Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2301/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kreši Štefeku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku ŽT, dipl. iur. zaposlenom kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2091/2023-17 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2091/2023-17 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici VT iznos preko 6.000,00 EUR–a do 7.460,00 EUR–a (za iznos od 1.460,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. lipnja 2023. pa do isplate, kao i zatezne kamate tekuće na iznos od 560,00 EUR–a od 8. lipnja 2023. pa do 3. travnja 2025., te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.359,73 EUR–a do 1.934,73 EUR–a (za iznos od 575,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. travnja 2025. pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.460,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. lipnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 640,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2023. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.934,73 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. travnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos preko 6.000,00 EUR–a do 7.460,00 EUR–a (za iznos od 1.460,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. lipnja 2023. pa do isplate, kao i zatezne kamate tekuće na iznos od 560,00 EUR–a od 8. lipnja 2023. pa do 3. travnja 2025., te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.359,73 EUR–a do 1.934,73 EUR–a (za iznos od 575,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. travnja 2025. pa do isplate, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 53,09 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati ukupan iznos od 8.100,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2023., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.266,18 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 4. veljače 2022. u [adresa], u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao TT, uslijed nepropisnog kretanja unatrag s prilaznog kolnika na glavnu cestu udario u osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica.

4.2.2. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 4. veljače 2022. u [adresa], u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao TT, uslijed nepropisnog kretanja unatrag s prilaznog kolnika na glavnu cestu udario u osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužiteljice,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje od strane izv. prof. dr. sc. Miljenka Franića, stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 28. studenog 2024. proizlazi:

- da je tužiteljica u nesreći od ozljeda zadobila lom III. kralješka, lom prsne kosti i udarac u sakrum, zbog čega je liječena po traumatologu, ortopedu, fizijatru i anesteziologu te je provedena fizikalna terapija,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabog intenziteta 60 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a slabog intenziteta 40 dana,

- da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 21. ožujka 2023.,

- da su kod tužiteljice nakon provedenog liječenja zaostale trajne posljedice koje umanjuju njezinu životnu aktivnost u opsegu od 13%, a koje se očituju u ograničenim kretnjama lijeve strane kralješnice srednjeg do težeg stupnja te napetoj i bolnoj paravertebralnoj muskulaturi lijeve strane kralješnice,

- da je kod tužiteljice nakon provedenog liječenja zaostalo vidljivo šepanje kod hodanja te ožiljci u području lijeve strane kralješnice, i to dva ožiljka lumbalno od po cca 10 cm, oba paravertebralno, a što sve predstavlja naruženje srednjeg stupnja,

- da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 140 dana.

7.2. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku 7. lipnja 2023., a na temelju kojeg je tuženik 20. lipnja 2023., dakle prije pokretanja prvostupanjskog postupka, isplatio tužiteljici iznos od 5.200,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege.

8. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog loma L III. kralješka, loma prsne kosti i udarca u sakrum,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice za 13%, a koje se očituje u ograničenim kretnjama lijeve strane kralješnice srednjeg do težeg stupnja te napetoj i bolnoj paravertebralnoj muskulaturi lijeve strane kralješnice,

- naruženje srednjeg stupnja tužiteljice u vidu vidljivog šepanja kod hodanja te ožiljaka u području lijeve strane kralješnice, i to dva ožiljka lumbalno od po cca 10 cm, oba paravertebralno, a što sve predstavlja naruženje srednjeg stupnja,

- dugotrajnost (više od jedne godine) i kompleksnost (od strane više liječnika različitih specijalnosti) liječenja,

- dob tužiteljice u trenutku nesreće (navršenih 79 godina),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, pripada ukupan iznos od 12.100,00 EUR–a.

9.2. Prvostupanjski sud je zatim pravilno postupio kada je iznos od 12.660,00 EUR– a (koji se sastoji od utvrđenog iznosa od 12.100,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te utvrđenog iznosa od 560,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) umanjio za iznos od 5.200,00 EUR–a koji je tuženik isplatio tužiteljici mirnim putem prije pokretanja postupka, nakon čega joj je na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio razliku u iznosu od 7.460,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. lipnja 2023., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 12. st. 4. ZOOP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos preko 6.000,00 EUR–a do 7.460,00 EUR–a, dakle (pobijani) iznos od 1.460,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Također su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOOP–a, kada je tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos od 560,00 EUR–a, koji joj je dosuđen na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, dosudio od 8. lipnja 2023., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, umjesto od dana donošenja prvostupanjske presude (4. travnja 2025.) pa do isplate.

12. Naime, da tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripadaju upravo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u ovom slučaju od sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, proizlazi iz odredbe iz čl. 12. st. 4. ZOOP–a (koji u ovom predmetu predstavlja lex specialis), a kojom je propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13.1. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužiteljici priznao i dosudio trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.359,73 EUR–a do 1.934,73 EUR–a, dakle iznos od 575,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

13.2. Tuženik konkretno smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299.a ZPP–a da se trošak sastava tužiteljičinog podneska od 15. studenog 2023., koji ujedno, prema mišljenju tuženika, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, prizna i dosudi tužiteljici, kao i da tužiteljica, kada bi se prihvatila tuženikova žalba u dijelu koji se odnosi na njezino glavno potraživanje, ne bi uspjela u sporu u omjeru od 100%, već u omjeru od 74%.

14.1.1. Podnesak od 15. studenog 2023., a koji po svome sadržaju predstavlja obrazloženi podnesak jer se tužiteljica njime očitovala na tuženikov odgovor na tužbu od 3. listopada 2023., bio je potreban za vođenje ovog postupka, tako da tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava istog u iznosu od 200,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR– a, što zbrojeno iznosi 250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14.1.2. Pri tome tuženiku valja ukazati da je, unatoč tome što se tužiteljica podneskom od 15. studenog 2023. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu od 3. listopada 2023. bez prethodnog poziva za očitovanjem od strane prvostupanjskog suda, odnosno bez prethodnog traženja odobrenja za očitovanjem od strane prvostupanjskog suda, iako je to sukladno odredbi iz čl. 299.a st. 2. ZPP–a bila dužna učiniti, prvostupanjski sud u konačnici uzeo u obzir konkretan podnesak jer ga je očigledno smatrao korisnim, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 299.a st. 5. ZPP–a.

14.1.3. Naime, odredbom iz čl. 299.a st. 5. ZPP–a propisano je da, iznimno od odredbe iz čl. 299.a st. 4. ZPP–a (kojom je propisano da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu s čl. 299.a st. 2. i 3. ZPP–a), sud na zahtjev stranke može uzeti u obzir pisana očitovanja iz čl. 299.a st. 4. ZPP–a ako to smatra svrsishodnim.

14.2. Isto tako, tužiteljica je u ovom predmetu u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari, dakle u omjeru od 100%, sukladno kojem je prvostupanjski sud (pravilno) utvrdio iznos koji tužiteljici pripada na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudskih pristojbi.

15. Tužiteljici na (pobijani) iznos troška parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac