Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1223/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Caki trans d.o.o. iz Koškovca (Općina Maruševec), Koškovec 1/a, OIB: 17478959244, zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, protiv 1. tuženice JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, te 1. i 2. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-200/2023-42 od 22. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice JU i 2. tuženika DU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 200/2023-42 od 22. prosinca 2023. godine, u dijelu pod točkom I izreke.

II. Preinačuje se navedene presuda u dijelu pod točkom II i III izreke i sudi:

1. 1. tuženica ŽU i 2. tuženik DU dužni su tužitelju Caki trans d.o.o. solidarno platiti daljnji iznos od 2.419,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 396,58 eura od 1. lipnja 2022.;

- na iznos od 396,58 eura od 1. srpnja 2022.;

- na iznos od 396,58 eura od 1. kolovoza 2022.;

- na iznos od 396,58 eura od 1. rujna 2022.;

- na iznos od 396,58 eura od 1. listopada 2022.;

- na iznos od 396,58 eura od 1. studenog 2022. i

- na iznos od 396,58 eura od 1. prosinca 2022. godine do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev 1. tuženice JU i 2. tuženika DU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 288,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. 1. tuženica ŽU i 2. tuženik DU dužni su tužitelju Caki trans d.o.o. solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.229,63 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. 1. tuženica ŽU i 2. tuženik DU dužni su tužitelju Caki trans d.o.o. solidarno naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 400,59 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženice JU i 2. tuženika DU i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-200/2023-42 od 22. prosinca 2023. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se 1. i 2. tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 1.744,95 eura za zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki I izreke prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.419,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki II izreke prvostupanjske presude, tužitelj je odbijen.

3. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 288,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

4. Rješenjem suda prvog stupnja dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 25. listopada 2023. godine, kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev za iznos od 2.073,71 eur, s obzirom na to da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i rješenja žale se 1. i 2. tuženici, te tužitelj protiv presude u dijelu pod točkom II i III izreke, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i traže trošak sastava žalbi.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba 1. i 2. tuženika nije osnovana.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju 1. i 2. tuženici, a ne navode koje točno povrede iz te odredbe je sud prvog stupnja počinio.

9. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. tuženika, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve relevantne činjenice u ovom postupku.

11. Neosnovano 1. i 2. tuženici navode da sud prvog stupnja nije imao osnove dopustiti preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. i 191. ZPP, budući da na zakonitost i pravilnost pobijane presude ne utječe okolnost što je tužitelj nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, jer je sukladno ocjeni ovog suda preinaka tužbe, a do koje je došlo na navedeni način, u ovom predmetu bila svrsishodna.

12. Naime, tužitelj je postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi visine naknade, koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije, pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori - MU broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06). Pri tome valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te ovaj sud ocjenjuje da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja, jer sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo, kada je djelomično odbio zahtjev tužitelja i dosudio 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka.

14. Naime, nesporno je da je u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu, rješenjem toga suda broj Ovr-199/17-65, od 19. studenog 2021. godine, određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja o dosudi i nakon što tužitelj položi razliku kupovnine u iznosu od 179.200,00 tadašnjih kuna, upisati pravo vlasništva u zemljišne knjige u njegovu korist na dosuđenoj nekretnini, te je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Z-3112/22 od 25. veljače 2022. godine, upisano pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.

15. Stoga je tužitelj, sukladno odredbi čl. 114. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

16. Tužitelj je elektroničkom korespodencijom sa odvjetnikom 1. i 2. tuženika, nakon što su oni zatražili da se predaja nekretnine izvrši nakon Uskrsa 2023. godine, dana 25. ožujka 2022. obavijestio 1. i 2. tuženike da je ostatak kupovnine od 179.200,00 tadašnjih kuna uplaćen 23. studenog 2021. godine, te je zatražio od 1. i 2. tuženika da predaju nekretnine izvrše najkasnije 19. travnja 2022. godine.

17. Nakon toga su podneskom od 23. prosinca 2022. godine 1. i 2. tuženici izvijestili tužitelja da su još uvijek u posjedu predmetne nekretnine jer da se još vodi nekoliko aktivnih sudskih postupaka između njih, pa da im je poziv za predaju u posjed predmetne nekretnine tužitelju, neprihvatljiv.

18. Prema tome, tužitelj je još 25. ožujka 2022. godine izvijestio 1. i 2. tuženike da je uplatio ostatak kupovnine i, sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP, tražio od 1. i 2. tuženika predaju u posjed nekretnine, te su mu oni predmetnu nekretninu trebali predati u posjed najkasnije 19. travnja 2022. godine, pa 1. i 2. tuženici od tada imaju saznanja da im više ne pripada pravo na posjed i od tada, sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP, njihov posjed nije pošten.

19. Sukladno tome 1. i 2. tuženici su prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP dužni tužitelju naknaditi sve koristi koju su imali za vrijeme neosnovanog posjedovanja predmetne nekretnine.

20. Kako su 1. i 2. tuženici od 19. travnja 2022. godine nepošteni posjednici predmetne nekretnine, to je tužitelj imao pravo tražiti naknadu koristi zbog neovlaštenog korištenja nekretnine od 1. lipnja 2022. godine, kako je i postavio tužbeni zahtjev, pa sud prvog stupnja nije pravilno postupio kada je za to razdoblje odbio njegov tužbeni zahtjev.

21. Visina naknade za neovlašteno korištenje nekretnine određuje se u visini tržišne najamnine ili zakupnine koju bi tužitelj kao vlasnik ostvario da je nekretninu iznajmljivao u tom razdoblju.

22. Iz nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka proizlazi da predmetna nekretnina nema neposredan pristup na javnoprometnu površinu koju predstavlja asfaltna cesta sa zapadne strane, te se do nekretnine dolazi preko utabanog zemljanog prilaza susjedne nekretnine do kolnog i pješačkog ulaza na parcelu, što je vještak prilikom izrade nalaza uzeo u obzir, te svoj nalaz izradio sukladno opisanom stanju samog objekta, jer mu je bio onemogućen ulaz u objekt od strane 1. i 2. tuženika, i utvrdio tržišnu vrijednost najamnine u mjesečnom iznosu od 396,58 eura, što za utuženo razdoblje čini ukupno iznos od 4.759,00 eura.

23. Iz dopune nalaza i mišljenja, kojim se vještak očitovao na prigovore 1. i 2. tuženika, proizlazi da vještak u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a opis nekretnine utvrdio je neposrednim očevidom na samom mjestu i korištenjem druge dokumentacije, a da se predstavnik 1. i 2. tuženika na samom mjestu nije usprotivio njegovom navodu da će upravo tako izvršiti vještačenje zbog nemogućnosti ulaska na nekretninu i istu procijeniti na temelju podataka iz prije izvršenih procjena u nalazima drugih vještaka koji se nalaze u spisu suda, pa zato smatra netočnim navod 1. i 2. tuženika da nalaz vještaka nije bio definiran. Isto tako netočno je da bi predmet vještačenja trebala biti kuća od 36 m2 kako je to upisano u zemljišnim knjigama, zbog toga što je iz dokumentacije prijašnjih vještačenja nedvojbeno utvrđeno da se objekt sastoji od 36 m2 tlocrtnog upisa i od 81,34 m2 podrumskog, prizemnog i potkrovnog dijela. Visina najma koja je korištena u nalazu i mišljenju upravo je utvrđena na temelju podataka sustava e-nekretnina u kojima su provedeni ugovori zakupa od strane porezne uprave, te podataka oglašenih najmova usporedivih nekretnina na tom području, a kako nije pronašao poredbene vrijednosti na samom mjestu, koristio je najbliže lokacije relevantne za utvrđenje najma. Predmetni utvrđeni mjesečni najam korigirao je umanjenjem za 30% vodeći računa o lokaciji vještačene nekretnine, te činjenici da se do objekta ne može doći neposrednim prilazom sa javnoprometne površine, već korištenjem tuđeg zemljišta, preko kojeg je on nesmetano došao do kolnog i pješačkog ulaza na parcelu na kojoj se nalazi predmetni objekt.

24. Provodeći dopunsko vještačenje sud prvog stupnja postupio je sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju, to žalbeni navodi 1. i 2. tuženika u tom pravcu nisu osnovani, jer se o njima vještak očitovao.

25. Prema tome, kako je građevinski vještak prilikom utvrđenja visine mjesečnog najma za predmetnu nekretninu uzeo u obzir da predmetna nekretnina nema direktan pristup sa javnoprometne površine nego preko tuđeg zemljišta, a preko kojeg je vještak nesmetano došao do predmetne nekretnine i to uzeo u obzir, te predmetni najam umanjio za 30%, to je pravilo sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio mjesečni iznos toga najma sukladno nalazu vještaka.

26. Kako je sud prvog stupnja neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 1. prosinca 2022., to je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo prihvatiti i taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.419,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

27. Isto tako, valjalo je preinačenjem prvostupanjske presude odrediti 1. i 2. tuženicima solidarnu isplatu predmetnog iznosa, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), budući da se solidaritet temelji na činjenici su oni zajednički neosnovano držali posjed i koristili predmetnu nekretninu.

28. Sukladno tome, sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka, zbog čega je i u tom dijelu preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti taj zahtjev, čime je, također, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

29. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP, te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa) -100 boda, trošak pristupa na ročišta 27. travnja 2023., 15. rujna 2023., 13. studenog 2023. – 100 bodova za svako prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, pristup očevidu 18. rujna 2023. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 7. Tarife, te sastava podnesaka od 15. ožujka 2023. i 25. listopada 2023. – 100 bodova za svaki, prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. iznosi ukupno 1.750,00 eura. Tom trošku treba pribrojiti i trošak građevinskog vještačenja, te trošak pristojbi, pa ukupno utvrđeni trošak tužitelju iznosi 2.229,63 eura, koji trošak mu je dosuđen ovom presudom, sa zakonskim zakonskim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

30. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu 1. i 2. tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

31. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti valjalo mu je dosuditi trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife, kojem trošku je valjalo pribrojiti i trošak pristojbe.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb