Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2540/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČK, izvjestiteljice i članice, ZK, članice, u pravnoj stvari tužitelja MK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovniku, protiv tuženice TK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Boško Šiljeg, odvjetnik iz Ploča, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, i pravnoj stvari tužiteljice TK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Boško Šiljeg, odvjetnik iz Ploča protiv tuženika MK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovniku radi opoziva Ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika MK protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-693/2022-31 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-693/2022-31 od 29. travnja 2025. pod stavkom I. izreke, stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tužitelju MK naknaditi tuženici TK parnični trošak u iznosu 1.793,68 eura sa zateznim kamatama od 29. travnja 2025. i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Prvostupanjski će sud odlučiti o trošku predmetne žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj na temelju Ugovora o darovanju – broj ovjere OV-290/2022 od 2. veljače 2022. po javnom bilježniku Ivni Kaliman u Korčuli, stekao pravo vlasništva na stanu u prizemlju stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], u [adresa], 20B, od 169 m2, dvorište 80 m2, stambena zgrada 89 m2 - Z. U. [broj ZK uloška] - K. O. [katastarska općina], koji se sastoji od – natkrivene terase, predsoblja, dnevnog boravka, kuhinje sa trpezarijom, dvije spavaće sobe, te kupaonice i hodnika, ukupne površine 75 m2 i ostave, uz priznanje i trpljenje tuženice da se stan sa ostavom izdvoji u zasebnu stambenu cjelinu putem nadležnog Ureda za urbanizam i katastar (što će se pobliže specificirati i označiti nakon izvršenog očevida i nalaza vještaka) i tužitelja uknjiži u zemljišnu knjigu kao vlasnika, uz istodobno brisanje sa imena tuženice.

Pod stavkom II. izreke je prihvaćen protutužbeni zahtjev tako što je utvrđeno da je tužiteljica – protutuženica TK opozvala Ugovor o darovanju od 2. veljače 2022. i da taj Ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Pod stavkom III. izreke je naloženo MK naknaditi TK parnični trošak u iznosu od 1.793,68 eura sa zateznim kamatama. Odbijen je zahtjev TK za naknadu daljnjeg iznosa od 706,32 eura na ime parničnog troška.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke, stavkom II. izreke i dijelu stavaka III. izreke kojim je naložena naknada troškova, žali se tužitelj (protutuženik) MK iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje da je tužitelj na temelju Ugovora o darovanju sklopljenim između stranaka 2. veljače 2022. stekao pravo vlasništva opisane nekretnine i vezani zahtjevi usmjereni na upis vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju presude, a po protutužbenom zahtjevu utvrđenje da je tuženica opozvala isti Ugovor o darovanju i da zbog toga ne proizvodi pravne učinke.

6. Nije sporno da je između stranaka realiziran Ugovor o darovanju, sklopljen 2. veljače 2022. za stan u prizemlju stambene zgrade u [adresa] i 20 b (upisane u zemljišnoj knjizi na tuženicu), koji se sastoji od – natkrivene terase, predsoblja, dnevnog boravka, kuhinje sa trpezarijom, dvije spavaće sobe, te kupaonice i hodnika, ukupne površine 75 m2 i ostave, da je tužitelj veći dio svojih novčanih sredstava uložio u taj stan koji posjeduje, a tuženica stan na katu, da je među strankama i NK (sin tuženice i brat tužitelja) postignut obiteljski dogovor da bratu NK pripada u vlasništvo kuća u [adresa], a kuća u [adresa] tužitelju i tuženici, niti oblik opoziva (da je tuženica pisanom izjavom od 14. travnja 2023. koja je dostavljena tužitelju i na kojoj je njezin potpis ovjeren, opozvala darovanje).

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) 7. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka je sporno - je su li ispunjene materijalno pravne pretpostavke za opoziv zbog nezahvalnosti Ugovora o darovanju od 2. veljače 2022., utoliko što u bitnom prvostupanjski sud smatra da su te pretpostavke ispunjene jer da su međusobni odnosi stranaka izrazito loši u mjeri da uopće ne komuniciraju, koji su kao takvi zasigurno postojali i prije sklapanja Ugovora o darovanju, a što je kulminiralo podnošenjem kaznene prijave tužitelja protiv tuženice najkasnije u travnju ili svibnju 2022., zbog čega da nije osnovan tužbeni zahtjev, a tužitelj suprotno, da nije utvrđen niti jedan njegov konkretan čin, radnja ili propust koji bi se mogao kvalificirati kao pravno relevantna gruba nezahvalnost u smislu odredbe članka 494. ZOO-a[2] , apostrofirajući da sama činjenica podnesene kaznene prijave (u ispitivanje koje se prvostupanjski sud nije upuštao) ne može i ne smije biti kvalificirana kao gruba nezahvalnost u smislu članka 494. ZOO-a, da je prvostupanjski sud odlučujući o protutužbenom zahtjevu propustio primijeniti mjerodavne zakonske kriterije za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti, a nastavno i neosnovano odbio tužbeni zahtjev vezano za koji odlučne činjenice nisu sporne (postojanje Ugovora o darovanju, jasno izražena volja, predaja u posjed, nepostojanje spora o identitetu nekretnine).

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, proturječnost navedenih razloga sa odlukom iz izreke pod stavkom II.) s neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje, budući da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, a na što se opravdano poziva tužitelj.

9. Naime, prvenstveno je za podsjetiti se da se o relevantnosti određenih tvrdnji o činjenicama kao neposrednom predmetu dokazivanja ne zaključuje na temelju rezultata dokazivanja o njenom postojanju, već na temelju pravilne primjene pravilno izabrane pravne norme (iz sadržaja pravne norme se izvodi zaključak o tome koje su činjenice potrebne za njezinu primjenu) i da je odredbama ZPP-a, ustavnim i konvencijskim načelom općeg jamstva poštenog postupka sudu nametnuta dužnost učinkovitog ispitivanja podneska, argumenta i dokaza predloženih po strankama u postupku, uz zadržavanje prava procjene njihove mjerodavnosti za odluku.

10. Odredbama ZOO-a između ostalog je propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati (članak 479. stavak 1.), da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika (članak 494. stavak 1.) i da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od člana njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji (članak 494. stavak 2.).

11. Iz navedenih odredbi bi proizlazilo da se darovanje (kao i druge obvezno pravne pogodbe) u pravilu ne može opozvati, izuzev kada je to zakonom izričito određeno, a među kojim izuzecima je i opoziv zbog nezahvalnosti, koja podrazumijeva djelo obdarenika prema darovatelju koje je kažnjivo po kaznenim propisima (primjerice

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

tjelesno ozljeđivanje, prisila, poduzimanje čina u namjeri nanošenja uvrede, sramoćenja ili iskazivanja prezira, oštećenje imovine), neovisno o tome radi li se o obilježjima kaznenog djela za koje se može poduzeti kazneni progon po službenoj dužnosti ili na zahtjev darovatelja kao privatnog tužitelja, odnosno da se pod grubom nezahvalnost u smislu odredbe članka 494. stavka 2. ZOO-a ne podrazumijevaju verbalne uvrede (posebno izazvane), ne komuniciranje zbog loših odnosa, a ni propusti i prekršaji učinjeni iz krajnje nepažnje ili nepažnje.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude, na što opravdano ukazuje tužitelj MK, nije jasno koje su to tužiteljeve (obdarenikove) konkretne radnje / propusti usmjerene protiv tuženice TK (darovateljice), koje su kažnjive po kaznenim propisima ili kojima se teže ogriješio o zakonom utvrđenu dužnost prema tuženici (koju dužnost i prema kojem zakonu), koje bi se mogle podvesti pod grubu nezahvalnost u smislu odredbe članka 494. stavak 2. ZOO-a, kao razlog za opoziv darovanja, a niti zašto prvostupanjski sud smatra da bi se činom podnošenja kaznene prijave protiv tuženice s obzirom na njegovu težinu i posljedice na odnos među strankama, razumno mogao opravdati opoziv darovanja.

13. Osim toga, prvostupanjski sud sam sebe potire kada u obrazloženju (točka 3.) navodi da su međusobni odnosi stranaka do te mjere loši da uopće ne komuniciraju, da su takvi odnosi postojali i prije sklapanja Ugovora o darovanju, da je sve kulminiralo podnošenjem kaznene prijave u travnju ili svibnju 2022., potom da iz prijava policiji proizlazi da se stranke međusobno prijavljuju i traže intervenciju za "zapravo beznačajne i uobičajene stvari koje se svakodnevno događaju između roditelja, djeteta i supružnika djeteta, a što zapravo ukazuje na njihove jako loše međusobne odnose.", a zatim da "stranke jedna drugu, zapravo iz osvete, prijavljuju policiji, te da je tužitelj protiv tužene podnio kaznenu prijavu radi krivotvorenja njegovog potpisa na Ugovoru, a u svrhu provedbe Ugovora u katastarskim operatima na ime tužitelja."

14. Nastavno navedenom nije moguće ispitati prvostupanjsku presudu niti pod stavkom I. izreke s obzirom da je tu meritornu odluku, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev prvostupanjsku sud vezao uz stav da je Ugovor o darovanju u subjektivnom materijalno-pravnom smislu valjano opozvan i pretjerano formalistički stav vezano za pretpostavku formalne pravilnosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva.

14.1. Naime, pored nespornih činjenica među strankama - da je Ugovor o darovanju sklopljen, što je predmet darovanja, da je u cijelosti realiziran, a naknadno opozvano darovanje, odbijanje tužbenog zahtjeva samo zato što je tužitelj naveo da je "…na temelju Ugovora o darovanju … stekao pravo vlasništva …" umjesto da je isti Ugovor valjana pravna osnova za stjecanje …, ispuštajući iz vida da je darovanje pravna osnova ("iustus titulus") za stjecanje vlasništva kojim dotadašnji vlasnik očituje volju usmjerenu na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno (članak 119. stavak 1. i 2. ZVDSP-a[3] ) i da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ("modus"), ako zakon ne omogućuje

3 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2025. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak)

da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (članak 120. stavak 1. ZVDSP-a) bilo bi pretjerano formalističko tumačenje procesne pretpostavke koja se odnosi na formalnu pravilnost tužbenog zahtjeva i zanemarivanje merituma stvari, a time i narušavanje poštenog suđenja i prava na pristup sudu (takvim pristupom pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnom djelovanju pravosudnog sustava, i tvore prepreke koja sprječava odlučivanje nadležnog suda o osnovanosti predmeta parnične stranke).

15. Stoga je, uz činjenicu da i dužnost naknade parničnog troška zavisi od konačne odluke o glavnim zahtjevima (tužbe i protutužbe) ukinuta prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP-a).

16. U zakonitom nastavku postupka, prvostupanjski će sud imajući u vidu naprijed navedeno, učinkovito ispitati podneske, argumente i dokaze koje su stranke predložile, uz zadržavanje prava na procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, ponovo će odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

17. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti i o zahtjevu tužitelja MK za naknadu troška predmetne žalbe (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović