Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3960/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku u odvjetničkom uredu Hrvatin & Makovac j.t.d. Rovinj, protiv prvo tužene CK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tužene FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju i treće tuženika TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Osmančević, odvjetnici u Rovinju, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-392/2022-24 od 7. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I., II. i III. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-392/2022-24 od 7. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev I., II. i III. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između 1.tuženice CK kao primateljice uzdržavanja i 2.tuženice FK i 3.tuženika TK kao davatelja uzdržavanja, ovjeren u uredu javnog bilježnika Fabiane Kliman u [adresa], pod poslovnim brojem: OV-2979/2021, od 29. lipnja 2021., gubi učinak prema tužitelju AK u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1.tuženici u iznosu od 200.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana 17.12.2013. do 31.07.2015., po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužna je 2.tuženica dopustiti da tužitelj svoju tražbinu iz toč.I. ove presude namiri prodajom cjelokupne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je 3.tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoju tražbinu iz toč.I. ove presude namiri prodajom cjelokupne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te su 2. i 3.tuženici dužni dopustiti da tužitelj svoju tražbinu iz toč.I. ove presude namiri prodajom cjelokupne nekretnine označene kao 2. Suvlasnički dio: 111/455 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), vlasništvo posebnog dijela zgrade označen sl. „B“ TIP-a 1060, koji se sastoji od stambenog prostora u I katu sl. „B3-B14“ ukupne površine 111,20m2, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl.p,r,s, sagrađenog na k. č. [katastarska čestica] KUĆA, GARAŽA, DVORIŠTE I ORANICA, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu 3.831,30 eura / 28.866,93 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. “

2. Prvo i drugo tužene pobijanu presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, prihvatiti navode žalbe, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te mu naložiti da naknadi prvo i drugo tuženoj troškove postupka, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

Treće tuženik osporava presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačit pobijanu odluku na način da se odbije tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka treće tuženiku, uvećano za sastav žalbe, podredno predlaže preinačit pobijanu odluku te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na nekretninu koja je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rovinju označena kao 2. Suvlasnički dio: 111/455 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), vlasništvo posebnog dijela zgrade označen sl. „B“ TIP-a 1060, koji se sastoji od stambenog prostora u I katu sl. „B3-B14“ ukupne površine 111,20m2, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl.p,r,s, sagrađenog na k. č. [katastarska čestica] KUĆA, GARAŽA, DVORIŠTE I ORANICA, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz naknadu troškova postupka, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalbe tuženika su neosnovane.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuju I i II tuženice jer je sud utvrdio sve odlučne činjenice, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama nisu izostali, slijedom čega je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv I., I. i III. tuženika radi pobijanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tuženika dana 23. lipnja 2021. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema I. tuženici te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće činjenice:

- uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 16-18 spisa), utvrđeno je kako su isti sklopili prvo tuženica kao primateljica uzdržavanja i drugo i treće tuženi kao davatelji uzdržavanja, da je primateljica uzdržavanja vlasnica nekretnine i to: kč. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te 2. Suvlasnički dio: 111/455 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), vlasništvo posebnog dijela zgrade označen sl. „B“ TIP-a 1060, koji se sastoji od stambenog prostora u I katu sl. „B3-B14“ ukupne površine 111,20m2, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl.p,r,s, sagrađenog na k. č. [katastarska čestica] KUĆA, GARAŽA, DVORIŠTE I ORANICA, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da predmetne nekretnine ostavlja u vlasništvu II. i III. tuženima;

da je dospjelost tražbine za isplatu, utvrđena pravomoćnom (30. travnja 2019.) i ovršnom (02. srpnja 2019.) presudom ovoga suda posl.br. Pn-277/2018-58 od 16. listopada 2018., te je navedenom presudom naloženo tuženicama ĆK i AKB da solidarno u roku od 15 dana isplate iznos od 200.000,00 kuna na ime vrijednosti osobnog vozila Mercedes sa zateznim kamatama tekućim od dana 17.12.2013. do 31.07.2015., po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

da je teret dokazivanja da pobijanje pravne radnje ne donosi vjerovniku nikakvu prednost u vezi s naplatom i da dužnik ima dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja, je na protivniku pobijanja - na tuženiku;

da prvo tuženica, nije niti tvrdila da ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeva potraživanja u cijelosti, već smatra da tužitelj kao vjerovnik svoje namirenje može ostvarivati "u obrocima" pa bi imajući u vidu mjesečnu obustavu iz njezine mirovine od cca 150,00 eura to značilo da bi tužiteljevo potraživanje, koje je na dan specifikacije FINE od 2. studenoga 2022. iznosilo 309.004,84 kuna odnosno 41.012,00 eura, ovakvim tempom bilo namireno za cca 25 godina;

da je tužitelj na temelju pravomoćne i ovršne presude prvotno krenuo sa izravnom naplatom očekujući naplatu izravno sa računa obiju solidarnih dužnika no, uslijedilo je minimalno novčano namirenje koje i dalje traje na mirovini samo prvotuženice u iznosu od 150,00 eura mjesečno, pa je prema potvrdi FINE na dan 02. studenoga 2022. godine naplaćeno 22.936,45 kuna odnosno 3.044,19 eura, što odgovara 7,4% dugovanja (ukupnog iznosa na isti dan);

da sama prvo tuženica navodi kako nema druge imovine za ispunjenje tražbine tužitelja

da je u konkretnom slučaju ispunjena i pretpostavka iz odredbe čl. 67. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) a glede naplatnog raspolaganja, kada su u pitanju krvni srodnici u ravnoj liniji kao treće osobe, te sud zaključuje da je djeci prvo tuženice, A i C bilo poznato da njihova majka poduzetim raspolaganjem u njihovu korist nanosi štetu vjerovniku, a sve imajući u vidu da suprotno nisu dokazali, te da je i sama prvo tuženica navela da su drugo i treće tuženi bili upoznati sa vođenjem parničnog postupka u odnosu na zamjenu kuće za auto koju zamjenu je njezin otac pok. F realizirao sa tuženikom, da je taj ugovor o zamjeni utvrđen ništetnim;

da je neosnovan i prigovor prava na dom koji ističe treće tuženi, navodeći da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] predstavlja jedini dom prvo tuženice, njihove majke, jer u konkretnom slučaju ukoliko i dođe do prodaje stana na prvome katu k. č. br. [katastarska čestica], za koji stan i nije sporno da bi bio jedini dom za prvotuženicu, valja navesti da prodajom predmetnog stana ne bi došlo do povrede prava na dom, jer je u korist prvotuženice kao ovlaštenika uknjižena osobna služnost prava stanovanja (habitatio) koja se osnovala doživotno i besplatno kroz ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ono traje bez obzira na promjenu vlasnika, a kako sama prvotuženica taj prigovor ne ističe, očito je i sama svjesna da je svoje pravo stanovanja (habitatio) osigurala doživotno.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. ZOO za pobijanje dužnikovih pravnih radnji s kojim zaključkom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

9. U odnosu na žalbene razlog prvo i drugo tužene valja navesti kako su neosnovani navodi žalitelji kako su drugo i treće tuženi znali za postojanje parnice ali nisu znali da predmetnim raspolaganjem njihova majka nanosi štetu tužitelju. Kako su drugo i treće tuženici krvni srodnici prvo tuženoj u ravnoj liniji, smatra se da im je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku, a suprotno nisu dokazali (čl. 67. st. 2. ZOO). Osim toga, malo je vjerojatno da bi odrasle, poslovno sposobne, znale da se protiv njihove majke vode parnični postupak i postupak ovrhe, a da oni ne bi pitali o kojim se iznosima radi i na koji način će majka, ovdje prvo tužena, taj dug vratiti. Pritom, sama činjenica da prilikom solemnizacije potpisa na Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju nije utvrđeno da bi na nekretninama bili upisani kakvi tereti ili druge zabilježbe, ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o tome da se je sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, htjelo onemogućiti tužitelja u namirenju njegove tražbine.

Jednako tako, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ne utječe niti činjenica da je predmetni Ugovor zaključen dvije godine nakon što je presuda posl.br. Pn-277/2018 postala ovršna, te svega par mjeseci prije odlaska prvo tužene u mirovinu. Vezano za navode tuženica kako je tužitelj imao preko 10 godina vremena za korištenje pravnih alata u cilju osiguranja svoje tražbine, valja navesti da su jednako tako prvo tuženica i njezina sestra imale to isto vrijeme da vrate dug tužitelju, za koji su nesporno znale da postoji i da ga moraju vratiti. Pritom, neosnovano navode prvo i drugo tužena da je tužitelj bio pasivan, obzirom je isti nakon pravomoćnosti presude pokrenuo postupak, te je svoje potraživanje pokušao naplatiti putem FINA-e, a pokušao je u mirnom postupku naplatiti svoje potraživanje. Kad je vidio da će ta naplata putem FINA-e trajati godinama, tada je odlučio pokrenuti postupak na nekretnini tužene. Sama činjenica da se prvo tuženoj mjesečno usteže od mirovine iznos od 150,00 Eur (tim tempom bi dug otplatila za 25 godina), jasno govori o insolventnosti prvo tužene, jer ista nema sredstva kojima bi mogla odjednom isplatiti potraživanje koje tužitelj ima prema njoj, već bi taj dug mogla vratiti, ovim tempom za 25 godina.

Kako je visina duga utvrđena pravomoćnom presudom, to nije bilo potrebe provoditi financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine duga, već će isto biti utvrđeno u ovršnom postupku.

Vezano za prigovor na rješenje posl.br.Z-12322/2021 od 16.srpnja 2021., valja navesti da je isti podnesen Zemljišno-knjižnom odjelu Rovinj, Općinski sud u Puli, te će isti donijeti odluku o istaknutom prigovoru.

10. Vezano za žalbene navode treće tuženika, valja navesti da sama činjenica da iznos je od 200.000,00 kn do kojeg iznosa Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju gubi učinak prema tužitelju, je iznos koji je naveden u ovršnoj ispravi i tako ga je tužitelj naveo u svom zahtjevu. U ovršnom postupku, tužitelj će sukladno važećoj valuti naznačiti dugovanje, uzevši u obzir i eventualne isplate koje su vršene u međuvremenu. Jednako tako i vrijednost nekretnine koje su predmet Ugovora, po potrebi će se utvrditi u ovršenom postupku.

Prema mišljenju ovog žalbenog suda, naslovni sud, donošenjem pobijane presude, nije postupio protivno odredbi čl. 48. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22). Naime, okolnost da je s 1. siječnja 2023., Eur uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, ne čini pobijanu presudu nepravilnom niti nezakonitim jer se konverzija valute Kune u valutu Eur može izvršiti u svakoj fazi postupka prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 (tzv. fiksni tečaj).

11. Vezano za utvrđenu nelikvidnost prvo tuženice, koju ponavlja i treće tuženik u svojoj žalbi valja ponoviti da mirovina prvo tužene iznosi cca 560,00 Eur, te da se iz te mirovine naplaćuje tražbina tužitelja u iznosu od samo 150,00 Eur mjesečno. Prvo tuženica u postupku nije tvrdila niti ponudila dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da ima pokretne ili nepokretne imovine koja bi bila dovoljna za namirenje tužiteljeve tražbine.

12. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je tužitelju otežano namirenje njegove novčane tražbine jer kod pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, već je dovoljno utvrditi da je namirenje vjerovnika otežano.

13. Neovisno o tome što je tužba tužitelja usmjerena na namirenje tražbine na nekretnini koja očito predstavlja dom prvo tužene, zatim imajući u vidu činjenicu da je tražbina tužitelja utvrđena ovršnom ispravom, da će namirenje te tražbine na mirovini prvo tuženice trajati dugi niz godina te da je predmetni postupak uzrokovan upravo radnjom prvo tuženice koja je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenijela nekretninu u vlasništvo treće tuženika, ovaj sud zaključuje kako tužitelj očito nema druge mogućnosti namirenja svoje dospjele tražbine te da tužba tužitelja predstavlja u okolnostima ovog slučaja razumnu i razmjernu mjeru usmjerenu na namirenje tužiteljeve tražbine. Osim toga, prvo tužena na spornoj nekretnini ima uknjiženu osobnu služnost, pravo stanovanja, koja traje bez obzira na promjenu vlasnika.

14. Kako žalbenim navodima tuženici nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo, drugo i treće tuženika i potvrditi pobijanu presudu.

15. Odluka o troškovima postupka je također zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženi su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni tužitelju nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

16. Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

u Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis