Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2817/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branko Posavčić odvjetnik iz Kutine, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-92/2023-27 od 15. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-92/2023-27 od 15. travnja 2024. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za zemljišnoknjižni upis vlasništva na dio čkbr. [katastarska čestica], pašnjak, šuma i put Kutinjica sa 14696 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dio u površini od 4070 m2, u naravi vinograd, oranica, šuma i voćnjak sa 4070 m2, označeni u skici identifikacije točkama 1- 2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12 vještačkog nalaza, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik tog dijela nekretnine, te je tuženica dužna naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.982,15 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 345, st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne da ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću na točno određenom dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica], u površini od 4070 m2, koji da je stekao od svojih prednika koji su u posjedu tog dijela nekretnine od davnina.

7. Sud prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, jer da je ispunjeno vrijeme za dosjedanje, u koje se uračunava i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, a što utvrđuje iskazima preslušanih svjedoka u ovom postupku.

8. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelosti.

9. Stoga sud prvog stupnja, na temelju odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), prema kojoj su mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava, primjenjuje pretpostavke za dosjedanje na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe paragrafa 1472 i 1479 tada važećeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se kao pravno pravilo na temelju zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (NN broj73/91), primjenjuje na stjecanje vlasništva dosjelošću, a isto tako primjenjuje i odredbu čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91), a kojim odredbama je određeno vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. toga članka.

11. Pri tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu), moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

12. Iz iskaza oca tužitelja KN, datom u postupku koji se kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, vodio pod brojem P-659/215, proizlazi da je dio navedene čkbr. [katastarska čestica] nekad služio za seosku ispašu gdje su ljudi iz sela dovodili stoku, a njegov otac, koji je rođen 1922. godine, je negdje oko svoje 20. godine počeo održavati tu česticu, iako nije imao nikakvo rješenje niti odluku, nego su njegovi roditelji samovoljno ušli u posjed predmetne nekretnine i počeli je obrađivati s obzirom da nakon što su ljudi prestali dovoditi stoku na ispašu, na toj čestiti je počelo rasti trnje.

13. Iz takvog iskaza oca tužitelja, ne bi proizlazilo da su ispunjeni uvjeti dosjedanja prije 6. travnja 1941. godine, a isto tako ni vrijeme trajanja posjeda kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nije ispunjeno u vrijeme podnošenja tužbe.

14. S obzirom da sud prvog stupnja nije nedvojbeno utvrdio, sukladno odredbi čl. 160. st. 2. ZVDSP, od kada su prednici tužitelja neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, jer nije dao razloge što točno znači „od davnina“, niti je dao razloge o iskazu oca tužitelja koji je naveo da je u posjed predmetne nekretnine stupio negdje oko svoje 20 godine (dakle negdje 1942. godine), pa imajući to u vidu nije nedvojbeno utvrđeno od kada traje posjed tužitelja i njegovih prednika na dijelu predmetne nekretnine, zbog čega se presuda suda prvog stupnja ne da ispitati, niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te nedvojbeno utvrditi je li vrijeme posjedovanja dijela predmetne nekretnine i preko prednika tužitelja, bilo ispunjeno u vrijeme podnošenja tužbe, te sukladno tom utvrđenju ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.

17. O trošku žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb