Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-306/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, AGC, izvjestiteljice i AG, članice, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-521/2024-15 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-521/2024-15 od 21. studenog 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici BG iznos od 1.777,95 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 521/2024-15 od 21. studenog 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Addiko bank d.d. isplatiti tužiteljici BG zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, tako da stopa zateznih kamata pravilno glasi:

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. isplatiti tužiteljici BG zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.777,95 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.682,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. studenog 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 378,86 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana u pogledu odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, dok je ista djelomično osnovana u pogledu odluke o stopi zateznih kamata, kao sporednom potraživanju tužiteljice.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 15. listopada 2025. (list 121-124 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Lidije Balog, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo od 11. kolovoza 2025. (list 100-108 spisa), da joj tuženik isplati iznos od 1.777,95 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.807,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime stjecanja bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 323. st. 1. ZOO–a, do kojeg je došlo jer je tužiteljica na temelju Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 504003028- 60010475638/2007 koji je 4. prosinca 2007. sklopila sa Slavonskom bankom d.d., kao pravnim prednikom Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i Addiko Bank d.d. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), mjesečne anuitete otplaćivala uz primjenu ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje odredba je, prema mišljenju tužiteljice, ništetna.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka pravilno utvrdio u bitnom:

- da je Ugovorom o kreditu ugovoreno:

- da se Slavonska banka d.d., kao kreditor obvezuje staviti tužiteljici, kao korisnici kredita na raspolaganje iznos od 450.000,00 kn (59.725,26 EUR–a[1] ), dok se tužiteljica obvezuje vratiti tuženiku navedeni iznos, zajedno s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način koji su utvrđeni Ugovorom o kreditom,

- da se tužiteljica obvezuje tuženiku iznos kredita plaćati u jednakim mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je čl. 4. Ugovora o kreditu određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,25 % godišnje,

- da je tužiteljica svoju ugovornu obvezu nastavila ispunjavati i prema tuženiku, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d., nakon što se Slavonska banka d.d. pripojila tuženiku,

- da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene stope od 5,25 %, uslijed čega je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica otplatila, za razliku od onih sadržanih u početnom planu otplate kredita,

- da je ništetnost odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke, utvrđena presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-404/2019-38 od 20. veljače 2023., a koja je povodom žalbe tuženika potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-307/2023-2 od 21. lipnja 2023.,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Lidije Balog, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 11. kolovoza 2025. proizlazi da je tužiteljica tijekom otplate kredita od 1. kolovoza 2015. pa do 1. siječnja 2021. radi povećanja kamatne stope platila na ime više obračunate kamate ukupan iznos od 13.395,90 kn (1.777,95 EUR–a).

7.2. Pri tome valja dodati da je iz javno dostupnih podataka na mrežnoj stranici Sudskog registra Republike Hrvatske vidljivo da je tuženiku Addiko Bank d.d. pripojena Slavonska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], i to na temelju Odluke glavne skupštine Slavonske banke d.d. od 19. lipnja 2008. te Odluke glavne skupštine Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba od 19. lipnja 2008. kojima se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju, a nakon upisa povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja, na temelju Odluke izvanredne glavne skupštine Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. od 29. siječnja 2009.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.777,95 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je tuženik, sukladno odredbama iz čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO–a, dužan vratiti tužiteljici iznos od 1.777,95 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je odredba iz čl. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke, utvrđena ništetnom,

- da je u pogledu nastupa zastare tužiteljičinog potraživanja, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna dugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO–a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenost ugovora,

- da prema navedenom shvaćanju zastara počinje teći tek pravomoćnošću odluke o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako da zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO–a počinje teći po pravomoćnom okončanju individualne parnice, odnosno u konkretnom slučaju donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-404/2019-38 od 20. veljače 2023. kojom je utvrđena ništetnost odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu, slijedom čega je prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja neosnovan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu pod točkom I. izreke (pobijane) presude u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude u tome dijelu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom i pogrešno primijenio materijalno pravo, ističući u bitnom:

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja neosnovan,

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je odredba iz čl. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke, ništetna.

11. Međutim, tuženik u svojim daljnjim žalbenim navodima osnovano ističe da je prvostupanjski sud (djelomično) pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosuđivanja stope zateznih kamata koje tužiteljici pripadaju na iznos od 1.777,95 EUR–a, budući da ista za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate nije dosuđena sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a.

12.1. Nadalje, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka, sadržana pod točkom II. izreke (pobijane) presude, a kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.682,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. studenog 2025., kada je (pobijana) presuda donesena pa do isplate, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12.2. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

13. Na kraju u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski pogrešno postupio kada je dopustio preinaku tužbe u fazi glavne rasprave valja odgovoriti da u ovom predmetu nije došlo do preinake tužbe u smislu odredaba iz čl. 190.–192. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom uspio samo djelomično, i to u pogledu odluke o stopi zateznih kamata, kao tužiteljičinom sporednom potraživanju, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac