti predložen niti jedan dokaz u postupku.

37. Znala prednica tuženika EUČ da njezine tete imaju još kakvih nekretnina u [adresa] ili ne, a iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je tu u [adresa] dolazila na ljetovanje, da je kuća bila na gornjoj terasi gledano u odnosu na more, te da su tete koristile sve do mora i imale divan vrt, a kada su bile starije nisu mogle održavati kuću te su je prodale, dok ne zna što je bilo s ove druge dvije terase i s njima nikada nije razgovarala o tome niti da su prodali te dvije terase niti da nisu, te da su joj rekle da su prodale kućicu (a nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavitelja bez obzira na to kada je stekao faktičnu vlast na stvari, te je pravilo da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, kako propisuje članak 160. stavak 3. ZV), tužiteljica ne može steći te nekretnine, ukoliko nije bila pošteni posjednik istih u smislu čl. 18. st. 3. ZV, a što prema mišljenju ovog suda ne proizlazi iz provedenih dokaza. Dugogodišnji nesmetani posjed, u situaciji kada je zemljišnoknjižni vlasnik starija osoba koja živi u inozemstvu (gdje su živjele i prednice osoba, od kojih je tužiteljica kupila svoje nekretnine, a i prednici tužiteljice žive u [adresa] gdje su izvršili ovjeru potpisa na ugovoru, pa isto nije nikakav argument za sumnju u istinitost zemljišnoknjižnog stanja, kao što misli prvostupanjski sud), koja zbog visoke dobi nije bila u stanju niti pristupiti nekretnini prilikom prodaje, nije dokaz poštenja posjeda tužiteljice. Nadalje, činjenica da je od svih čestica stvorena funkcionalna cjelina (pri čemu se radi o česticama na različitim nivoima) ne znači da se radi o jednoj nedjeljivoj stvari odnosno da se pojedinim česticama ne može valjano odvojeno raspolagati, kako to smatra prvostupanjski sud (što nije potrebno dodatno obrazlagati).

38. Radi toga u postupku tužiteljica nije dokazala, da bi bile ispunjene pretpostavke za njezino stjecanje spornih čestica na temelju čl. 159. ZV.

39. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

40. Tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu na temelju Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT), zastupanja na ročištima od 1.6.2023., 7.9.2023., 9.1.2024., 4.6.2024., 25.7.2024., 1.10.2024. i 26.11.2024., svaki po 200,00 eur, a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.500,00 eur, odnosno ukupno 1.600 eur, što uvećano za PDV od 25% iznosi 2.000,00 eur, te trošak sastava žalbe od 312,50 eur, dok ostali troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1. ZPP (u podnescima se ponavljaju navodi odgovora na tužbu koji su izneseni i na ročištima). Tako ukupni trošak tuženika iznosi 2.312,50 eur.

40.1. Umješaču GUČ pripadaju troškovi sastava podneska od 24.2.2023., kojim je prijavio miješanje u parnicu, podneska od 19.4.2023., kojim se očitovao na tužbu, dok podnesak od 14.3.2023. ne prileži spisu, podneska od 28.9.2023. te podneska od 20.3.2024., sve po 200,00 eur, odnosno ukupno 800,00 eur, na temelju Tbr. 9/1 OT.

41. Na temelju odredbe čl. 373 st. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić