Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4215/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, protiv tužene Opće bolnice Pule - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi naknade štete odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-109/2023-86 od 27. listopada 2025. godine, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 109/2023-88 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-109/2023-86 od 27. listopada 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-109/2023-88 od 27. listopada 2025. u točki I izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za iznos od 69.187,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015., zatim u točki II izreke, te u točki III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.026,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 69.187,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. pa do isplate, a po stopi koja pripada tužiteljici kao sudionici u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.026,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. pa do isplate a po stopi koja pripada tužiteljici kao sudionici u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška prvostupanjskog postupka.

II Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u preostalom dijelu pod točkom I izreke a za iznos od 23.062,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2013. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljeno rješenjem od 27. listopada 2025. odlučeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula, Santoriova ulica 24a, Pula, OIB:16089706543, isplatiti tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zakonskoj nasljednici iza pokojnog tužitelja ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 43.798,53 eura, te na ime materijalne štete iznos od 2.326,72 eura ili sveukupno iznos od 46.125,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 43.798,53 eura, te na ime nematerijalne štete iznos od 2.326,72 eura ili sveukupno iznos od 46.125,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. " II Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv ove presude žal se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Među parničnim strankama nije sporno:

- da je pok. mlt. ČŽ boravio na liječenju kod tužene u razdoblju od 20. lipnja 2013. – 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. ČŽ bio alergičan na hranu, ranije i na lijek panadon,

- da je za boravka na liječenju kod tužene primao lijek Ketocef,

- da se kod pok. mlt. ČŽ na dan otpusta 2. srpnja 2013. pojavio osip koji se nakon ordinirane terapije, prije otpusta povukao,

- da taj osip nije naveden u otpusnom pismu od 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. TŽ ponovno zaprimljen kod tužene 15. srpnja 2013.,

- da mu je dana 15. srpnja 2013. ordiniran lijek Ketocef,

- da mu je kod početnog davanja lijeka pozlilo, da je uslijedila reanimacija, unatoč kojoj je došlo do smrtnog ishoda te je mlt. mlt. ČŽ preminuo,

- da je pok. mlt. ČŽ, sin tužiteljice PŽ i pok. ČŽ.

Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 22. lipnja do 2. srpnja 2013. kod pok. mlt. ČŽ ustanovljena reakcija i alergija na lijek «Ketocef» koja činjenica da je konstatirana u medicinskoj dokumentaciji i da je upravo uslijed reakcije i alergije na navedeni lijek dana 2. srpnja 2013. godine pok. mlt. ČŽ urgentno reanimiran, te mu je tada tako spašen život. Međutim, s obzirom na činjenicu da se u fakultetskom mišljenju navodi da je moguće da je osip kod mlt. pok. ČŽ dana 2. srpnja 2013. posljedica alergije na hranu ili lijek kao i da ukoliko pacijent istovremeno dobiva hranu na koju je od ranije poznato da je alergičan i neki lijek, da se može postaviti pitanje na koju se tvar pojavila alergija te premda postoji određena vjerojatnost da je određena alergija u tom slučaju uzrokovana nekim novim alergenom (lijekom), za očekivati je da je ona ipak u najvećoj većini slučajeva uzrokovana od ranije poznatim alergenom iz hrane, zatim, s obzirom da je osip bio blag, da se brzo povukao, da je isti antibiotik nakon otpusta 2. srpnja 2013. do 7. srpnja 2013. pok. mlt. ČŽ nastavio uzimati na usta, da u tom razdoblju nije bilo alergijske reakcije, da je po ponovnom prijemu u bolnicu 15. srpnja 2013. bio općeg lošeg zdravstvenog stanja, da se u fakultetskom mišljenu kao moguć uzrok anafilaktičkog šoka 15. srpnja 2013. navodi promjena pomoćnog svojstva istoga antibiotika, da se u nalazu obdukcije kao uzrok smrti pok. mlt. ČŽ navodi intersticijska upala pluća, sud je mišljenja da u ovome postupku tužiteljica, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije dokazala da je osip kod pok. mlt. ČŽ od 2. srpnja 2013. posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, kao ni da je anafilaktički šok koji je nastupio 15. srpnja 2013. nastupio kao posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef. Dakle, obzirom da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je osip od 2. srpnja 2013. posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, nije dokazano i da je učinjen propust u vođenju medicinske dokumentacije od strane tužene kako to tužiteljica tvrdi nenavođenjem alergijske reakcije na Ketocef u otpusnom pismu od 2. srpnja 2013., a što da je za posljedicu imalo ponovno davanje istoga lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pacijenta.

Sud smatra da postupci radi naknade štete zbog nesavjesnog liječenja moraju biti učinkoviti, a što podrazumijeva pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke koji moraju pažljivo ispitati sve relevantne okolnosti i detaljno obrazložiti svoje zaključke, a sve radi utvrđenja i razjašnjenja spornih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U ovome postupku, medicinsko vještačenje nije provedeno, a na temelju provedenog dokaznog postupka iz razloga navedenih u točki 23. ovoga obrazloženja, u ovome postupku nije bilo moguće utvrditi da je alergijska reakcija kod pok. mlt. ČŽ dana 2. srpnja 2013., koja se javila nakon uzimanja obroka i lijeka, u isključivoj uzročnoj vezi sa lijekom Ketocefom. Iz navedenog za sud proizlazi zaključak da u konkretnom slučaju nije dokazano da je bilo propusta u vođenju medicinske dokumentacije i liječenja pok. mlt. ČŽ, a time ni odgovornosti na strani tužene."

5. Ovaj sud ukazuje na pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. godine u kojem je izraženo shvaćanje da se nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, ne može odreći značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti ali istu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, pa tim više kada je tužitelj dostavio fakultetski nalaz i mišljenje uz tužbu a prvostupanjski sud i priklopio spis Općinskog državnog odvjetništva u kojem je sadržano to fakultetsko mišljenje kao i njegove dopune nije bilo razloga da prvostupanjski sud ne cijeni takvo fakultetsko mišljenje kao dokazno sredstvo koje je pri tome dano u sudskom, iako kaznenom postupku.

6. Iz tog razloga stranke se nisu trebale usuglasiti niti dati svoj pristanak da bi sud mogao ocijeniti to fakultetsko mišljenje kao dokaz koji je jedna od stranaka predložila radi dokazivanja osnovanosti svojih tvrdnji o postojanju činjenica koje joj idu u prilog pri čemu tuženiku na taj način ne bi bilo uskraćeno pravo na raspravljanje jer se je u tijeku postupka mogao očitovati na tako po tužitelju predloženi dokaz.

7. Pritom, a što se samo uzgred napominje, tužitelji su i uplatili predujam za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 12.000,00 kn, no, a međutim obzirom da je Medicinski fakultet u Rijeci tražio za troškove vještačenje iznos od 27.500,00 kn, a kako to proizlazi iz stanja spisa, tužitelji su odustali od takvog vještačenja iz razloga što nisu imali dovoljno financijskih sredstava, te su se u prilog svojih tvrdnji o postojanju činjenice koje im idu u prilog pozvali upravo na fakultetski nalaz i mišljenje.

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovdje tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje što znači da u tom slučaju tuženik mora dokazati da je do štetnog događaja došlo bez njegove krivnje.

9. U načelu, liječnička greška bi se mogla odrediti kao postupanje suprotno (odnosno koje nije u skladu) s pravilima i metodama odnosno standardima rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim saznanjima, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi pri čemu pravni standard pravila i metode rada odnosno medicinski standard rada znači da postupke liječnika valja prosuđivati onako kako bi ih, u vrijeme kad je liječnik djelovao, prosudila medicinska struka a imajući pritom na umu sve okolnosti slučaja. Odlučujući o odgovornosti liječnika uvijek se mora imati na umu da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka.

10. Iz tog fakultetskog mišljenja bi proizlazilo da je smrt ČŽ nastupila radi alergijske reakcije na antibiotik Ketocef koji je on dobivao u prethodnoj hospitalizaciji u razdoblju od 22. lipnja do 1. srpnja 2013. godine što je dovelo do alergijske reakcije oko dva tjedna prije smrti pri čemu su vještaci takav zaključak izveli iz razloga što je anafilaktički šok se pojavio u trenutku davanja spomenutog lijeka.

11. Vještaci su naveli da tako snažna reakcija – anafilaktički šok, nije učestala manifestacija alergije na lijek ili hranu, reakcije su obično blaže i sporijeg tijeka, no da se i tako snažne alergijske reakcije mogu vidjeti i u bolesnika koji su lijek koji je izazvao anafilaktički šok primali ranije bez teškoća, a i dovesti do smrtnog ishoda.

12. Vještaci su nadalje istakli da, a tužitelji na tome i zasnivaju svoje tvrdnje o odgovornosti tuženika, da u medicinskoj dokumentaciji se spominje alergijska reakcija na Ketocef (temperaturna lista iz povijesti bolesti 582/13) koja je liječena kortikosteroidima, međutim, ta se alergijska reakcija ne navodi u otpusnom pismu a to nenavođenje predstavlja propust u vođenju medicinske dokumentacije obzirom da je taj propust imao za posljedicu davanje istog lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt ČŽ.

13. Međutim, vještaci su glede toga da li se je prilikom prve hospitalizacije radilo o alergijskoj reakciji na Ketocef i naveli da je ČŽ već prethodno imao alergijske reakcije na hranu (jaja) tako da dolazi u obzir da ta pojava alergijske reakcije dana 2. srpnja 2013. godine upravo radi toga nije registrirana u medicinskoj dokumentaciji kao novo zdravstveno zbivanje nego je protumačeno kao nutritativna alergija, koja se je već prethodno viđala i bila je poznata s tim da je klinička slika bila dosta blaga i brzo se povukla tako da je pacijent otpušten kući četiri sata nakon pojave osipa i urtikarije, a iz čega se može zaključiti da osip i urtikariju u ČŽ na dan 2. srpnja 2013. godine je mogla izazvati primjena hrane ili primjena lijeka Ketocef s tim, da sada, retrogradno taj ishod alergijske reakcije od 15. srpnja 2013. godine govori u prilog da je dana 2. srpnja 2013. godine osip vjerojatnije izazvao Ketocef a ne hrana (jaja).

14. Vještaci su također u svojoj drugoj dopuni svog mišljenja naveli da ukoliko postoji sumnja na alergije na neki lijek ili neku vrstu hrane onda treba procijeniti treba li detaljno odrediti o kakvoj se alergiji radi te čime je ona uzrokovana. Takav odgovor može biti teško doznati i ovisi o procjeni je li važnije odrediti točan uzrok alergije ili je dostatno izbjegavati neke vrste alergena, primjerice neku hranu ili lijekove. Naime, odgovori na testiranje na pojedine alergene mogu biti vrlo dvojbeni, a i sama sklonost razvoju alergijskih reakcija može u nekih pacijenata u daljnjem životu dovesti do razvoja novih alergija na nove vrste alergena. Svi danas dostupni testovi za ispitivanje preosjetljivosti na lijekove nisu u potpunosti informativni, za definitivan zaključak o alergiji na lijek nužno je provesti provokacijski test tim tijekom. Provokacijski testovi se rade i onda ukoliko su negativni svi dostupni testovi izvode se u mirnoj fazi, više tjedana nakon preispitivanja alergijske reakcije i u stanju bez akutne bolesti. Također, vještaci su rekli da ukoliko pacijent istovremeno dobiva hranu na koju je od ranije poznato da je alergičan i neki lijek, da se može postaviti pitanje na koju se tvar pojavila alergija te premda postoji određena vjerojatnost da je određena alergija u tom slučaju uzrokovana nekim novim alergenom (lijekom), za očekivati je da je ona ipak u najvećoj većini slučajeva uzrokovana od ranije poznatim alergenom iz hrane.

15. U tijeku postupka saslušani svjedoci – liječnici koji su liječili pokojnog MŽ su u biti iskazivali da smatraju da uzrok smrti pok. MŽ nije bila alergijska reakcija na antibiotik Ketocef, te da oni ne smatraju da osip koji se kod njega pojavio dana 2. srpnja 2013. bio posljedica davanja tog antibiotika, već posljedica nekog drugog alergena – hrane, a što im je od prije bilo poznato, pa da utoliko nije bilo razloga da u otpusnom pismu navede da alergičan na taj lijek.

16. Međutim, ovaj sud prihvaća fakultetsko mišljenje iz kojeg proizlazi da osip i urtikariju u pok. MŽ na dan 2. srpnja 2013. je mogla izazvati primjena hrane ili primijenjeni antibiotik Ketocef, ali obzirom da je dana 15. srpnja 2013. a kada je MŽ preminuo, davan mu antibiotik Ketocef i kada je došlo do alergijske reakcije, onda je vjerojatnije da je do te reakcije, a posljedično i do smrti došlo zbog davanja tog antibiotika a ne davanja hrane (jaja) a koje stajalište prihvaća i ovaj sud kao logično.

17. Odgovara, a kako to proizlazi iz stanja spisa, a to među strankama nije ni prijeporno jer proizlazi iz medicinske dokumentacije, da je pok. MŽ u tijeku prvotne hospitalizacije nekoliko dana davan taj antibiotik, te da nije došlo do alergijske reakcije na taj lijek sve do dana otpusta iz bolnice, a kada se pojavio osip i urtikarija, koji su adekvatno liječeni, te kada je nakon nekoliko sati došlo do povlačenja osipa i urtikarije, da je pok. MŽ otpušten iz bolnice, s tim da je potrebno još nekoliko dana uzimao oralno, (do tada je bio intravenozno) taj antibiotik bez pojavljivanja alergijske reakcije.

18. Međutim, u nalazu i mišljenju je jasno rečeno da je pok. MŽ i u prethodnom razdoblju uzimao isti antibiotik, a i druge lijekove iz iste skupine antibiotika, da ovako snažne reakcije – anafilaktički šok, nije učestala manifestacije alergije na hranu ili lijek, da su reakcije obično blažeg i sporijeg tijeka, no da se tako snažne alergijske reakcije mogu vidjeti i u bolesnika koji su lijek koji izaziva anafilaktički šok primili ranije bez teškoća, a i dovesti do smrtnog ishoda. Da je to tako proizlazi i iz iskaza dr. KŽ koja je navela da se nikad ne zna kada organizam može odreagirati na neki lijek kojeg smo nekoliko puta uzimali bez reakcije, a da se u jednom trenutku reakcija pojavi, te da nije nužno da se pri prvom uzimanju nekog lijeka pojavi alergijska reakcija, jer se u organizmu moraju stvoriti određeni procesi kako bi se kod slijedećeg uzimanja takva reakcija pojavila.

19. Među strankama nije prijeporno da prilikom prve hospitalizacije pok. MŽ, i to u temperaturnoj listi iz povijesti bolesti 582/13, se spominje alergijska reakcija na Ketocef, i koja alergijska reakcija se ne navodi u otpusnom pismu, a što je od strane vještaka i fakultetskog mišljenja ocijenjeno kao propust u vođenju medicinske dokumentacije, i što je imalo za posljedicu davanje lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt.

20. Treba reći da iz iskaza dr. PŽČ proizlazi da je svaka alergijska reakcija označena crvenom bojom na naslovnoj listi temperaturne liste, pa čak i ukoliko se pojavi sumnja.

21. Iz iskaza svjedoka dr. KŽ proizlazi da ukoliko se za vrijeme liječenja zamijeti nekakva reakcija kod pacijenta, to se upisuje u tijek boravka u otpusnom pismu, a tako i na temperaturnoj listi, ako se smatra da je nešto važno.

22. Makar nije utvrđeno, tko je na temperaturnoj listi napisao da pok. MŽ ima alergijsku reakciju na Ketocef, svakako da tako važan podatak je mogao napisati samo liječnik, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka dr. PŽČ.

23. Dakle, izričito je napisano da pok. MŽ je alergičan na lijek Ketocef, dakle, postojala je barem sumnja od liječnika koji je to napisao u temperaturnoj listi da postoji alergija na taj lijek.

24. Iz iskaza saslušanih svjedoka – liječnika koji su liječili pok. MŽ u bitnom proizlazi da su oni mišljenja da osip koji se pojavio kod MŽ zadnji dan prvobitne hospitalizacije nije bio uzrokovan antibiotikom Ketocefom već hranom, a sve to s obzirom da im je bilo poznato od ranije (više puta hospitaliziran) da je alergičan na neku hranu pa toliko prijavljivanje MŽ su tumačili na način da je hrana uzrok, a ne antibiotik.

25. Potvrdu za takvo mišljenje imali su u činjenici da je i taj antibiotik davan u tijeku hospitalizacije nekoliko dana, te da nije došlo do alergijske reakcije, međutim, kao što je prethodno rečeno u temperaturnoj listi se jasno pisalo da je pok. MŽ alergičan na antibiotik Ketocef, dakle, postojala je, barem sumnja da taj antibiotik izaziva alergiju.

26. Potrebno je ukazati na fakultetsko mišljenje da ako postoji sumnja na alergiju na neki lijek ili neku vrstu hrane onda treba procijeniti treba li detaljno odrediti o kakvoj se alergiji radi, čime je ona uzrokovana. Takav odgovor može biti teško doznati i ovisi o procjeni jeli je važnije odrediti točan uzrok alergije ili je dostatno izbjegavati neke vrste alergena, primjerice neku hranu ili lijekove. Naime, odgovori na testiranje na pojedine alergene mogu biti vrlo dvojbeni, a i sama sklonost razvoju alergijskih reakcija može u nekih pacijenata u daljnjem životu dovesti do razvoja novih alergija na nove vrste alergena. Svi danas dostupni testovi za ispitivanje o preosjetljivosti na lijekove nisu u potpunosti informativni, za definitivan zaključak o alergiji na lijek nužno je provesti prorokacijski test tim lijekom a oni se rade i onda ukoliko su negativni svi dostupni tekstovi a izvode se u mirnoj fazi, više tjedana nakon pretpostavljenih alergijskih reakcija i u stanju bez akutne bolesti.

27. Iz iskaza saslušanog svjedoka dr. KŽ također proizlazi da bi se sa sigurnošću utvrdilo da je riječ o alergijskoj reakciji potrebno je provesti detaljnu obradu krvi koja se, koliko ona zna provodi samo u Zagrebu, te da se često zna dogoditi sumnja na alergijsku reakciju, ali to ne znači da je pacijent doista alergičan na lijek koji mu se daje s tim ukoliko postoje kakve sumnje neovisno da li je ona potvrđena, ni u kojem slučaju pacijentu se neće nastaviti davati taj lijek ili mu ga ponovno prepisati.

28. Dakle, za dobivanje sigurnog zaključka da li antibiotik Ketocef ne uzrokuje alergiju potrebo je bilo obaviti dodatne pretrage i proći određeno vrijeme.

29. Iz iskaza svjedoka dr. OŽ koja je zaprimila pok. MŽ dana 15. srpnja 2013., proizlazi da roditelji nisu sa sobom imali zadnje otpusno pismo, ali da je ona izvršila uvid u njega i u njemu nije bilo nikakvih podataka o nekoj alergijskoj reakciji, a nakon čega je pok. MŽ dat intervenozno antibiotik Ketocef.

30. Po mišljenju ovog suda, u konkretnoj situaciji kada je u temperaturnoj listi bilo napisano da je pok. MŽ alergičan na antibiotik Ketocef, zatim cijeneći da za potvrdu da taj antibiotik nije uzrok alergije je trebalo obaviti dodatne pretrage i proći određeno vrijeme, onda je u otpusnom pismu, ako ne i izričito, barem trebalo izraziti sumnju, upozoriti na mogućnost izazivanje alergije uzimanjem tog antibiotika, a u kojem slučaju je razumno zaključiti, uz široku paletu drugih antibiotika, da pok. MŽ ne bi bio ordiniran ponovno antibiotik Ketocef koji je izazvao antifalistički šok i posljedičnu smrt.

31. Kako to nije učinjeno, a što po mišljenju vještaka predstavlja propust o vođenju medicinske dokumentacije, onda i postoji odgovornost tužene.

32. Ovaj sud ne vidi nikakav doprinos roditelja u tome što nisu upozorili liječnika na alergijsku reakciju na antibiotik.

33. Naime, roditelji kao laici nisu to niti mogli znati kada to nije navedeno u otpusnom pismu, a kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka ZŽ, medicinske sestre koja je intravenozno davala pok. MŽ antibiotik, tek u tijeku davanja, a kada je pok. MŽ se zacrvenio i počeo otežano disati, da je majka rekla "da je zadnji put imao nekakvo crvenilo, kao i sada". Po mišljenju ovog suda, a primjenom čl. 1101. u vezi čl. 19. ZOO, a cijeneći okolnosti iz čl. 1100. ZOO, tužena je dužna platiti tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog smrti sina upravo u zatraženom iznosu od 43.798,53 eura.

34. Iz stanja spisa proizlazi da je otac pok. EŽ, preminulog u tijeku postupka, a po odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako oštećenik (tužitelj ČŽ) podnio pisani zahtjev ili tužbu, a što u ovom slučaju jeste.

35. Međutim, iz priležećeg pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da glede tražbine iz ovog postupka ČŽ je naslijedila tužiteljica u 1/2 dijela, a njegova kćerka ĆŽ, u odnosu na koju je tužbeni zahtjev prethodno pravomoćno odbijen, u preostalom u 1/2 dijela, pa stoga tužiteljici, a s nasljednog dijela iza pok. ČŽ, pripada 1/2 dijela pravične novčane naknade u iznosu od 21.899,26 eura, dakle, ukupno s osnove neimovinske štete iznos od 65.697,78 eura.

36. Tužiteljica potražuje i imovinsku štetu koja se odnosi na uobičajene troškove pogreba u smislu čl. 1093. ZOO u 1/2 dijela tih troškova od 2.326,72 eura, a u istom tom iznosu i u odnosu na 1/pola dijela koji je tražio njezin pokojni suprug ČŽ kao tužitelj.

37. Dospjeli iznosi imovinske štete prelaze na oštećenikove nasljednike, pa kako je tužiteljica samo nasljednik u 1/2 dijela, to joj pripada iznos od 1.163,36 eura, dakle ukupno 3.490,08 eura.

38. U odnosu na to što se tuženik u tijeku postupka protivio preinaci ističući i prigovor zastare valja reći da bi bilo nerazumno da tužiteljici, a u odnosu na ovaj postupak koji traje od 2015. godine, ne dopusti preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva (čak i u okolnostima da nije došlo do izmjene orijentacijskih kriterija).

39. Također valja reći, da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, kao što i valja reći da je tuženik obvezan platiti zatezne kamate i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja od štetnog zahtjeva, a kako je to tužiteljica i zahtijevala.

40. Tužiteljica je u odnosu na neimovinsku štetu zahtijevala zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je pravilno u smislu odredbe čl. 1103., ali je iza imovinsku materijalnu štetu odnoseći se na troškove pogreba, a što je također opravdano obzirom da se radi o šteti koja je reparirana prije podnošenja odštetnog zahtjeva.

41. Kako se je promijenio uspjeh stranaka u postupku, valja reći da primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tužiteljica je uspjela u prvostupanjskom postupku u opsegu od 87,05% (100 + 75), pa kada se pođe od pravilno sastavljenog troškovnika punomoćnika tužitelja, njoj za pristup na 4 ročišta, sastava 1 podneska, sastava prijedloga za mirno rješenje predmeta spora (koji je osnovan radi ostvarivanja prava na zakonsku zateznu kamatu) i sastav tužbe pripada po zatraženih 1.000,00 eura, za sastav 1 žalbe 1.500,00 eura, za sastav 2 podneska i 2 ročišta po 1.388,00 eura i za ročište za objavu presude 100,00 eura, što sa pripadajućim PDV-om iznosi 18.315,00 eura pa obzirom na uspjeh tužiteljice u parnici, pripada joj 16.026,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 151. st. 3. ZPP.

42. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a, st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. travnja 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić